Propovjednik

4 Opet sam razmišljao o svim nepravdama* koje se čine pod suncem. Vidio sam suze potlačenih, a nije bilo nikoga da ih utješi.+ Moć je bila u rukama njihovih tlačitelja, a nije bilo nikoga da ih utješi. 2 Zato sretnijima smatram one koji su već umrli nego one koji su još živi.+ 3 A i od jednih i od drugih sretniji je onaj tko se još nije ni rodio,+ tko nije vidio zla djela koja se čine pod suncem.+

4 I vidio sam da se ljudi silno trude vješto obavljati posao zato što se nadmeću jedni s drugima*.+ I to je isprazno, i to je trčanje za vjetrom.

5 Bezumnik sjedi skrštenih ruku, a tijelo mu propada*.+

6 Bolja je jedna šaka počinka nego dvije šake napornog rada i trčanja za vjetrom.+

7 Razmišljao sam o još jednoj ispraznosti pod suncem: 8 Ima netko tko je sasvim sam, bez prijatelja. Nema ni sina ni brata, ali naporno radi bez prestanka. Nikad mu nije dosta bogatstva.*+ No pita li se on: “Za koga toliko radim i zašto uskraćujem sebi ono što je dobro?”+ I to je isprazno i žalosno.+

9 Bolje je dvojici nego jednome+ jer dobivaju nagradu za svoj trud*. 10 Naime, ako jedan padne, drugi će ga podignuti. No što će se dogoditi onom koji padne, a nema nikoga da ga podigne?

11 I ako se dvojica primaknu jedan drugome, ugrijat će se. A kako će se jedan sam ugrijati? 12 Netko bi mogao nadjačati jednoga, ali dvojica mu se mogu oduprijeti. I trostruko uže ne kida se lako*.

13 Bolji je mladić koji je siromašan, a mudar, nego kralj koji je star, a bezuman,+ pa više ne zna prihvatiti savjet.+ 14 Jer on* može izaći iz zatvora i postati kralj,+ iako se u kraljevstvu rodio kao siromah.+ 15 Razmišljao sam o svima živima koji hodaju pod suncem i o tome što se događa kad mladi kralj dođe na mjesto svog prethodnika. 16 U početku nema kraja onima koji ga podupiru, ali oni koji kasnije dođu neće biti zadovoljni njime.+ I to je isprazno, i to je trčanje za vjetrom.