Job

 2 “Da, vi sve znate,

s vama će izumrijeti mudrost!

 4 Ja sam na podsmijeh svojim bližnjima+

jer prizivam Boga i očekujem da mi odgovori.+

 5 Bezbrižan čovjek ruga se propasti,

misleći da ona čeka samo one koji posrću.

 6 Spokojni su šatori pljačkaša,+

sigurnima se osjećaju oni koji gnjeve Boga,+

oni koji svog boga nose u ruci.

 8 Promotri stvorenja što su na zemlji*, i poučit će te,

ribe u moru ispričat će ti.

 9 Tko od svih njih ne zna

da je sve to Jehovina ruka učinila?

10 A u njegovoj je ruci život svakog živog bića

i duh* svakog čovjeka.+

11 Zar uho ne prosuđuje riječi

kao što jezik* kuša hranu?+

12 Zar mudrost nije svojstvena starcima+

i zar dug život ne donosi razboritost?

13 Bog posjeduje mudrost i moć,+

on je razborit i ima svoj naum.+

17 On savjetnike navodi da hodaju bosi*

i od sudaca čini bezumnike.+

18 Oduzima vlast kraljevima+

i na njih stavlja pojas ropstva.

19 On svećenike navodi da hodaju bosi+

i obara one koji čvrsto drže vlast u rukama.+

20 On zatvara usta pouzdanim savjetnicima

i oduzima razumnost starcima.

21 On izlijeva prezir na dostojanstvenike,+

a moćne čini slabima*.

22 On razotkriva ono što je skriveno duboko u tami+

i izvodi na svjetlo ono što je obavijeno tminom.

23 On narode čini moćnima, a onda ih zatire,

širi njihove granice, a onda ih odvodi u izgnanstvo.

24 On oduzima razum vođama naroda

i pušta ih da lutaju pustinjskim bespućima.+

25 Oni pipaju u mraku,+ gdje nema svjetla,

a on ih pušta da lutaju unaokolo poput pijanica.+