1. Samuelova
2 Potom je Hana rekla u molitvi:
Hrabro otvaram svoja usta kako bih odgovorila svojim neprijateljima
jer se radujem spasenju koje ti daješ.
3 Ne govorite oholo,
neka iz vaših usta ne izlaze drske riječi,
jer Jehova je Bog koji sve zna,+
on ispravno prosuđuje svačija djela!
da ih posjedne s uglednicima
i dodijeli im počasna mjesta.
Jehovi pripadaju stupovi zemlje,+
na njih je postavio tlo.
9 On čuva korake svojih vjernih slugu,+
a zlikovci će biti ušutkani u tmini groba+
jer čovjek ne može svojom snagom izvojevati pobjedu.+
11 Potom je Elkana otišao kući u Ramu, a dječak je počeo služiti Jehovi+ pod vodstvom svećenika Elija.
12 A Elijevi sinovi bili su zli,+ nisu marili za Jehovu. 13 Umjesto da su postupali onako kako je bilo propisano za svećenike,+ oni su činili ovako: Kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi svećenikov sluga s trozubom vilicom u ruci, dok se meso još kuhalo, 14 i zabadao bi njome u kotao, u lonac, u kotlić ili u tavu. Što bi se god nabolo na vilicu, svećenik bi uzeo sebi. Tako su činili u Šilu svim Izraelcima koji su onamo dolazili. 15 Isto tako, prije nego što bi onaj koji je prinosio žrtvu spalio salo,+ došao bi svećenikov sluga i kazao mu: “Daj svećeniku meso da ga ispeče! On neće uzeti od tebe kuhano meso, nego samo sirovo.” 16 Ako bi mu čovjek odgovorio: “Neka se najprije spali salo+ pa onda uzmi što god želiš”, sluga bi rekao: “Ne, daj mi ga odmah! Ako mi ne daš, uzet ću ga silom!” 17 I grijeh tih slugu bio je vrlo velik u Jehovinim očima+ jer su se ti ljudi s nepoštovanjem odnosili prema žrtvama koje su se prinosile Jehovi.
18 A Samuel je služio+ pred Jehovom, noseći lanenu pregaču,+ iako je još bio dječak. 19 Majka bi mu svake godine načinila malenu tuniku pa bi mu je donijela kad bi s mužem dolazila prinijeti godišnju žrtvu.+ 20 I Eli je blagoslovio Elkanu i njegovu ženu riječima: “Neka ti Jehova podari dijete od ove žene umjesto ovoga koje je darovano Jehovi!”+ Potom su se vratili kući. 21 I Jehova se smilovao Hani i dao joj da ima još djece+ te je rodila tri sina i dvije kćeri. A dječak Samuel rastao je služeći Jehovi*.+
22 Eli je bio vrlo star, ali čuo je sve što su njegovi sinovi činili+ cijelom Izraelu i da su spavali sa ženama koje su služile na ulazu u šator sastanka.+ 23 I govorio im je: “Zašto tako postupate? Čujem da sav narod loše govori o vama. 24 Nemojte tako, sinovi moji! Nije dobro ono što se među Jehovinim narodom govori o vama. 25 Ako čovjek zgriješi drugom čovjeku, netko se može zauzeti za njega pred Jehovom*. Ali ako čovjek zgriješi Jehovi,+ tko se može moliti za njega?” No oni nisu poslušali svog oca jer ih je Jehova odlučio pogubiti.+ 26 A dječak Samuel rastao je i sve se više dopadao i Jehovi i ljudima.+
27 Jednog je dana Eliju došao neki čovjek kojeg je poslao Bog te mu je rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Nisam li se objavio tvom praocu i njegovoj obitelji dok su bili u Egiptu i robovali faraonu*?+ 28 I među svim izraelskim plemenima izabrao sam tvog praoca+ da mi služi kao svećenik i da na mom žrtveniku prinosi žrtve,+ da pali kad* i da nosi svećeničku pregaču preda mnom. I dao sam tvom praocu i njegovim potomcima sve paljene žrtve koje Izraelci prinose.+ 29 Zašto onda prezirete moje žrtve i prinose što sam ih odredio za svoje prebivalište?+ Zašto svojim sinovima iskazuješ veću čast nego meni? Zašto se gojite jedući najbolje dijelove svih žrtava mog naroda Izraela?+
30 Zato ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Istina, rekao sam da će mi tvoji potomci i potomci tvog praoca uvijek vršiti svećeničku službu.”+ Ali sada Jehova kaže: “Neće biti tako! Jer ja ću iskazati čast onima koji meni iskazuju čast,+ a oni koji me preziru bit će prezreni.” 31 Evo, dolaze dani kad ću oduzeti snagu* tebi i potomcima tvog praoca, pa nitko u tvojoj obitelji neće dočekati starost.+ 32 Izrael će uživati u svemu dobrome, a ti ćeš gledati svog suparnika u mom prebivalištu+ i nikad više neće biti starca u tvojoj obitelji. 33 Zbog jednoga od tvojih potomaka kojeg ću ostaviti da služi kod mog žrtvenika usahnut će ti oči i bit ćeš u velikoj žalosti. A veći dio tvoje obitelji poginut će od mača.+ 34 Ono što će se dogoditi dvojici tvojih sinova, Hofniju i Pinhasu, bit će ti znak: u jedan dan obojica će poginuti.+ 35 A ja ću sebi odabrati vjernog svećenika.+ On će sve činiti onako kako mi srce želi*. Trajno ću utemeljiti njegovu svećeničku lozu* te će on zauvijek služiti kao svećenik mom pomazaniku. 36 A tko god ostane od tvoje obitelji, doći će i pokloniti mu se za plaću i za kruh te će reći: “Molim te, primi me u neku svećeničku službu da imam komad kruha!”’”+