Ispovijed

Postoji li biblijska potvrda za katolički sakrament pomirenja, čiji je sastavni dio i tajna ispovijed grijeha svećeniku?

Način obraćanja svećeniku

Tradicionalni obrazac glasi: “‘Blagoslovite me, oče, jer sam sagriješio.’ (...) Poslije toga treba reći: kad smo se prošli put ispovjedili’” (Veliki katekizam proglašen od Sv. Pija X, Verbum, Split, 1992, stranica 130, članak 762).

Mat. 23:1, 9, JB: “Tada Isus prozbori (...): Ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima.”

Koji grijesi mogu biti oprošteni

“Nema grijeha, ma kako bio težak, koji sveta Crkva ne može oprostiti” (Katekizam katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994, stranica 265, članak 982).

Hebr. 10:26, JB: “Ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe.”

Mar. 3:29, JB: “Pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.”

Kako se vrši pokora

Ispovjednik pokorniku najčešće određuje da mora izmoliti određeni broj Očenaša i Zdravomarija.

Mat. 6:7, JB: “Kad molite, ne blebećite [odnosno, nemojte besmisleno ponavljati iste riječi] kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.”

Mat. 6:9-12, JB: “Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! (...) Otpusti nam duge naše!’” (Biblija nigdje ne određuje da se trebamo moliti Mariji ili preko nje. Vidi Filipljanima 4:6 i stranicu 191, pod temom “Marija”.)

Rim. 12:9, St: “Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro!”

Nije li Isus ovlastio apostole da opraštaju grijehe?

Ivan 20:21-23, JB: “‘Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.’ To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.’”

Kako su apostoli shvatili i primijenili tu uputu? Biblija ne govori o tome da je itko od apostola ikad saslušao nečiju osobnu ispovijed i potom pokorniku dao odrješenje od grijeha. No ona daje jasne upute što mora činiti onaj tko želi da mu Bog oprosti grijehe. Apostoli su pod vodstvom svetog duha mogli procijeniti je li pojedinac udovoljio tim uvjetima i na temelju toga su mogli utvrditi je li mu Bog oprostio ili nije. Naprimjer, vidi Djela apostolska 5:1-11, 1. Korinćanima 5:1-5 i 2. Korinćanima 2:6-8.

Vidi i temu “Apostolsko nasljedstvo”.

Učenjaci imaju različita gledišta o porijeklu običaja tajnog ispovijedanja grijeha svećeniku

The Catholic Encyclopedia (Katolička enciklopedija) kaže: “Tajni oblik ispovijedanja grijeha prihvaćen je još u četvrtom stoljeću” (Robert Broderick, stranica 58).

A u drugoj katoličkoj enciklopediji stoji: “Mnogi suvremeni povjesničari, kako katolički tako i protestantski, korijene privatne pokore kao uobičajene kazne nalaze u crkvama Irske, Walesa i Britanije, gdje su sakramente, uključujući i Pokoru, obično dijelili poglavar samostana i njegovi redovnici koji su bili svećenici. Izgleda da je redovnički običaj ispovijedanja grijeha te davanja javne i privatne pokore poslužio kao primjer po kojemu je uvedena praksa redovitog ispovijedanja grijeha i javnog ispovijedanja pobožnosti za laike. (...) Međutim, sve do 11. stoljeća tajni grijesi nisu bili odrješivani u vrijeme ispovijedi i prije izvršenja pokore” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XI, stranica 75).

Povjesničar Archibald Henry Sayce je izjavio: “Obredni zapisi govore da se u Babiloniji prakticirala i javna i privatna ispovijed. Zapravo, izgleda da je privatno ispovijedanje grijeha bilo stariji i rašireniji oblik ispovijedi” (The Religions of Ancient Egypt and Babylonia, Edinburgh, 1902, stranica 497).

Kako Jehovini svjedoci gledaju na ispovijedanje vjere odnosno grijeha?

Javno ispovijedanje vjere

Rim. 10:9, 10: “Ako ustima svojim obznanjuješ tu ‘riječ’ — da je Isus Gospodin — i ako u srcu svojemu vjeruješ da ga je Bog podignuo od mrtvih, bit ćeš spašen. Jer srcem se vjeruje i tako postiže pravednost, a ustima se obznanjuje vjera i tako postiže spasenje.”

Mat. 10:32, 33: “Svatko tko pred ljudima prizna da je u zajedništvu sa mnom [Isusom Kristom], i ja ću pred Ocem svojim koji je na nebesima priznati da sam u zajedništvu s njim, a tko se god odrekne mene pred ljudima, i ja ću se odreći njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.”

Ispovijedanje grijeha kad netko zgriješi Bogu

Mat. 6:6-12: “Kad se moliš, uđi u svoju najskrovitiju sobu i zatvori vrata pa se pomoli Ocu svojemu koji je u tajnosti. (...) ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje (...) i oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim!’”

Psalmist je u Psalmu 32:5 Bogu uputio ove riječi: “Grijeh sam ti svoj napokon priznao i krivnju svoju nisam prikrio. Rekao sam: ‘Priznat ću Jehovi prijestupe svoje.’ I ti si oprostio krivnju grijeha mojih.”

1. Ivan. 2:1: “Ako tko i počini grijeh, kod Oca imamo pomoćnika — Isusa Krista, pravednika.”

Ispovijedanje grijeha kad netko zgriješi drugom čovjeku ili kad drugi čovjek zgriješi njemu

Mat. 5:23, 24: “Ako, dakle, doneseš dar svoj na žrtvenik i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi dar svoj ondje pred žrtvenikom, pa otiđi i prvo se pomiri s bratom svojim, a onda se vrati i prinesi dar svoj.”

Mat. 18:15: “Ako brat tvoj počini grijeh, idi i ukaži mu nasamo na prijestup njegov.”

Luka 17:3: “Ako brat tvoj počini grijeh, ukori ga. Ako se pokaje, oprosti mu.”

Efež. 4:32: “Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama.”

Ispovijedanje grijeha kad netko počini težak grijeh i zatraži duhovnu pomoć

Jak. 5:14-16: “Boluje li [u duhovnom smislu] tko među vama? Neka pozove starješine skupštinske, pa neka se oni mole za njega, mažući ga uljem u ime Jehovino. I molitva upućena s vjerom ozdravit će bolesnoga, i Jehova će ga podignuti. I ako je učinio grijehe, bit će mu oprošteno [odnosno, Bog će mu oprostiti]. Stoga priznajte svoje grijehe jedni drugima i molite se jedni za druge, da ozdravite.”

Izr. 28:13: “Tko krije prijestupe svoje, neće imati uspjeha, a tko ih priznaje i ostavlja, ukazat će mu se milosrđe.”

Što treba učiniti ako osoba koja griješi ne traži pomoć?

Gal. 6:1: “Braćo, ako tko nenamjerno pogriješi, vi koji ste duhovni ispravljajte takvoga u duhu blagosti, pazeći na sebe da i sami ne dođete u iskušenje.”

1. Tim. 5:20: “One koji čine [odnosno ponavljaju] grijeh ukori pred svima [to jest, pred svima koji znaju za taj grijeh], da i drugi imaju straha.”

1. Kor. 5:11-13: “Prestanite se družiti sa svakim tko se zove brat, a tko je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori o drugima ili je pijanica ili iznuđivač — s takvim i ne jedite! (...) ‘Uklonite zloga iz svoje sredine!’”