7 Ne muči li se smrtni čovjek na zemlji kao da je na prisilnom radu?
Ne provodi li dane poput najamnika?+
2 Poput roba čezne za hladom,
poput najamnika čeka svoju plaću.+
3 Tako su i mene zapali mjeseci puni ispraznosti,
dane su mi noći pune jada.+
4 Kad legnem, pitam se: ‘Kada ću ustati?’+
A po noći, koja nikako da prođe, nemirno se prevrćem sve do svanuća.
5 Tijelo mi je prekriveno crvima i grumenima zemlje,+
koža mi je puna krasta iz kojih curi gnoj.+
6 Dani mi prolaze brže nego tkalački čunak,+
u beznađu završavaju.+
7 Sjeti se da je moj život samo vjetar,+
da nikad više neću doživjeti sretne dane!
8 Oči koje me sada gledaju više me neće vidjeti,
ti ćeš me pogledom tražiti, ali mene neće biti.+
9 Kao što se oblak raspline i nestane,
tako i onaj tko ode u grob, neće iz njega izaći.+
10 Neće se više vratiti u svoj dom,
u njegovom mjestu više ga se nitko neće sjećati.+
11 Zato neću obuzdavati svoj jezik.
Govorit ću s velikom boli u srcu,
jadikovat ću s gorčinom u duši!+
12 Jesam li ja more ili morska neman,
pa da nada mnom postavljaš stražu?
13 Kad kažem: ‘Moj će me ležaj utješiti,
moja će mi postelja olakšati muku’,
14 ti me plašiš snovima
i strašiš me viđenjima,
15 pa bih najradije da me netko zadavi,
radije bih umro nego da živim ovako.+
16 Gadi mi se moj život!+ Ne želim više živjeti!
Pusti me jer moji su dani samo dah!+
17 Što je smrtni čovjek da obraćaš pažnju na njega
i da ga pozorno gledaš?+
18 Zašto ga provjeravaš svakog jutra
i svaki ga čas iskušavaš?+
19 Kad ćeš skinuti pogled s mene
i pustiti me na miru barem toliko da slinu progutam?+
20 Ako sam zgriješio, kako sam time naudio tebi koji promatraš ljude?+
Zašto sam ti ja na meti?
Jesam li ti postao teret?
21 Zašto mi ne oprostiš prijestup
i ne prijeđeš preko mog grijeha?
Jer uskoro ću leći u prah+
i ti ćeš me tražiti, ali mene neće biti.”