Matej

14 U to je vrijeme Herod*, koji je vladao Galilejom*, čuo za Isusa,+ 2 pa je rekao svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj. Uskrsnuo je od mrtvih i zato čini silna djela.”+ 3 Herod je bio uhvatio Ivana te ga vezao i bacio u zatvor zbog Herodijade, žene svog brata Filipa.+ 4 Naime, Ivan mu je govorio: “Zakon ti ne dopušta da ti ona bude žena.”+ 5 Herod ga je htio ubiti, ali bojao se naroda jer su ljudi Ivana smatrali prorokom.+ 6 No kad se slavio Herodov rođendan,+ Herodijadina je kći plesala pred gostima i toliko se dopala Herodu+ 7 da se zakleo dati joj što god zatraži. 8 Ona je tada, na majčin nagovor, rekla: “Daj da mi se ovdje pred svima donese na pladnju glava Ivana Krstitelja!”+ 9 Iako mu to nije bilo nimalo drago*, kralj je zbog zakletve i zbog gostiju zapovjedio da joj se da što je tražila. 10 I poslao je ljude u zatvor da Ivanu odrube glavu. 11 Tako su donijeli njegovu glavu na pladnju i dali je djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci. 12 Poslije su došli Ivanovi učenici, odnijeli tijelo i pokopali ga, a zatim su otišli i javili to Isusu. 13 Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sam. Ali mnoštvo ljudi iz raznih gradova saznalo je za to, pa su pješice krenuli za njim.+

14 Kad je došao na obalu, vidio je silno mnoštvo ljudi, pa se sažalio na njih+ i izliječio bolesne.+ 15 Predvečer su mu prišli učenici i rekli: “Ovo je mjesto pusto, a već je kasno. Reci narodu da se raziđe, pa neka odu u sela i kupe si nešto za jelo.”+ 16 A Isus im je rekao: “Ne trebaju nikamo ići, vi im dajte jesti.” 17 Oni su mu odvratili: “Ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe.” 18 A on je kazao: “Donesite mi ih ovamo.” 19 I rekao je narodu da posjeda po travi. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov.+ Razlomio je kruhove i dao ih učenicima, a učenici su ih podijelili narodu. 20 Svi su jeli i nasitili se. Zatim su skupili ono što je preostalo – 12 punih košara.+ 21 A među onima koji su jeli bilo je oko 5000 muškaraca, ne računajući žene i djecu.+ 22 Odmah nakon toga Isus je rekao učenicima da uđu u lađu i odu na drugu stranu mora, a on je ostao kako bi narod poslao kući.+

23 Nakon što se narod razišao, Isus se popeo na goru da bude sam i da se moli.+ Kad je pala večer, još je uvijek bio ondje sam. 24 Lađa je već bila daleko* od kopna i jedva je odolijevala valovima jer je plovila nasuprot vjetru. 25 A za vrijeme četvrte noćne straže* došao je do njih hodajući po moru. 26 Kad su ga ugledali kako hoda po moru, učenici su se prestrašili i uzviknuli: “Utvara!” I od straha su počeli vikati. 27 Ali Isus im je odmah rekao: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!”+ 28 Petar mu je odvratio: “Gospodine, ako si to ti, daj da dođem do tebe po vodi!” 29 A on mu je rekao: “Dođi!” Petar je izašao iz lađe te je hodajući po vodi pošao prema Isusu. 30 Ali kad je vidio koliko je vjetar jak, uhvatio ga je strah. Počeo je tonuti, pa je povikao: “Gospodine, spasi me!” 31 Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”+ 32 Kad su ušli u lađu, olujni je vjetar utihnuo. 33 Tada su oni u lađi pali ničice pred njim i rekli: “Ti si uistinu Božji Sin!” 34 I otplovili su na drugu stranu mora te su pristali u Genezaretu.+

35 Kad su ga ljudi iz tog kraja prepoznali, po cijeloj su okolici razglasili da je došao. I dovodili su mu sve koji su bili bolesni. 36 Molili su ga da barem dotaknu rub njegove haljine.+ I svi koji su mu dotaknuli rub haljine, ozdravili su.