2. Samuelova
18 Potom je David prebrojio ljude koji su bili s njim i postavio nad njima tisućnike i stotnike.+ 2 I David je trećinu svojih ljudi stavio pod Joabovo zapovjedništvo,+ trećinu pod zapovjedništvo Joabovog brata Abišaja,+ Serujinog sina,+ a trećinu pod zapovjedništvo Itaja+ iz Gata. Kralj je zatim rekao ljudima: “I ja ću poći s vama!” 3 Ali oni su odvratili: “Ti ne smiješ ići!+ Ako mi pobjegnemo, nitko neće mariti za to. I ako polovina nas izgine, nitko neće mariti za to. Ali ti sam vrijediš kao 10 000 naših ljudi.+ Zato bi bilo bolje da nam pomažeš iz grada.” 4 A kralj im je rekao: “Učinit ću sve što mislite da je dobro.” I kralj je stajao kod gradskih vrata, a sva je vojska izlazila u četama po stotinu i po tisuću ljudi. 5 Tada je kralj zapovjedio Joabu, Abišaju i Itaju: “Zbog mene budite blagi prema mom sinu Abšalomu!”+ I sva je vojska čula što je kralj naredio svim zapovjednicima za Abšaloma.
6 I vojska je izašla iz grada kako bi se sukobila s Izraelcima, a bitka se vodila u Efrajimovoj šumi.+ 7 Ondje su Davidovi ljudi porazili izraelsku vojsku+ i tog je dana poginulo mnogo ljudi – bilo je 20 000 mrtvih. 8 Boj se proširio po cijelom kraju. Tog je dana više ljudi progutala šuma nego što ih je poginulo od mača.
9 Na kraju se i sam Abšalom našao pred Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na muli, ali kad je mula prolazila ispod guste krošnje velikog stabla, kosa mu je zapela za grane i on je ostao visjeti u zraku*, a mula koju je jahao otišla je dalje. 10 To je vidio neki čovjek, pa je javio Joabu:+ “Vidio sam Abšaloma kako visi na stablu!” 11 Nato je Joab rekao čovjeku koji mu je to javio: “Kad si ga vidio, zašto ga nisi na mjestu ubio? Tada bih ti drage volje dao 10 srebrnjaka i jedan pojas.” 12 Ali čovjek je odvratio Joabu: “Kad bi mi dao i 1000 srebrnjaka, ne bih dignuo ruku na kraljevog sina, jer smo čuli da je kralj tebi, Abišaju i Itaju zapovjedio: ‘Čuvajte mi svi sina Abšaloma!’+ 13 Da sam se oglušio na tu zapovijed i oduzeo mu život*, to se ne bi moglo sakriti od kralja, a ti me ne bi zaštitio.” 14 A Joab je odvratio: “Neću više gubiti vrijeme s tobom!” I uzeo je u ruku tri strijele*, otišao do Abšaloma, koji je još uvijek živ visio na stablu, i zabio mu ih u srce. 15 Nato je prišlo deset Joabovih slugu koji su mu nosili oružje te su njime udarali Abšaloma dok nije umro.+ 16 Tada je Joab zapuhao u rog i vojska je prestala progoniti Izraelce jer je Joab zaustavio vojsku. 17 Potom su uzeli Abšalomovo tijelo, bacili ga u veliku jamu usred šume i nabacali na njega vrlo veliku gomilu kamenja.+ A svi su Izraelci pobjegli svojim kućama.
18 Abšalom je za života podignuo sebi u čast stup u Kraljevoj dolini+ jer je mislio: “Nemam sina koji bi sačuvao sjećanje na moje ime.”+ Tako je taj stup nazvao svojim imenom. Sve do današnjeg dana taj se stup zove Abšalomov spomenik.
19 Sadokov sin Ahimaas+ rekao je Joabu: “Molim te, dopusti mi da otrčim i javim vijest kralju, jer mu je Jehova udijelio pravdu tako što ga je izbavio od njegovih neprijatelja!”+ 20 Ali Joab mu je odvratio: “Nećeš danas nositi nikakve vijesti! Možeš mu donijeti vijesti neki drugi dan, ali danas nećeš nositi nikakve vijesti jer je poginuo kraljev sin.”+ 21 Tada je Joab kazao jednom Kušaninu:+ “Idi i javi kralju što si vidio!” Nato se Kušanin poklonio Joabu i otrčao. 22 A Sadokov sin Ahimaas opet je zamolio Joaba: “Što god da se dogodilo, molim te, dopusti mi da i ja otrčim za Kušaninom!” Ali Joab mu je odgovorio: “Zašto bi ti trčao, sine moj, kad nemaš što javiti?” 23 No on je ponovio: “Što god da se dogodilo, dopusti mi da otrčim!” Nato mu je Joab rekao: “Hajde, trči!” I Ahimaas je otrčao putem kroz jordansku ravnicu* i prestigao Kušanina.
24 David je sjedio između unutarnjih i vanjskih gradskih vrata.+ A stražar+ se popeo na zid i stao na krov iznad vrata. Kad je pogledao u daljinu, ugledao je jednog čovjeka kako trči sam. 25 Stražar je povikao i javio to kralju. A kralj je kazao: “Ako je sam, znači da donosi vijest.” Dok se onaj čovjek sve više približavao gradu, 26 stražar je ugledao još jednog čovjeka kako trči. I stražar je povikao vrataru: “Vidim još jednog čovjeka kako trči sam!” A kralj je odvratio: “I taj donosi vijest.” 27 Stražar je rekao: “Prvi trči kao Sadokov sin Ahimaas.”+ A kralj je odvratio: “On je dobar čovjek i sigurno donosi dobru vijest.” 28 Tada je Ahimaas povikao kralju: “Sve je dobro!” Nato se poklonio kralju licem do zemlje. Zatim je rekao: “Neka je hvaljen Jehova, tvoj Bog, koji je mom gospodaru, kralju, predao ljude koji su se pobunili* protiv njega!”+
29 Ali kralj je upitao: “Je li dobro moj sin Abšalom?” A Ahimaas je odgovorio: “Vidio sam veliko komešanje kad je Joab poslao kraljevog slugu i mene, tvog slugu, ali ne znam što je bilo.”+ 30 Kralj mu je nato rekao: “Odstupi i stani ovdje!” I on je odstupio i stao ondje.
31 Uto je stigao i Kušanin+ te je kazao: “Donosim ti ovu vijest, moj gospodaru, kralju: Danas ti je Jehova udijelio pravdu i izbavio te iz ruku svih onih koji su se pobunili protiv tebe!”+ 32 Ali kralj je upitao Kušanina: “Je li dobro moj sin Abšalom?” A Kušanin je odgovorio: “Neka svi neprijatelji mog gospodara, kralja, i svi oni koji se bune protiv tebe i žele ti nanijeti zlo prođu kao taj mladić!”+
33 To je potreslo kralja, pa je plačući otišao u gornju sobu iznad gradskih vrata. Dok je išao, jadikovao je: “Sine moj, Abšalome! Sine moj! Sine moj, Abšalome! Da sam barem ja umro umjesto tebe, Abšalome, sine moj, sine moj!”+