Ezekijel
14 Neki od izraelskih starješina došli su k meni i sjeli pred mene.+ 2 Tada mi je došla Jehovina objava: 3 “Sine čovječji, ti ljudi uporno štuju svoje odvratne idole* i pred druge postavljaju kamen o koji se oni spotiču te upadaju u grijeh. Zar da im dopustim da me pitaju za savjet?+ 4 Obrati im se i reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Ako neki Izraelac uporno štuje svoje odvratne idole i pred ljude postavlja kamen o koji se oni spotiču te upadaju u grijeh, a zatim dođe pitati proroka za savjet, ja, Jehova, odgovorit ću mu onako kako zaslužuje zbog toga što štuje mnoge odvratne idole. 5 Izraelcima ću ispuniti srca strahom jer su me svi ostavili i štuju svoje odvratne idole.”’+
6 Zato reci izraelskom narodu: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Vratite se k meni, prestanite štovati svoje odvratne idole i odbacite sve svoje gadne običaje.+ 7 Jer ako me koji Izraelac ili došljak koji živi u Izraelu napusti i uporno štuje svoje odvratne idole i pred ljude postavlja kamen o koji se oni spotiču te upadaju u grijeh, a zatim dođe pitati mog proroka za savjet,+ ja, Jehova, osobno ću mu odgovoriti. 8 Suprotstavit ću se tom čovjeku, pa će on služiti kao upozorenje drugima i ljudi će ga prezirati*, i uklonit ću ga iz svog naroda.+ I tada ćete morati priznati da sam ja Jehova.”’
9 ‘A ako se prorok da prevariti te na svoju ruku nešto kaže, znajte da sam ja, Jehova, prevario tog proroka.+ Dignut ću ruku na njega i uklonit ću ga iz svog naroda, Izraela. 10 Oni će biti krivi za svoj prijestup. Onaj tko pita za savjet bit će jednako kriv kao i prorok, 11 i tako izraelski narod više neće odlaziti od mene i više se neće kaljati svojim svakojakim prijestupima. Tada će oni biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”
12 I opet mi je došla Jehovina objava. Ovaj put bilo mi je rečeno: 13 “Sine čovječji, ako mi koja zemlja zgriješi tako da mi bude nevjerna, dignut ću ruku na nju i uništit ću joj zalihe hrane*,+ poslat ću na nju glad+ i istrijebit ću iz nje ljude i stoku.”+ 14 “‘Čak i kad bi se u njoj našla ova tri čovjeka – Noa,+ Danijel+ i Job+ – oni bi zbog svoje pravednosti izbavili samo sebe’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”
15 “‘A ako bih pustio da po toj zemlji prođu opasne zvijeri i pobiju njene stanovnike* te je pretvore u pustoš kojom nitko ne prolazi zbog straha od tih zvijeri,+ 16 čak i kad bi se u njoj našla ona tri čovjeka, zaklinjem se samim sobom’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, ‘oni ne bi izbavili ni svoje sinove ni svoje kćeri, nego samo sebe, a zemlja bi se pretvorila u pustoš.’”
17 “‘A ako bih na tu zemlju poslao mač+ i zapovjedio: “Neka mač prođe zemljom!” kako bih iz nje istrijebio i ljude i stoku,+ 18 čak i kad bi se u njoj našla ona tri čovjeka, zaklinjem se samim sobom’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, ‘oni ne bi izbavili ni svoje sinove ni svoje kćeri, nego samo sebe.’”
19 “‘A ako bih poslao pošast na tu zemlju+ te na nju izlio gnjev uzrokujući krvoproliće kako bih iz nje istrijebio ljude i stoku, 20 čak i kad bi se u njoj našli Noa,+ Danijel+ i Job,+ zaklinjem se samim sobom’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, ‘oni ne bi izbavili ni svoje sinove ni svoje kćeri, nego bi zbog svoje pravednosti izbavili samo sebe.’”+
21 “Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Tako će biti kad na Jeruzalem pošaljem četiri kazne+ – mač, glad, opasne zvijeri i pošast+ – kako bih iz njega istrijebio ljude i stoku.+ 22 Ali neki koji preostanu u njemu izbavit će se i bit će izvedeni+ – i sinovi i kćeri. Oni dolaze k vama. Kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, više nećete biti toliko žalosni zbog nevolje koju sam nanio Jeruzalemu, zbog svega što sam mu učinio.’”
23 “‘Kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, više nećete biti toliko žalosni jer ćete znati da nisam bez razloga učinio tom gradu ono što sam mu učinio’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”