Ivanova se uloga umanjuje, a Isusova raste

Nakon što su u proljeće 30. godine proslavili Pashu, Isus i njegovi učenici otišli su iz Jeruzalema. No nisu se odmah vratili svojim kućama u Galileju, nego su otišli u judejski kraj, gdje su krštavali mnoge. To je već oko godinu dana, možda negdje u dolini rijeke Jordana, činio i Ivan Krstitelj, a s njim su još uvijek bili neki njegovi učenici.

Sam Isus zapravo nije krštavao, već su to činili učenici pod njegovim vodstvom. U tom razdoblju Isusove službe i on i Ivan poučavali su Židove koji su se kajali za grijehe kojima su se ogriješili o Božji savez Zakona (Djela apostolska 19:4).

Ali Ivanovi učenici postali su ljubomorni te su se počeli žaliti na Isusa: “Učitelju, onaj koji je s tobom bio (...) krsti i svi idu k njemu” (Ivan 3:26). No Ivan nije bio ljubomoran, već se radovao Isusovom uspjehu, a želio je da se tome raduju i njegovi učenici. Zato ih je podsjetio: “Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Ja nisam Krist, nego sam poslan pred njim.’” Potom je naveo svima razumljivu usporedbu: “Tko ima nevjestu, mladoženja je. A prijatelj mladoženjin, kad stoji i sluša ga, silno se raduje zbog glasa mladoženjina. Tako se i ja radujem i radost je moja potpuna” (Ivan 3:28, 29).

Nekoliko mjeseci prije toga Ivan Krstitelj se, kao “prijatelj mladoženjin”, radovao što je svojim učenicima mogao predstaviti Isusa. Neki od njih postali su Isusovi sljedbenici, a kasnije su bili pomazani svetim duhom. Ivan je htio da i učenici koji su još uvijek bili s njim postanu Isusovi sljedbenici, jer je njegova uloga bila pripremiti Kristu put da izvrši svoju službu. Zato im je objasnio: “On mora rasti, a ja se moram umanjivati” (Ivan 3:30).

Jedan od prvih Isusovih učenika koji se također zvao Ivan o Isusovom je porijeklu i njegovoj važnoj ulozi u spasenju ljudskog roda kasnije napisao: “Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih ostalih. (...) Otac ljubi Sina i sve je predao u ruke njegove. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu” (Ivan 3:31, 35, 36). Doista, svi ljudi trebaju saznati tu važnu činjenicu!

Nedugo nakon što je Ivan Krstitelj rekao svojim učenicima da će njegova uloga biti sve manje bitna, uhvatio ga je kralj Herod i bacio u zatvor. Herod se bio oženio Herodijadom, ženom svog polubrata Filipa, a Ivan ga je javno osudio kao preljubnika. Zato ga je Herod odlučio zatvoriti. Kad je Isus čuo da je Ivan zatočen, otišao je sa svojim učenicima iz Judeje u Galileju (Matej 4:12; Marko 1:14).