Job
32 Tada su se ona tri čovjeka prestala raspravljati s Jobom jer je on bio uvjeren u to da je pravedan*.+ 2 No Elihu, sin Buzovca+ Barakela, iz Ramove porodice, jako se razljutio. Razgnjevio se na Joba zato što ih je uvjeravao da je on u pravu, a ne Bog.+ 3 Razgnjevio se i na tri Jobova prijatelja jer mu ni na što nisu odgovorili kako treba, nego su Boga proglasili zlim.+ 4 Budući da su svi oni bili stariji od njega, Elihu je čekao da kažu svoje pa da se onda obrati Jobu.+ 5 Kad je vidio da je to sve što ta tri čovjeka imaju reći, još se više razgnjevio. 6 Naposljetku je Elihu, sin Buzovca Barakela, progovorio i rekao:
“Ja sam mlad,
a vi ste starci.+
Zato sam se s poštovanjem povukao+
i nisam se usudio reći vam ono što znam.
7 Razmišljao sam: ‘Neka stariji govore,
neka mnoge godine pokažu mudrost.’
12 Pažljivo sam vas slušao,
ali nitko od vas nije dokazao da je Job u krivu*
niti je opovrgnuo njegove tvrdnje.
13 Zato nemojte govoriti: ‘Mi smo mudri.
Njega Bog pobija, a ne čovjek.’
14 No njegove riječi nisu bile uperene protiv mene,
pa mu se neću obraćati vašim riječima.
15 Oni su ustuknuli, ponestalo im je riječi,
ne znaju više što bi rekli.
16 Ja sam čekao, ali oni više ne govore,
samo stoje i više ništa ne odgovaraju.
17 Sada ću ja preuzeti riječ.
19 U meni sve kipi poput vina u čvrsto zatvorenom mijehu,
poput vina u novom mijehu koji samo što se ne raspukne.+
20 Dajte mi da govorim, to će mi olakšati muku!
Otvorit ću svoja usta i dati odgovor.
21 Ni prema kome neću biti pristran!+
Nikome neću laskati,
22 a i ne znam laskati.
Jer kad bih to činio, moj bi me Tvorac brzo uklonio.