Hoće li propovijedati od vrata do vrata?

“PAPA šalje propovjednike na ulice Rima.” Bio je to naslov novinskog izvještaja Grega Burkea u kojem je Burke napisao: “Papa Ivan Pavao potiče katolike u Italiji da slijede primjer sekti kao što su Jehovini svjedoci, koji u zemlji pridobivaju obraćenike, te da počnu propovijedati od vrata do vrata.

‘Nije vrijeme da se sramimo Evanđelja, vrijeme je da ga propovijedamo s krovova’, rekao je Papa u ponedjeljak pred 350 putujućih propovjednika i vjeroučitelja. (...)

‘Nadam se da će vaš projekt objavljivanja Evanđelja po ulicama (...) obilno uroditi plodom’, rekao im je. ‘Vi ste ponovno otkrili propovjednički stil koji dostiže čak i one koji su zastranili od vjere.’”

Izvjestitelj Burke je zapazio: “Posjećenost Katoličke crkve drastično je opala tokom protekla dva desetljeća pa se čini da je Papin entuzijazam za propovijedanje od vrata do vrata barem djelomično reakcija na slabljenje njezinog utjecaja.”

Takva pobuda da se ‘počne propovijedati od vrata do vrata’ nije potpuno nova. Prethodni papa, Pavao VI, rekao je da Katolička crkva “postoji kako bi evangelizirala”. A sadašnji papa, Ivan Pavao II, izdao je 1991. svoju encikliku Redemptoris Missio kako bi ukazao svojoj crkvi na potrebu izvršavanja Isusove zapovijedi o javnom propovijedanju.

Rimokatolički pisac Peter Hernon postavio je u londonskom listu Catholic Herald pitanje: “Što se to dogodilo s evangelizacijom?” Izrazio je zabrinutost za razvikano “desetljeće evangelizacije” koje je sad staro već nekoliko godina. Kad je jednog biskupa upitao o nenapredovanju, ovaj je odgovorio: “Ne treba žuriti. Pa Crkva postoji tek 2000 godina.”

Ne začuđuje da se Hernon zapitao: “Gdje je hitnost koju je poručivao Isus dok je svoje učenike slao da evangeliziraju okolna sela? Ili koju je poručivao Sveti Pavao: ‘Jao meni ako evanđelja ne navješćujem (1 Kor 9,16).’” Doista, hoće li katolici oponašati rane kršćane koji su propovijedali javno i “po kućama”? (Djela apostolska 5:42; 20:20).

Hernon priznaje da, kad se radi o evangeliziranju od vrata do vrata, “može čuti skeptike kako mrmljaju: ‘teoretski, nepraktično’. To nije istina”, odgovara Hernon. “Da bih opravdao ovu tvrdnju, trebam upotrijebiti jednu nepristojnu riječ. Znam da je nepristojna jer je, kad sam je zadnji put upotrijebio u jednom katoličkom članku, cijeli odlomak izbačen (iako ništa drugo nije promijenjeno). Ta riječ je Jehovini svjedoci. (...) Svaki Svjedok poučen [je] da je samim svojim pozvanjem obavezno i misionar.”

Iako se Hernon ne slaže s vjerovanjima Jehovinih svjedoka, priznaje da, kad se razmotre njihove metode propovijedanja, “teško je oduprijeti se dojmu da nas to podsjeća na ranu Crkvu, onako kako je opisana u djelima apostolskim”.

Jehovini svjedoci revno nastavljaju svoju službu od vrata do vrata, ispunjavajući time zapovijed Isusa Krista: “Bićete mi svjedoci (...) tja do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8).