Postanak

31 Poslije nekog vremena Jakov je čuo da Labanovi sinovi govore: “Jakov je uzeo sve što je pripadalo našem ocu i na njegov je račun stekao sve ovo bogatstvo.”+ 2 Jakov je i na Labanovom licu vidio da mu on više nije naklonjen kao prije.+ 3 Tada je Jehova rekao Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih predaka, k svom rodu,+ i ja ću biti s tobom.” 4 Tada je Jakov poručio Raheli i Lei da dođu u polje u kojem je pasao svoje stado. 5 I rekao im je:

“Vidim da mi vaš otac više nije naklonjen kao prije,+ ali uz mene je Bog mog oca.+ 6 I same dobro znate da sam davao sve od sebe dok sam služio vašem ocu.+ 7 A vaš me otac htio prevariti i mnogo* mi je puta mijenjao plaću, ali Bog mu nije dopustio da mi nanese štetu. 8 Kad bi on rekao: ‘Pjegave će ti životinje biti plaća’, cijelo je stado imalo pjegave mlade, a kad bi rekao: ‘Prugaste će ti biti plaća’, cijelo je stado imalo prugaste mlade.+ 9 Tako je Bog uzimao stoku vašem ocu i davao je meni. 10 Kad se jednom prilikom stoka tjerala, u snu sam vidio da su jarci koji su se parili sa ženkama prugasti, pjegavi i šareni.+ 11 Tada mi je anđeo pravog Boga rekao u snu: ‘Jakove!’ Ja sam se odazvao: ‘Evo me!’ 12 A on je nastavio: ‘Molim te, podigni pogled i vidjet ćeš da su svi jarci koji se pare sa ženkama prugasti, pjegavi i šareni. Naime, vidio sam sve što ti Laban čini.+ 13 Ja sam pravi Bog koji ti se ukazao u Betelu,+ gdje si uljem pomazao spomenik i gdje si mi se zavjetovao.+ Sada otiđi iz ove zemlje i vrati se u zemlju u kojoj si rođen.’”+

14 A Rahela i Lea odgovorile su mu: “Možemo li očekivati da ćemo išta naslijediti u domu svog oca? 15 Ne smatra li nas on tuđinkama kad nas je prodao i sad troši novac koji je dobio za nas?+ 16 Sve bogatstvo koje je Bog uzeo našem ocu pripada nama i našoj djeci.+ Zato sada učini sve što ti je Bog rekao!”+

17 Tada je Jakov posjeo na deve svoju djecu i svoje žene,+ 18 poveo svu stoku koju je stekao u Padan-Aramu i ponio sva dobra koja je ondje stekao+ te krenuo k svom ocu Izaku u zemlju Kanaan.+

19 A Laban je otišao strići svoje ovce. Za to vrijeme Rahela je ukrala kipove kućnih bogova*+ koji su pripadali njenom ocu.+ 20 Jakov je nadmudrio Aramejca Labana jer mu nije rekao da će pobjeći od njega. 21 Pobjegao je i prešao Rijeku*+ sa svojom obitelji i svim što je imao. Zatim se uputio prema gileadskim brdima.+ 22 Trećeg dana javili su Labanu da je Jakov pobjegao. 23 Stoga je on poveo sa sobom svoju braću* i krenuo u potjeru za njim te ga je za sedam dana sustigao u gileadskim brdima. 24 Ali Bog se po noći ukazao Aramejcu Labanu+ u snu+ i rekao mu: “Pazi što ćeš reći Jakovu, bilo to dobro ili zlo.”+

25 Jakov je razapeo svoj šator u gileadskim brdima, a i Laban se ondje utaborio sa svojom braćom. I Laban je otišao k Jakovu. 26 Tada je Laban rekao Jakovu: “Što si to učinio? Zašto si me prevario i odveo mi kćeri kao da su ratne zarobljenice? 27 Zašto mi nisi ništa rekao, nego si me prevario i potajno pobjegao? Da si mi rekao da ideš, otpratio bih te s veseljem i pjesmama, uz def i harfu. 28 Nisi mi dao priliku ni da izljubim svoju unučad* i kćeri. Doista si ludo postupio. 29 Mogao bih vam nauditi, ali Bog vašeg oca rekao mi je noćas: ‘Pazi što ćeš reći Jakovu, bilo to dobro ili zlo.’+ 30 Shvaćam da si otišao zato što se silno želiš vratiti u dom svog oca, ali zašto si ukrao moje bogove?”+

31 Jakov je odgovorio Labanu: “Otišao sam potajno jer sam se bojao. Mislio sam da bi mi mogao oteti svoje kćeri. 32 A ako kod koga nađeš svoje bogove, taj će biti pogubljen. Pred našom braćom pretraži sve što imam pa uzmi ono što je tvoje.” Ali Jakov nije znao da ih je Rahela ukrala. 33 Tako je Laban ušao u Jakovljev šator i u Lein šator i u šator obiju robinja,+ ali nije ništa našao. Kad je izašao iz Leinog šatora, ušao je u Rahelin šator. 34 A Rahela je prije toga uzela kipove kućnih bogova, stavila ih u košaru u kakvoj su žene jahale na devama te je sjela na njih. I Laban je pretražio cijeli šator, ali ih nije našao. 35 Tada je ona rekla ocu: “Gospodaru moj, nemoj se ljutiti na mene što ne mogu ustati pred tobom – imam ono što je uobičajeno kod žena.”+ I tako je on dalje pažljivo pretraživao, ali nije našao kipove kućnih bogova.+

36 Tada se Jakov razljutio te je napao Labana, govoreći mu: “Što sam ti skrivio? Što sam ti zgriješio da me tako žestoko progoniš? 37 Sad kad si pretražio sve moje stvari, jesi li našao išta iz svoje kuće? Ako jesi, stavi to ovdje pred moju i svoju braću pa neka oni prosude tko je od nas dvojice u pravu. 38 U ovih 20 godina koliko sam živio kod tebe tvoje ovce i tvoje koze nikad nisu pobacivale+ niti sam ikada jeo ovnove iz tvog stada. 39 Nisam ti donosio ono što su rastrgale zvijeri,+ nego sam sâm nadoknađivao taj gubitak. Ako bi tko ukrao neku životinju – bilo danju bilo noću – od mene si tražio da to nadoknadim. 40 Danju me ubijala vrućina, a noću hladnoća, i često mi san nije dolazio na oči.+ 41 U tvojoj sam kući proveo 20 godina. Služio sam ti 14 godina za tvoje dvije kćeri i 6 godina za tvoju stoku, a ti si mi mnogo puta mijenjao plaću.+ 42 Da sa mnom nije bio Bog mog oca+ – Abrahamov Bog kojem i Izak sa strahopoštovanjem služi+ – ti bi me otpustio praznih ruku. Ali Bog je vidio moju nevolju i moj naporan rad, pa te noćas ukorio.”+

43 Nato je Laban odgovorio Jakovu: “Ovo su moje kćeri, moja unučad i moja stada i sve što vidiš pripada meni i mojim kćerima. Pa kako bih onda mogao nauditi njima ili djeci koju su rodile? 44 Hajde da sada ti i ja sklopimo savez kojeg ćemo se uvijek sjećati*.” 45 Stoga je Jakov uzeo kamen i postavio ga da stoji kao spomenik.+ 46 Tada je rekao svojoj braći: “Skupite kamenja!” I oni su nakupili kamenja i skupili ga na gomilu. Zatim su jeli kod te gomile kamenja. 47 I Laban ju je nazvao Jegar-Sahaduta*, a Jakov ju je nazvao Galed*.

48 Potom je Laban rekao: “Ova gomila kamenja danas je svjedok između mene i tebe.” Zato ju je nazvao Galed,+ 49 ali i Stražarska kula, jer je rekao: “Neka Jehova bude stražar između tebe i mene kad jedan drugog ne budemo vidjeli. 50 Ako budeš loše postupao s mojim kćerima i ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, čak i ako to ne vidi nitko od ljudi, to će vidjeti Bog, koji je svjedok između tebe i mene.” 51 Laban je još rekao Jakovu: “Ovdje je gomila kamenja i spomenik koji sam postavio u znak sjećanja na savez između tebe i mene. 52 Ova gomila kamenja i ovaj spomenik svjedoče+ da neću preko ovog kamenja prijeći k tebi kako bih ti naudio i da ti nećeš preko ovog kamenja i preko ovog spomenika prijeći k meni kako bi mi naudio. 53 Neka Abrahamov Bog+ i Nahorov Bog, Bog njihovog oca, bude sudac među nama.” A Jakov se zakleo Bogom kojem njegov otac Izak sa strahopoštovanjem služi.+

54 Potom je Jakov prinio žrtvu na gori i pozvao svoju braću da jedu. Tako su jeli i proveli noć na gori. 55 A Laban je ustao rano ujutro, izljubio svoju unučad*+ i kćeri te ih je blagoslovio.+ Potom je Laban otišao odande i vratio se kući.+