2. Ljetopisa

6 Tada je Salamun kazao: “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.+ 2 Ja sam ti sagradio veličanstven dom, mjesto na kojem ćeš zauvijek prebivati.”+

3 Potom se kralj okrenuo i počeo blagoslivljati sve okupljene Izraelce*, a oni su svi stajali ondje.+ 4 I rekao je: “Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je sam* dao obećanje mom ocu Davidu te ispunio* obećanje koje je dao kad je rekao: 5 ‘Od dana kad sam iz Egipta izveo svoj narod, Izraelce, na području svih izraelskih plemena nisam izabrao niti jedan grad da se u njemu sagradi dom u kojem bi se slavilo* moje ime+ niti sam izabrao ikoga za vođu svom narodu Izraelu. 6 Ali sada sam izabrao Jeruzalem+ da se u njemu slavi moje ime i izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.’+ 7 Moj je otac David svim srcem želio sagraditi dom koji će nositi ime Jehove, Izraelovog Boga.+ 8 No Jehova je rekao mom ocu Davidu: ‘Ti svim srcem želiš sagraditi dom koji će nositi moje ime i dobro je što u svom srcu imaš tu želju. 9 Ali nećeš ti sagraditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi* – on će sagraditi dom koji će nositi moje ime.’+ 10 Jehova je ispunio obećanje koje je dao i ja sam naslijedio svog oca Davida i sjeo na izraelsko prijestolje,+ kao što je Jehova i obećao.+ I sagradio sam dom koji nosi ime Jehove, Izraelovog Boga, 11 i ondje stavio kovčeg u kojem su ploče saveza+ što ga je Jehova sklopio s izraelskim narodom.”

12 Potom je pred svim okupljenim Izraelcima stao pred Jehovin žrtvenik i podignuo ruke.+ 13 (Naime, Salamun je bio načinio bakreno postolje i postavio ga nasred dvorišta.+ Bilo je dugo 5 lakata*, široko 5 lakata i visoko 3 lakta. I Salamun je stajao na njemu.) I kleknuo je pred svim okupljenim Izraelcima i podignuo ruke prema nebu+ 14 te rekao: “Jehova, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti na nebu ni na zemlji. Ti se držiš saveza i iskazuješ vjernu ljubav onima koji ti služe* svim svojim srcem.+ 15 Ispunio si obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu.+ Sam si mu dao obećanje i danas si ga ispunio.+ 16 A sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili na svoje korake i živjeli po mom zakonu kao što si ti živio po mojoj volji, uvijek će netko od tvojih potomaka sjediti preda mnom na izraelskom prijestolju.’+ 17 Molim te sada, Jehova, Bože Izraelov, neka se ispuni obećanje koje si dao svom sluzi Davidu!

18 Ali hoćeš li ti, Bože, doista prebivati s ljudima na zemlji?+ Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima nisu dovoljno veliki da bi ti u njima prebivao,+ a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!+ 19 Jehova, Bože moj, čuj molitvu i usrdnu molbu koju ti upućujem ja, tvoj sluga! Poslušaj moj vapaj i molitvu koju ti upućujem! 20 Neka tvoje oči dan i noć budno motre ovaj dom, ovo mjesto za koje si rekao da će se u njemu slaviti tvoje ime,+ i poslušaj molitvu koju ti uputim* okrenut prema ovom mjestu. 21 Poslušaj molbe za pomoć koje ti uputi tvoj sluga i molbe svog naroda Izraela koje ti upute moleći se okrenuti prema ovom mjestu!+ Čuj iz svog prebivališta na nebu,+ čuj i oprosti!+

22 Ako tko bude optužen da je zgriješio svom bližnjem te se mora zakleti* i snositi posljedice svoje zakletve*, i ako pod zakletvom* dođe pred tvoj žrtvenik u ovom domu,+ 23 tada čuj s neba te budi sudac svojim slugama: zloga kazni za ono što je učinio,+ a pravednoga proglasi nedužnim* i nagradi ga za njegovu pravednost.+

24 Ako tvoj narod, Izraela, poraze njegovi neprijatelji zato što ti je griješio,+ ali on se vrati k tebi i počne u ovom domu slaviti tvoje ime,+ moliti se tebi+ i preklinjati te za milost,+ 25 tada čuj s neba,+ oprosti grijeh svom narodu, Izraelu, i vrati ga u zemlju koju si dao njemu i njegovim precima.+

26 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovom mjestu i počnu slaviti tvoje ime i prestanu griješiti jer si dao da ih snađu nevolje*,+ 27 tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svom narodu, Izraelu – jer ti ćeš ih učiti pravom putu kojim trebaju ići+ – i pusti kišu+ na svoju zemlju koju si dao svom narodu u nasljedstvo.

28 Ako u zemlji zavlada glad,+ pošast+ ili suša ili se pojavi plijesan,+ ako navale skakavci u jatu ili proždrljivi skakavci,+ ako ih opkole neprijatelji u bilo kojem gradu u njihovoj zemlji,+ ako ih snađe bilo kakva druga nevolja ili bolest,+ 29 svaku molitvu,+ svaku usrdnu molbu+ koju ti uputi koji god čovjek ili sav tvoj narod Izrael – jer svatko zna svoju nevolju i svoju bol+ – pružajući u molitvi ruke prema ovom domu,+ 30 ti čuj s neba, iz svog prebivališta,+ i oprosti+ te daj svakome prema svim njegovim djelima – jer ti poznaješ njegovo srce, samo ti uistinu poznaješ čovjekovo srce+ – 31 da bi te se bojali i išli tvojim putevima sve dane dok žive na zemlji koju si dao našim precima.

32 Pa i kad tuđinac, koji ne pripada tvom narodu Izraelu, dođe iz daleke zemlje zbog tvog velikog imena*+ i tvoje snažne i moćne ruke te se pomoli okrenut prema ovom domu,+ 33 tada čuj s neba, iz svog prebivališta, i učini sve što te zamoli taj tuđinac da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime+ i bojali se tebe, kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi tvoje ime.

34 Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga pošalješ+ i pomoli se tebi+ okrenut prema ovom gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime,+ 35 tada čuj s neba njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu i daj im pravdu.+

36 Ako ti zgriješe – jer nema čovjeka koji ne griješi+ – i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neku zemlju, daleko ili blizu,+ 37 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, vrate se k tebi i stanu te preklinjati za milost u zemlji u kojoj su zarobljeni, govoreći: ‘Zgriješili smo, krivo smo postupali, činili smo zlo’,+ 38 ako se vrate k tebi svim svojim srcem+ i svom svojom dušom* u zemlji svojih porobljivača+ koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si izabrao+ i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime, 39 tada čuj s neba, iz svog prebivališta, njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu, daj im pravdu+ i oprosti svom narodu koji ti je zgriješio.

40 Sada te molim, Bože moj, obrati pažnju* na svaku molitvu upućenu s ovog mjesta* i saslušaj je!+ 41 Jehova Bože, pođi sada na mjesto na kojem ćeš počivati,+ ti i kovčeg koji predočava tvoju snagu. Neka se tvoji svećenici, Jehova Bože, obuku u spasenje i neka se tvoji vjerni sluge raduju tvojoj dobroti.+ 42 Jehova Bože, nemoj odbaciti svog pomazanika!+ Sjeti se svoje vjerne ljubavi koju si iskazao svom sluzi Davidu.”+