Rođendan

Prikazuje li Biblija rođendanske proslave u dobrom svjetlu? Biblija na samo dva mjesta spominje rođendanske proslave:

1. Mojs. 40:20-22: “Treći dan nakon toga bio je faraonov rođendan i on je priredio gozbu. (...) Glavnog je peharnika vratio u peharničku službu (...). A glavnog je pekara objesio.”

Mat. 14:6-10: “Kad se slavio Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred njima i toliko se dopala Herodu da se zakleo dati joj što god zatraži. Ona je tada na majčin nagovor rekla: ‘Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja!’ (...) I poslao je ljude da odrube glavu Ivanu u zatvoru.”

Sve što stoji u Bibliji nalazi se ondje iz određenog razloga (2. Tim. 3:16, 17). Jehovini svjedoci uzimaju u obzir činjenicu da Božja Riječ u lošem svjetlu prikazuje rođendanske proslave, i zato ne slave rođendan.

Kako su prvi kršćani i Židovi u biblijsko doba gledali na slavljenje rođendana?

“Zamisao o slavljenju rođendana bila je u to doba kršćanima posve strana” (Augustus Neander, Allgemeine Geschichte der christlichen Religion und Kirche, 1842, svezak I, stranica 518).

“Židovi su kasnije na slavljenje rođendana gledali kao na sastavni dio idolopokloničkog kulta, a proslave kakve su tada gledali oko sebe itekako su potvrđivale da je to gledište ispravno” (The Imperial Bible-Dictionary, urednik Patrick Fairbairn, London, 1874, svezak I, stranica 225).

Odakle potječu popularni običaji povezani sa slavljenjem rođendana?

“Razni običaji kojih se ljudi danas drže pri slavljenju rođendana imaju dugu povijest. Njihovo porijeklo treba tražiti u području magije i religije. Običaji čestitanja, darivanja i održavanja proslave — sve uz upaljene svijeće — u staro su vrijeme imali cilj zaštititi slavljenika od demona i štititi ga od zla u narednoj godini. (...) Do četvrtog stoljeća kršćanstvo je odbacivalo slavljenje rođendana kao poganski običaj” (Schwäbische Zeitung, dodatak Zeit und Welt, 3/4. travnja 1981, stranica 4).

“Grci su vjerovali da svatko ima svog duha zaštitnika (demona) koji je pomagao prilikom njegovog rođenja i koji ga čuva tijekom života. Taj je duh bio na mističan način povezan s bogom na čiji je rođendan ta osoba rođena. I Rimljani su prihvatili to vjerovanje. (...) Ta se predodžba održala u čovjekovim vjerovanjima i odražava se u vjerovanju u anđela čuvara, dobru vilu i sveca zaštitnika. (...) Običaj paljenja svijeća na torti potječe od Grka. (...) Na hramski (Artemidin) žrtvenik stavljali su se okrugli medeni kolači u obliku Mjeseca, na kojima su bile zapaljene svjećice. (...) Prema pučkom vjerovanju, rođendanske svijeće imaju čudesnu moć ispunjavanja želja. (...) Zapaljene svjećice i žrtvene vatre imaju posebno mistično značenje još otkad je čovjek prvi put podigao žrtvenike svojim bogovima. Rođendanske svijeće na taj način služe odavanju časti i poštovanja djetetu koje slavi rođendan i donose sreću. (...) Rođendanska čestitanja i izražavanje želja da slavljenika prati sreća vrlo su važan dio rođendanske proslave. (...) Ta predodžba vuče korijene iz magije. (...) Rođendanska čestitanja imaju moć nanijeti dobro ili zlo, jer je na taj dan osoba bliže duhovnom svijetu” (Ralph i Adelin Linton, The Lore of Birthdays, New York, 1952, stranice 8, 18-20).

Nema ništa loše u tome da se članovi obitelji i prijatelji okupe na neki drugi dan kako bi se proveselili uz jelo i piće

Prop. 3:12, 13: “Za njih nema ništa bolje nego da se vesele i čine dobro za života svojega, i da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega. To je dar Božji.”

Vidi i 1. Korinćanima 10:31.