Job

 2 “Slušajte moje riječi, vi koji ste mudri,

saslušajte me, vi koji puno toga znate!

 3 Jer uho prosuđuje riječi

kao što jezik* kuša hranu.

 5 Jer Job je rekao: ‘Ja sam u pravu,+

ali Bog mi je uskratio pravdu.+

 7 Ima li čovjeka kao što je Job,

koji porugu pije kao vodu?

 8 U društvu je zlotvora,

druži se sa zlikovcima.+

 9 Jer rekao je: ‘Čovjek nema koristi

od toga što želi ugoditi Bogu.’+

Pravi Bog nikad ne bi učinio nikakvo zlo,+

Svemogući nikad ne bi nepravedno postupio!+

11 Jer on će nagraditi čovjeka u skladu s njegovim djelima+

i dat će mu ono što zaslužuje*.

12 Doista, Bog ne čini zlo,+

Svemogući ne izvrće pravdu.+

14 Ako se on okrene protiv ljudi,

ako k sebi uzme njihov duh i njihov dah,+

15 svi će izginuti

i čovječanstvo će se vratiti u prah.+

19 Bog nije pristran prema uglednicima

i bogataš* mu nije draži od siromaha,+

jer svi su oni djelo njegovih ruku.+

Ljudi drhte i ginu,

čak i moćni pogibaju, ali ne od ljudske ruke.+

21 Jer Bog promatra čovjekove puteve,+

on vidi sve njegove korake.

22 Nema tog mraka ni guste tame

gdje bi se zlotvori mogli sakriti.+

23 Jer Bog nijednom čovjeku ne određuje vrijeme

kad će pred njega doći na sud.

24 On obara moćne a da ih i ne mora saslušati,

i zatim druge postavlja na njihovo mjesto.+

25 Budući da zna njihova djela,+

obara ih usred noći i satire.+

26 Udara ih zbog njihove zloće

na mjestu gdje svi to mogu vidjeti+

27 jer su mu okrenuli leđa+

i ne mare ni za koji njegov put.+

28 Zbog njih siromasi vape k Bogu,

a on sluša viku onih koji su potlačeni.+

30 Bog to čini da bezbožan čovjek* ne bi vladao+

niti postavljao zamke narodu.

34 Razboriti ljudi,

a i svaki mudar čovjek koji čuje moje riječi, reći će:

35 ‘Job govori, ali nema znanja,+

u njegovim riječima nema razboritosti.’

36 Neka se* Joba dokraja iskuša

jer odgovara poput zlih ljudi!

37 On svom grijehu dodaje još i pobunu,+

podrugljivo plješće rukama pred nama

i govori mnoštvo riječi protiv pravog Boga!”+