Marko
5 I došli su na drugu stranu mora, u gerazenski kraj.+ 2 Čim je Isus izašao iz lađe, s groblja mu je u susret došao čovjek opsjednut nečistim duhom. 3 Živio je među grobovima i nitko ga nije mogao ničim svezati i obuzdati, čak ni lancima. 4 Često je bio vezan okovima i lancima, ali je svaki put raskinuo lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao svladati. 5 I danju i noću neprestano je vikao lutajući među grobovima i po brdima te se ranjavao kamenjem. 6 Ali kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i poklonio mu se.+ 7 Tada je povikao na sav glas: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjeg Boga? Zakuni mi se Bogom da me nećeš mučiti!”+ 8 Naime, Isus mu je bio govorio: “Nečisti duše, izađi iz ovog čovjeka!”+ 9 A Isus ga je upitao: “Kako ti je ime?” On mu je odgovorio: “Ime mi je Legija* jer nas je mnogo.” 10 I uporno ga je preklinjao da ih ne istjera iz tog kraja.+
11 A na obližnjem brdu paslo je veliko krdo svinja.+ 12 Nečisti duhovi preklinjali su Isusa: “Pošalji nas u svinje, dopusti da uđemo u njih!” 13 On im je to dopustio. Nato su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. I krdo je jurnulo preko litice u more. U krdu je bilo oko 2000 svinja i sve su se utopile u moru. 14 A svinjari su pobjegli i razglasili to po gradu i okolici, pa su ljudi došli vidjeti što se dogodilo.+ 15 Kad su došli k Isusu i vidjeli opsjednutog čovjeka – onoga u kojem je bila legija demona – kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti, uplašili su se. 16 A očevici su im ispričali što se dogodilo s opsjednutim čovjekom i sa svinjama. 17 Zato su ljudi počeli moliti Isusa da ode iz njihovog kraja.+
18 Dok je ulazio u lađu, čovjek koji je prije bio opsjednut molio ga je da mu dopusti da pođe s njim.+ 19 Ali on mu to nije dopustio, nego mu je rekao: “Pođi kući svojim rođacima i ispričaj im sve što je Jehova* učinio za tebe i kako ti se smilovao.” 20 Tako je taj čovjek otišao i počeo objavljivati u Dekapolisu* sve što je Isus učinio za njega. I svi su bili zadivljeni.
21 Isus je zatim lađom ponovno prešao na drugu obalu. Dok je još bio pored mora, oko njega se skupilo silno mnoštvo ljudi.+ 22 I došao je jedan od predstojnika sinagoge koji se zvao Jair. Kad je ugledao Isusa, bacio mu se pred noge+ 23 i uporno ga preklinjao: “Kćerkica mi je teško bolesna*. Molim te, dođi i položi ruke na nju+ da ozdravi i živi.” 24 I Isus je pošao s njim. Za njim je išlo mnoštvo ljudi i tiskalo se oko njega.
25 Ondje je bila i neka žena koja je 12 godina bolovala od krvarenja.+ 26 Mnogo se napatila obilazeći brojne liječnike i potrošila je sve što je imala, ali ništa joj nije pomoglo, nego joj je bilo sve gore. 27 Kad je čula što se priča o Isusu, prišla mu je odostraga probijajući se kroz mnoštvo i dotaknula njegovu haljinu,+ 28 jer je mislila: “Ako samo dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.”+ 29 I odmah je prestala krvariti te je osjetila da je ozdravila od svoje mučne bolesti.
30 Isus je odmah osjetio da je iz njega izašla sila,+ pa se okrenuo među mnoštvom ljudi i upitao: “Tko mi je dotaknuo haljine?”+ 31 A učenici su mu odgovorili: “Vidiš da se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’” 32 No on je gledao oko sebe da vidi tko je to učinio. 33 A žena je znala što joj se dogodilo, pa je dršćući od straha došla i bacila se pred njega te mu ispričala sve kako je bilo. 34 On joj je rekao: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru+ sad kad si izliječena od svoje mučne bolesti.”+
35 Dok je još govorio, došli su neki ljudi iz doma predstojnika sinagoge i rekli: “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti Učitelja?”+ 36 Isus je to čuo, pa je rekao predstojniku sinagoge: “Ne boj se, samo vjeruj!”+ 37 I nije dopustio da ga prati itko osim Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana.+
38 Kad su došli do kuće predstojnika sinagoge, Isus je vidio da vlada metež i da ljudi plaču i nariču na sav glas.+ 39 Ušao je i rekao im: “Zašto plačete i stvarate metež? Dijete nije umrlo, nego spava.”+ 40 A oni su ga počeli ismijavati. No on ih je sve istjerao van i poveo sa sobom djetetove roditelje i učenike koji su bili s njim te ušao onamo gdje je bilo dijete. 41 Uzeo je djevojčicu za ruku i rekao joj: “Talita kum”, što znači: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!”+ 42 I djevojčica je odmah ustala i počela hodati. (Imala je 12 godina.) Kad su to vidjeli, bili su izvan sebe od ushićenja. 43 A on im je nekoliko puta* zapovjedio da nikome ne govore o tome.+ I rekao je neka joj daju jesti.