2. Korinćanima
10 A ja, Pavao – kojeg smatrate neznatnim kad sam među vama,+ a odvažnim kad vam pišem+ – osobno vas preklinjem blagošću i dobrotom svojstvenima Kristu.+ 2 Nadam se da, kad dođem k vama, neću morati biti odvažan i poduzeti oštre mjere koje namjeravam poduzeti protiv onih koji smatraju da mi živimo po tijelu. 3 Jer iako živimo u tijelu, ne ratujemo na tjelesan način. 4 Naime, oružje kojim ratujemo nije tjelesno,+ nego njegova moć dolazi od Boga,+ pa može srušiti ono što je snažno utvrđeno. 5 Jer mi rušimo kriva razmišljanja i sve što se oholo podiže protiv poznavanja Boga,+ obuzdavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu 6 i spremni smo kazniti svaku neposlušnost,+ čim pokažete da ste u potpunosti poslušni.
7 Vi gledate samo vanjštinu. Ako je netko uvjeren da pripada Kristu, neka ponovno razmisli o ovome: kao što on pripada Kristu, tako mu pripadamo i mi. 8 Jer Gospodin nas je ovlastio da vas izgrađujemo, a ne da vas rušimo.+ Čak i kad bih se previše hvalio tim ovlaštenjem, ne bih se posramio. 9 Ne želim da pomislite kako vas svojim pismima nastojim zastrašiti. 10 Jer neki kažu: “Njegova pisma imaju težinu i snagu, ali kad je osobno prisutan, djeluje neznatno, a riječi su mu bezvrijedne.” 11 Neka takvi razmisle o ovome: ono što govorimo* u pismima kad smo odsutni, to ćemo provesti u djelo* kad budemo prisutni.+ 12 Jer ne usuđujemo se svrstati među one koji sami sebe preporučuju niti se uspoređivati s njima.+ Oni sebe procjenjuju vlastitim mjerilima i uspoređuju se sami sa sobom, i tako pokazuju da su nerazumni.+
13 Mi se pak nećemo hvaliti onim što je izvan naših granica, nego onim što je unutar granica područja koje nam je Bog odredio, a koje obuhvaća i vas.+ 14 Doista, mi ne idemo preko granica svog područja – kao što bismo činili da ono ne obuhvaća i vas – jer smo prvi stigli do vas s dobrom viješću o Kristu.+ 15 Ne hvalimo se onim što je izvan naših granica, odnosno tuđim naporima, nego se nadamo da će, kako vaša vjera bude jačala, trud koji smo uložili unutar našeg područja donositi sve više ploda. Tada ćemo moći činiti još više, 16 pa ćemo i u drugim krajevima objavljivati dobru vijest. Tako se nećemo hvaliti onim što je već učinjeno na tuđem području. 17 “A tko se hvali, neka se hvali Jehovom*.”+ 18 Jer Jehova* ne priznaje onoga koji sam sebe preporučuje,+ nego onoga koga on preporučuje.+