Jona
2 Tada se Jona pomolio Jehovi, svom Bogu, iz utrobe ribe.+ 2 Rekao je:
“U nevolji sam prizvao Jehovu i on me uslišio.+
Svi tvoji silni valovi sručili su se na mene.+
4 A ja sam rekao: ‘Otjerao si me da me više ne gledaš!
Hoću li ikad više vidjeti tvoj sveti hram?’
5 Vode su me progutale i umalo mi život oduzele.*+
Vodeni bezdan opkolio me.
Morske trave oko glave su mi se omotale.
6 Do temelja gora potonuo sam.
Zemlja je nada mnom zauvijek zatvorila svoja vrata.
Ali ti si iz grobne jame izvadio moj život, Jehova, Bože moj.+
7 Kad mi se život gasio, Jehove sam se sjetio.+
Tada je moja molitva došla k tebi, u tvoj sveti hram.+
8 Oni koji štuju bezvrijedne idole okreću leđa onome koji im iskazuje vjernu ljubav*.
9 A ja ću ti zahvaljivati i žrtve ti prinositi.
Ono na što sam se zavjetovao, ispunit ću.+
Spasenje dolazi od Jehove.”+
10 Nakon nekog vremena Jehova je zapovjedio ribi da izbljuje Jonu na kopno i ona je to učinila.