Zaharija

5 Opet sam podignuo pogled i ugledao svitak koji leti. 2 A anđeo me upitao: “Što vidiš?”

Odgovorio sam: “Vidim svitak koji leti, dug 20 lakata* i širok 10 lakata.”

3 Tada mi je rekao: “Ovo je prokletstvo koje dolazi na svu zemlju jer ostaju nekažnjeni svi koji kradu,+ protiv kojih je izrečeno prokletstvo na jednoj strani svitka, a ostaju nekažnjeni i svi koji se lažno zaklinju,+ protiv kojih je izrečeno prokletstvo na drugoj strani svitka. 4 ‘Ja sam poslao prokletstvo’, kaže Jehova nad vojskama, ‘i ono će ući u kuću lopovu i u kuću onome koji se lažno zaklinje mojim imenom. I ostat će u njegovoj kući i uništit će je zajedno s njenom drvenom građom i njenim kamenjem.’”

5 Potom mi je anđeo koji je razgovarao sa mnom prišao i rekao: “Podigni svoje oči, molim te, i pogledaj što to dolazi!”

6 A ja sam upitao: “Što je to?”

On je rekao: “To što dolazi je mjerna košara*.” Zatim je nastavio: “Ovakvi su zli po cijeloj zemlji.” 7 I vidio sam kako se podignuo okrugli olovni poklopac, a u košari je sjedila neka žena. 8 A on je rekao: “Ovo je Zloća.” Zatim ju je gurnuo natrag u mjernu košaru, a na otvor je bacio teški olovni poklopac.

9 Potom sam podignuo pogled i ugledao dvije žene kako dolijeću na vjetru. Krila su im bila poput rodinih krila. I podignule su košaru između zemlje i neba. 10 Stoga sam upitao anđela koji je razgovarao sa mnom: “Kamo nose mjernu košaru?”

11 On mi je odgovorio: “U zemlju Šinar*+ da ženi sagrade kuću. Kad bude dovršena, ostavit će ondje tu ženu jer joj je ondje i mjesto.”