Job
16 Nato je Job rekao:
2 “Koliko sam se takvih riječi naslušao!
Svi ste vi mučni tješitelji!+
3 Ima li kraja ispraznim riječima*?
Što te* tjera da mi se tako obraćaš?
4 I ja bih mogao govoriti poput vas.
Kad biste vi bili na mom mjestu,
i ja bih se na vas mogao okomiti uvjerljivim riječima
i prezrivo vam odmahivati glavom.+
5 Ali ja to ne bih učinio, nego bih vas ojačao svojim riječima,
utjeha s mojih usana donijela bi vam olakšanje.+
8 A usto me zgrabio, što se i vidi,
jer moja mršavost svjedoči protiv mene.
9 Bog me razdire u svom gnjevu i mrzi me.+
Zubima škrguće kad me vidi.
Moj me protivnik strijelja očima.+
10 Neprijatelji otvaraju usta i prijete mi,+
prezrivo me udaraju po obrazima,
u velikom broju nasrću na mene.+
13 Njegovi su me strijelci opkolili,+
strijelama on probada moje bubrege+ i nema samilosti,
izlijeva moju žuč na zemlju.
14 Uporno udara po meni i probija me kao da sam zid,
kao ratnik nasrće na mene.
16 Lice mi je crveno od plača,+
oko očiju mi je tamna sjena,
17 premda moje ruke nisu učinile nikakvo zlo,
premda je moja molitva iskrena*.
18 Zemljo, nemoj prekriti moju krv!+
Pusti je neka viče!
19 Već sad imam svjedoka na nebesima,
u visinama je onaj koji može svjedočiti za mene.