Job
6 Nato je Job rekao:
3 Teža je od morskog pijeska.
Zato su moje riječi bile nepromišljene.+
Bog je poslao strahote na mene.
6 Jede li se bljutava hrana bez soli?
Je li ukusno jesti sljezovu sluz?
7 Ne želim dotaknuti ništa takvo.
To mi je poput pokvarene hrane.
8 Kad bi bar moja molba bila uslišena
i kad bi mi Bog dao ono što želim!
10 Čak bi mi i to donijelo utjehu,
poskočio bih od radosti iako sam u teškim mukama,
jer nisam zanemario riječi svetog Boga.+
Čemu se mogu nadati pa da imam razloga živjeti*?
12 Jesam li čvrst kao stijena?
Je li moje tijelo od bakra?
13 Mogu li sam sebi ikako pomoći
kad je sve na što bih se mogao osloniti nestalo?
15 Moja su me braća iznevjerila+ kao potoci koji teku samo zimi,
kao potoci koji zimi teku, a ljeti presuše.
16 Mutni su od leda,
u njima se krije snijeg koji se topi.
17 Ali kada dođe ljeto, presuše i nestanu,
kad sunce pripeče, iščeznu.
18 Njihov tok vijuga,
odlaze u pustoš i nestaju.
20 Ali kada dođu do njih, samo se razočaraju,
ostaju posramljeni jer su se uzalud nadali da će naći vodu.
Vidite koliko je strašna moja nevolja, pa ste se uplašili.+
22 Jesam li rekao: ‘Dajte mi štogod’?
Jesam li tražio da mi poklonite nešto od svog blaga?
24 Poučite me, pa ću zašutjeti!+
Pomozite mi da shvatim u čemu sam pogriješio!
Ali od kakve je koristi vaš prijekor?+
26 Zar mislite da me morate prekoriti zbog mojih riječi,
riječi očajnika,+ koje ionako odlaze u vjetar?
28 Zato me sada pogledajte u oči,
neću vam lagati u lice!
29 Razmislite još jednom, molim vas, nemojte donositi pogrešan sud o meni!
Razmislite još jednom, jer sam još uvijek čestit!
30 Ima li nepravde na mojim usnama?
Zar nisam u stanju shvatiti* da me snašlo zlo?