1. Samuelova
26 Poslije nekog vremena došli su ljudi iz Zifa+ k Šaulu u Gibeu+ i rekli mu: “Ne krije li se David na brdu Hakili, nasuprot Ješimonu*?”+ 2 Stoga je Šaul otišao u zifsku pustinju s 3000 probranih izraelskih vojnika da ondje traži Davida.+ 3 Šaul se utaborio kraj puta, na brdu Hakili, koje je nasuprot Ješimonu. David je tada boravio u pustinji i doznao je da je Šaul došao za njim u pustinju. 4 Zato je David poslao uhode da provjeri je li Šaul zaista došao. 5 David je kasnije otišao do mjesta na kojem se Šaul utaborio. I David je vidio mjesto gdje su spavali Šaul i Nerov sin Abner,+ zapovjednik vojske. Šaul je spavao u ograđenom dijelu tabora, a vojska je bila utaborena oko njega. 6 Tada je David upitao Hetita+ Ahimeleka i Joabovog brata Abišaja,+ Serujinog sina:+ “Tko će sa mnom ići k Šaulu u tabor?” A Abišaj je odgovorio: “Ja ću ići s tobom.” 7 Tako su David i Abišaj po noći otišli do Šaulovog tabora. I pronašli su Šaula kako spava u ograđenom dijelu tabora, a koplje mu je bilo zabijeno u zemlju pored glave. Abner i vojnici ležali su oko njega.
8 Abišaj je rekao Davidu: “Bog ti je danas predao u ruke tvog neprijatelja.+ Molim te, dopusti mi da ga kopljem pribijem za zemlju jednim udarcem! Drugi mi udarac neće ni trebati!” 9 Ali David je odvratio Abišaju: “Nemoj ga ubiti! Jer tko može dignuti ruku na Jehovinog pomazanika+ i ostati nedužan?”+ 10 David je zatim rekao: “Tako mi Jehove, živog Boga, Jehova će ga ubiti+ ili će doći njegov dan da umre+ ili će pak otići u bitku i poginuti!+ 11 Nezamislivo mi je dignuti ruku na Jehovinog pomazanika jer bi to bilo zlo u Jehovinim očima!+ Molim te, uzmi sada koplje što mu je pored glave i vrč za vodu pa hajdemo odavde.” 12 I David je uzeo koplje i vrč za vodu koji su bili pored Šaulove glave, a zatim su otišli. Nitko ih nije vidio+ niti opazio i nitko se nije probudio. Naime, svi su spavali zato što je Jehova prouzročio da utonu u dubok san. 13 Tada je David prešao na drugu stranu i stao podalje navrh gore, tako da su bili na velikoj udaljenosti jedni od drugih.
14 I David je stao dozivati vojnike i Nerovog sina Abnera,+ govoreći: “Zar se nećeš odazvati, Abnere?” A Abner je odgovorio: “Tko si ti što dozivaš kralja?” 15 Nato je David rekao Abneru: “Nisi li ti junak? Tko je kao ti u Izraelu? Zašto onda nisi čuvao svog gospodara, kralja? Jer jedan od vojnika došao je da ubije tvog gospodara, kralja.+ 16 Nisi izvršio svoju dužnost. Tako mi Jehove, živog Boga, zaslužili ste smrt jer niste čuvali svog gospodara, Jehovinog pomazanika!+ Osvrni se oko sebe! Gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu+ koji su mu bili pored glave?”
17 Šaul je prepoznao Davidov glas, pa je rekao: “Je li to tvoj glas, Davide, sine moj?”+ A David je odgovorio: “Da, to je moj glas, gospodaru moj, kralju!” 18 Zatim je dodao: “Zašto moj gospodar progoni svog slugu?+ Što sam učinio i što sam skrivio?+ 19 Molim te, gospodaru moj, kralju, poslušaj riječi svog sluge! Ako te Jehova potaknuo da kreneš na mene, neka prihvati moju žitnu žrtvu. Ali ako su to učinili ljudi,+ neka su prokleti pred Jehovom jer su me danas otjerali od Jehovinog naroda*+ i time kao da su rekli: ‘Idi, služi drugim bogovima!’ 20 Zato nemoj dopustiti da moja krv bude prolivena na zemlju daleko od Jehovinog lica. Izraelski kralju, ti si pošao tražiti običnu buhu,+ progoniš me kao da loviš jarebicu po brdima.”
21 Tada je Šaul rekao: “Zgriješio sam!+ Vrati se, Davide, sine moj! Neću ti više činiti zla zato što si danas pokazao da ti je moj život dragocjen.+ Evo, ludo sam postupio i učinio sam veliku grešku.” 22 A David je odvratio: “Evo kraljevog koplja! Neka dođe netko od tvojih ljudi i uzme ga! 23 Jehova će svakoga nagraditi prema njegovoj pravednosti+ i njegovoj vjernosti. Premda te Jehova danas predao meni u ruke, nisam htio dignuti ruku na Jehovinog pomazanika.+ 24 I zato, kao što je meni danas bio dragocjen tvoj život, tako neka moj život bude dragocjen Jehovi i neka me on izbavi iz svih nevolja.”+ 25 Nato je Šaul rekao Davidu: “Blagoslovljen bio, Davide, sine moj! Ti ćeš sigurno činiti velika djela i sigurno ćeš izvršiti sve što naumiš.”+ Potom je David otišao svojim putem, a Šaul se vratio kući.+