Ezekijel

2 I on mi je rekao: “Sine čovječji*, ustani da razgovaram s tobom.”+ 2 Kad mi se obratio, duh je ušao u mene i podignuo me na noge+ da čujem onoga koji mi govori.

3 On mi je rekao: “Sine čovječji, šaljem te Izraelcima,+ buntovnim narodima* koji su se pobunili protiv mene.+ Oni mi griješe sve do današnjeg dana, kao što su to činili i njihovi preci.+ 4 Šaljem te prkosnim* i tvrdoglavim sinovima*.+ Reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova.’ 5 Htjeli oni slušati ili ne htjeli, jer su buntovnički narod,+ znat će da je prorok bio među njima.+

6 A ti, sine čovječji, ne boj ih se+ i ne plaši se njihovih riječi iako si okružen bodljikavim grmljem i trnjem*+ te živiš među škorpionima. Ne boj se njihovih riječi+ i ne plaši se njihovih lica+ premda su buntovnički narod. 7 Prenosi im moje riječi, slušali oni ili ne slušali, jer oni su buntovnički narod.+

8 A ti, sine čovječji, slušaj što ću ti reći. Nemoj postati buntovan kao ovaj buntovnički narod. Otvori usta i pojedi ono što ću ti dati.”+

9 Pogledao sam i vidio ruku ispruženu prema meni,+ a u njoj je bio ispisani svitak.+ 10 Kad ga je on razvio preda mnom, vidio sam da je ispisan i s prednje i sa stražnje strane.+ U njemu su bile napisane tužaljke, jadikovke i naricanja.+