Prolazi li vrijeme ovog svijeta?

ISTAKNUTI ljudi iz svih krajeva svijeta zaključuju da vrijeme prolazi. To neprekidno gura narode na rub nuklearnog rata koji se u njihovim mislima registrira kao prodoran zvuk sirene. Opasnost općeg ekonomskog sloma i mnogi oblici smrtonosnog zagađivanja okoline djeluju neposredno na njih. Oni vide da vrijeme ne prolazi samo za nekoliko nacija nego za cijeli svijet. Zašto? Ni jedna ne može naći stvarno zadovoljavajuće rješenje.

Njihova najveća briga je prijetnja nuklearnog rata. Rano ove godine, u skladu sa savjetom 47 učenjaka, uključujući i 18 nobelovaca, mjesečnik “Bulletin of the Atomic Scientists” (Bilten atomskih učenjaka) pomiče svoj “sudnji dan” naprijed jednu minutu na tri minute prije ponoći. Sat pokazuje koliko je svijet po njihovom mišljenju blizu nuklearnog požara. Oni kažu: “To je izraz upozorenja.” “Sudnji dan” sada je najbliži ponoći u posljednjih trideset godina.

Druge opasnosti koje ukazuju na intenzitet upozorenja:

● “Nuklearni klub”, nekada smatran isključivom oblasti 6 nacija, stvarno može porasti na 9 nacija. Profesor Daniel Yergin sa Harvardskog sveučilišta je rekao da će 40 nacija 1985. praviti nuklearnu bombu.

● Mogućnost da svemir postane središtem borbe orbitalnih oružja koja izbacuju laserske zrake sa razornom moći da unište površinu Zemlje, postaje stvarnost.

● Vojni strategijski planovi imaju strašnu ideju o prvom udaru u nadi da će pobijediti u nuklearnom ratu.

Ovi podaci stvaraju u ljudima nuklearni strah jer prijete početkom nuklearnog rata i povećavaju šanse za slučajno nuklearno uništenje.

Može li nuklearni rat započeti slučajnošću? Harold Freeman, profesor Tehnološkog instituta Masačusets napisao je knjigu: “Ovo je način kako će svijetu biti kraj — ovo je način kako će barem tebi biti kraj.” On navodi 151 pokazatelj brzih napada registriranih tijekom 18 mjeseci prije listopada 1980. On je rekao: “Četiri su ishoda u okolnostima uzbune B-52 bombardera i interkontinentalnih balističkih projektila, u pripremanju odmazde.” “Sve se greške mogu popraviti vremenom, ali je za neke prekasno.” Koliko je prekasno? 9. studenoga 1977, nastavio je, “bombarderi su zauzeli mjesta u zraku za 6 minuta, spremni za nuklearni protunapad.”

Gdje se možemo sakriti? Hoće li se ijedno mjesto spasiti? NE! Nuklearni rat ograničen na sjevernu hemisferu može se širiti kao pokrivač smrtonosne radioaktivne prašine na južnu hemisferu, ili može nastati opća nuklearna zima”. Ozbiljnost ove situacije ponukala je vođe šest nacija — Indije, Meksika, Tanzanije, Švedske, Grčke, Argentine — da izdaju deklaraciju poznatu kao “Mirovna inicijativa četiri kontinenta”. Dalje navodi: “Danas je preživljavanje čovječanstva u opasnosti.”

No, priličan broj ljudi pokušava odstraniti svoj strah. Oni znaju da mogu vrlo malo ili ništa učiniti u pogledu te situacije i stoga nastoje živjeti kao da se ništa neće dogoditi. No, takav stav ne vodi računa o važnoj činjenici o kojoj ćemo govoriti u jednom od idućih brojeva Kule stražare.