2. Ljetopisa

32 Nakon što je Ezekija učinio sva ta djela kojima je pokazao vjernost Bogu,+ došao je asirski kralj Sanherib i prodro u Judu. Opkolio je utvrđene gradove kako bi ih osvojio.+

2 Kad je Ezekija vidio da je Sanherib došao u namjeri da ratuje protiv Jeruzalema, 3 posavjetovao se sa svojim velikodostojnicima i ratnicima te je odlučio zatrpati vodene izvore koji su bili izvan grada.+ I oni su mu u tome pružili podršku. 4 Skupilo se mnogo naroda te su zatrpali sve izvore i potok koji teče tim krajem. Rekli su: “Zašto da asirski kraljevi nađu toliko vode kad dođu?”

5 Potom je odlučno nastavio posao i potpuno obnovio porušeni zid te podignuo kule na njemu, a izvana je sagradio još jedan zid. Usto je utvrdio Milo*+ u Davidovom gradu te načinio mnogo kopalja i štitova. 6 I postavio je vojne zapovjednike nad narodom i skupio ih na trgu pored gradskih vrata te ih bodrio ovim riječima: 7 “Budite hrabri i jaki! Ne bojte se i ne plašite se asirskog kralja+ i mnoštva koje je s njim jer naših ima više nego njihovih!+ 8 On se uzda u ljudsku snagu*, a s nama je Jehova, naš Bog, koji nam pomaže i vodi naše bitke.”+ I narod se ohrabrio kad je čuo te riječi Judinog kralja Ezekije.+

9 Poslije toga je asirski kralj Sanherib, dok je bio kod Lakiša+ sa svom svojom vojskom*, poslao svoje sluge u Jeruzalem Judinom kralju Ezekiji i svim Judejcima koji su bili u Jeruzalemu+ te im poručio:

10 “Ovako kaže asirski kralj Sanherib: ‘U što se vi to uzdate da tako mirno sjedite u Jeruzalemu dok je on pod opsadom?+ 11 Ne vidite li da vas Ezekija zavarava i pušta vas da umrete od gladi i žeđi, govoreći: “Jehova, naš Bog, izbavit će nas iz ruku asirskog kralja”?+ 12 Nije li sam Ezekija uklonio obredne uzvišice+ i žrtvenike+ vašeg Boga te potom zapovjedio Judi i Jeruzalemu: “Klanjajte se pred jednim žrtvenikom i na njemu spaljujte prinose”?+ 13 Zar ne znate što smo ja i moji preci učinili svim drugim narodima?+ Jesu li bogovi tih naroda mogli izbaviti svoju zemlju iz mojih ruku?+ 14 Koji je od svih bogova tih naroda koje su pobili moji preci mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku? Pa zar onda vaš Bog može vas izbaviti iz mojih ruku?+ 15 Zato ne dajte da vas Ezekija zavarava i da vas tako obmanjuje!+ Nemojte mu vjerovati jer nijedan bog bilo kojeg drugog naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku ni iz ruku mojih predaka. Kako će onda vaš Bog vas izbaviti iz mojih ruku?’”+

16 Sanheribovi sluge još su se više rugali Jehovi, pravom Bogu, i njegovom sluzi Ezekiji. 17 Kralj je napisao i pisma+ u kojima je vrijeđao Jehovu, Izraelovog Boga,+ i ovako govorio protiv njega: “Kao što bogovi drugih naroda nisu izbavili svoj narod iz mojih ruku,+ tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku.” 18 I vikali su na sav glas jezikom Židova obraćajući se stanovnicima Jeruzalema koji su bili na zidu ne bi li ih zaplašili i smeli te tako osvojili grad.+ 19 Govorili su protiv jeruzalemskog Boga isto kao i protiv bogova drugih naroda, koji su djelo ljudskih ruku. 20 A kralj Ezekija i prorok Izaija,+ Amosov sin, molili su se zbog toga i zazivali u pomoć Boga koji je na nebu.+

21 Tada je Jehova poslao anđela koji je pobio sve hrabre ratnike,+ vojskovođe i zapovjednike u taboru asirskog kralja, tako da se kralj osramoćen vratio u svoju zemlju. Kad je jednog dana ušao u hram svog boga, ondje su ga neki od njegovih sinova ubili mačem.+ 22 Tako je Jehova izbavio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruku asirskog kralja Sanheriba i iz ruku svih drugih neprijatelja te im je dao mir na svim njihovim granicama. 23 I mnogi su donosili darove Jehovi u Jeruzalem. Donosili su i dragocjenosti Judinom kralju Ezekiji,+ koji je otada uživao velik ugled među svim narodima.

24 U to vrijeme Ezekija se teško razbolio i bio je na samrti. Stoga se u molitvi obratio Jehovi,+ a on mu je odgovorio i dao mu znak.+ 25 Ali Ezekija nije pokazao zahvalnost za dobrotu koja mu je bila iskazana jer se njegovo srce uzoholilo. Zato se Bog rasrdio na njega, a i na Judu i Jeruzalem. 26 Međutim, Ezekija se pokajao za to što je bio ohol+ te su se ponizili i on i stanovnici Jeruzalema. Stoga Jehovina srdžba nije došla na njih za Ezekijinog života.+

27 I Ezekija je stekao veliko bogatstvo i slavu.+ Načinio je sebi riznice+ za srebro, zlato, drago kamenje, balzam, štitove i svakojake dragocjenosti. 28 Načinio je i skladišta za žito, mlado vino i ulje, staje za svakojake domaće životinje i torove za stada. 29 Sagradio je i gradove te je imao mnogo sitne i krupne stoke jer mu je Bog dao veoma velik imetak. 30 Ezekija je zatrpao gornji izvor Gihona+ i usmjerio vodu+ dolje na zapadnu stranu Davidovog grada.+ Ezekija je imao uspjeha u svemu što je radio. 31 No kad su došli poslanici babilonskih poglavara, koji su bili poslani k njemu da se raspitaju o znaku+ koji se dogodio u zemlji,+ pravi ga je Bog pustio da sam odluči što će učiniti jer ga je htio iskušati+ i saznati sve što mu je u srcu.+

32 A ostali događaji iz Ezekijinog života i djela koja je činio potaknut vjernom ljubavlju,+ sve je to zabilježeno u zapisu o viđenju proroka Izaije,+ Amosovog sina, i u Knjizi o Judinim i Izraelovim kraljevima.+ 33 Naposljetku je Ezekija umro* i pokopali su ga na usponu kojim se ide prema grobnicama Davidovih potomaka.+ Kad je umro, svi Judejci i Jeruzalemljani odali su mu počast. Nakon njega počeo je vladati njegov sin Manaše.