Lipanj
Srijeda, 1. lipnja/juna
Bili smo spremni dati vam ne samo Božju dobru vijest nego i svoj život (1. Sol. 2:8)
Učitelji moraju pokazati da im je iskreno stalo do onih koje poučavaju. Gledaj na osobu s kojom proučavaš kao na budućeg duhovnog brata ili sestru. Imaj na umu da joj nije lako prekinuti veze s prijateljima iz svijeta i napraviti sve potrebne promjene da bi služila Jehovi. Dobri učitelji nastoje one koje poučavaju upoznati s drugima u skupštini koji mogu dobro utjecati na njih. Zahvaljujući tome interesenti mogu uživati u druženju s Božjim slugama koji im mogu pružiti duhovnu i emocionalnu podršku. Mi želimo da i oni osjete da pripadaju skupštini i da su dio naše duhovne obitelji. Želimo da ih privuku srdačnost i ljubav koje vladaju u našem kršćanskom bratstvu. Tada će im biti lakše prekinuti druženje s ljudima koji im ne pomažu da zavole Jehovu (Izr. 13:20). Ako ih njihovi nekadašnji prijatelji i poznanici počnu izbjegavati, znat će da u Jehovinoj organizaciji mogu pronaći prave prijatelje (Mar. 10:29, 30; 1. Petr. 4:4; w20.10 17 odl. 10–11).
Četvrtak, 2. lipnja/juna
Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji (Mat. 28:18)
Da bismo imali dobar odnos s Jehovom, moramo biti Isusovi prijatelji. Zašto to možemo reći? Navedimo samo dva razloga. Prvi je razlog naveden u Ivanu 16:27, gdje je Isus rekao svojim učenicima: “Sam vas Otac ljubi jer ste vi ljubili mene.” Isto tako, rekao je: “Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene” (Ivan 14:6). Dakle, ne možemo biti Jehovini prijatelji ako se ne trudimo izgraditi blisko prijateljstvo s Isusom. To bi bilo kao da pokušavamo ući u zgradu, ali ne želimo koristiti vrata. Isus se poslužio sličnom usporedbom kad je za sebe rekao: “Ja sam vrata ovcama” (Ivan 10:7). A što je drugi razlog? Isus je savršeno odražavao osobine svog Oca. Svojim je učenicima rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9). Stoga je važno proučavati Isusov život jer tako upoznajemo Jehovu. Što ćemo bolje poznavati Isusa, to ćemo ga više voljeti. A što ćemo više voljeti Isusa, to ćemo više voljeti njegovog Oca (w20.04 21–22 odl. 5–6).
Petak, 3. lipnja/juna
Uživam u slabostima. Jer kad sam slab, onda sam jak (2. Kor. 12:10)
Jesi li vezan za krevet ili invalidska kolica? Da li teško hodaš ili slabo vidiš? Možeš li unatoč tome trčati zajedno s onima koji su mladi i zdravi? Naravno da možeš! Mnoga braća koja su starija i bolesna trče putem koji vodi u život. Kad bi se oslanjali samo na vlastitu snagu, to im ne bi bilo moguće. Ali oni dobivaju snagu od Jehove tako što slušaju naše sastanke putem telefonske ili internetske veze ili pak gledaju snimke sastanaka. Isto tako, sudjeluju u djelu propovijedanja tako što svjedoče liječnicima, medicinskim sestrama i rođacima. Ako zbog svojih fizičkih ograničenja ne možeš činiti za Jehovu sve što bi želio, nemoj se obeshrabriti i misliti da si preslab da bi trku za život otrčao do kraja. Jehova te voli zbog tvoje vjere u njega i zbog svega što si godinama činio za njega. Sad ti je njegova pomoć potrebnija nego ikad, a on te neće ostaviti (Psal. 9:10). Naprotiv, još će ti se više približiti (w20.04 29 odl. 16–17).
Subota, 4. lipnja/juna
Sve činim zbog dobre vijesti, da bih je propovijedao drugima (1. Kor. 9:23)
O kojim bi temama mogao razgovarati s nekim tko je religiozan? Nastoj pronaći nešto što vam je zajedničko. Osoba možda vjeruje u samo jednog Boga, možda Isusa smatra spasiteljem ljudskog roda ili misli da je svijet prepun zla i da mu uskoro mora doći kraj. Posluži se onim u čemu se slažeš s tom osobom kako bi joj biblijsku poruku prezentirao na način koji će joj biti zanimljiv. Imaj na umu da ljudi ne moraju vjerovati u sve što njihova religija naučava. Zato čak i kad saznaš kojoj religiji osoba pripada, potrudi se saznati što ona osobno vjeruje. Jedan brat koji služi kao misionar zapazio je da neki ljudi kažu kako vjeruju u Trojstvo, ali ustvari ne misle da su Otac, Sin i sveti duh jedan Bog. On kaže: “Kad znaš što ljudi zapravo vjeruju, puno ti je lakše s njima naći zajednički jezik.” Zato nastoj saznati što ljudi doista vjeruju. Tada ćeš i ti poput apostola Pavla moći reći: “Svima sam bio sve” (1. Kor. 9:19–22; w20.04 10 odl. 9–10).
Nedjelja, 5. lipnja/juna
U to će se vrijeme tvoj narod izbaviti, svatko tko se nađe zapisan u knjizi (Dan. 12:1)
I Danijel i Ivan zapisali su da će Jehova i Isus zaštititi svoje sluge tijekom velike nevolje. Stoga te buduće događaje možemo očekivati mirno i bez straha. Danijel kaže da će preživjeti svatko čije se ime nađe zapisano u “knjizi”. Što trebamo činiti da bi se i naše ime našlo u toj knjizi? Moramo jasno pokazati da vjerujemo u Isusa, Janje Božje (Ivan 1:29). Trebamo se predati Bogu i krstiti se (1. Petr. 3:21). Isto tako, moramo podupirati Božje Kraljevstvo tako da činimo sve što možemo kako bismo drugima pomogli da upoznaju Jehovu. Sada je vrijeme da ojačamo svoje pouzdanje u Jehovu i njegovu organizaciju. Sada je vrijeme da podupiremo Božje Kraljevstvo. Ako to činimo, nemamo se čega bojati. Kad Božje Kraljevstvo krene u napad i uništi kralja sjevera i kralja juga, mi ćemo biti spašeni (w20.05 16 odl. 18–19).
Ponedjeljak, 6. lipnja/juna
Jehova, tvoje je ime vječno (Psal. 135:13)
Adam i Eva znali su da se Bog zove Jehova, a znali su i mnoge važne istine o njemu. Znali su da ih je on stvorio te im podario život, predivan rajski dom i savršenog bračnog partnera (Post. 1:26–28; 2:18). No jesu li oni razmišljali o svemu što je Jehova učinio za njih? Jesu li se trudili produbiti svoju ljubav i zahvalnost prema Jehovi? To se jasno pokazalo kad ih je Božji neprijatelj iskušao. Posluživši se zmijom, Sotona je upitao Evu: “Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?” (Post. 2:16, 17; 3:1). U tom se pitanju skrivala podmukla laž, koja je na Evu djelovala poput otrova. Bog je zapravo rekao da Adam i Eva mogu jesti sa svakog drveta u vrtu, osim jednoga koje nisu smjeli dirati (Post. 2:9). Sotona je Boga prikazao u krivom svjetlu, kao nekoga tko nije dobar i velikodušan. Eva se možda pitala: “Uskraćuje li mi Bog nešto dobro?” (w20.06 3–4 odl. 8–9).
Utorak, 7. lipnja/juna
Podnosite jedni druge i od srca opraštajte jedni drugima (Kol. 3:13)
Neke Jehovine sluge povrijedio je netko od njihovih suvjernika. Apostol Pavao rekao je da ponekad možemo imati opravdani razlog za pritužbu na nekog brata ili sestru. Možda smo čak doživjeli neku nepravdu. Ako ne pazimo, mogli bismo postati ogorčeni zbog toga. A ogorčenost bi nas s vremenom mogla navesti da se udaljimo od Jehovinog naroda. Naš brat Pablo iz Južne Amerike bio je lažno optužen da je učinio nešto loše i zbog toga je izgubio jedno teokratsko zaduženje u skupštini. Kako je on reagirao na to? “Razljutio sam se”, kaže Pablo, “i s vremenom sam se udaljio od skupštine.” Ako je netko u prošlosti učinio težak grijeh, možda ga još uvijek muči savjest. Možda čak misli da ne zavređuje Božju ljubav. Čak i ako se pokajao te mu je bilo ukazano milosrđe, možda misli da nije dostojan biti dio Božjeg naroda. Kako ti gledaš na braću i sestre koji se nađu u takvim situacijama? (w20.06 19 odl. 6–7).
Srijeda, 8. lipnja/juna
Pametan čovjek vidi opasnost i skloni se (Izr. 22:3)
Mi trebamo naučiti prepoznati situacije koje bi nam mogle naštetiti te potom poduzeti nešto kako bismo izbjegli opasnost (Hebr. 5:14). Naprimjer, trebamo mudro birati kako ćemo se zabaviti i opustiti. U televizijskim emisijama i filmovima često se prikazuje nemoralno ponašanje. Mi znamo da Bog mrzi nemoral i da oni koji se nemoralno ponašaju nanose štetu sebi i drugima. Stoga se klonimo zabave koja bi postupno mogla oslabiti našu ljubav prema Bogu (Efež. 5:5, 6). Osim toga, mi moramo biti svjesni koliko su opasne laži koje šire otpadnici jer putem njih pokušavaju sijati sumnje u vezi s našom braćom i Jehovinom organizacijom (1. Tim. 4:1, 7; 2. Tim. 2:16). Takve netočne i iskrivljene informacije mogu nam potkopati vjeru. Moramo paziti da nas takva propaganda ne bi zavela. Zašto? Zato što takve glasine šire “ljudi pokvarenog uma, koji više ne razumiju istinu”. Cilj im je pokrenuti rasprave i izazvati prepirke (1. Tim. 6:4, 5). Oni žele da povjerujemo u njihove klevete i počnemo sumnjati u svoju braću (w20.09 29 odl. 13, 15).
Četvrtak, 9. lipnja/juna
Ne misli na svoju korist, nego na korist drugih (1. Kor. 10:24)
Muž i žena trebaju se s ljubavlju i poštovanjem ophoditi jedno s drugim (Efež. 5:33). Biblija nas uči da razmišljamo o tome što možemo dati voljenoj osobi, a ne što ćemo dobiti od nje (Djela 20:35). Koja osobina može pomoći mužu i ženi da pokazuju ljubav i poštovanje? Poniznost. Ona je pomogla mnogim kršćanskim parovima da imaju sretniji brak. Naprimjer, naš brat Steven kaže: “Dvoje ljudi koji su u braku trebaju složno surađivati, posebno kad iskrsnu problemi. Oni neće razmišljati: ‘Što je najbolje za mene?’ nego ‘Što je najbolje za nas?’” Slično razmišlja i njegova žena Stephanie. “Nitko ne želi živjeti s osobom koja se stalno svađa”, kaže ona. “Kad se zbog nečega posvađamo, trudimo se utvrditi u čemu je problem. Zatim se molimo, istražujemo o toj temi u našoj literaturi i razgovaramo o tome što učiniti. Nastojimo se uhvatiti u koštac s problemom, a ne napadati jedno drugo.” Da, muževi i žene puno su sretniji u braku ako nemaju previsoko mišljenje o sebi (w20.07 3–4 odl. 5–6).
Petak, 10. lipnja/juna
Nadmašio sam u židovstvu mnoge vršnjake iz svog naroda (Gal. 1:14)
Ne oslanjaj se na vlastitu snagu i sposobnosti dok služiš Jehovi. Apostol Pavao bio je dobro obrazovan – poučavao ga je jedan od najuvaženijih židovskih vođa onog vremena, čovjek po imenu Gamalijel (Djela 5:34; 22:3). U jednom periodu svog života Pavao je imao znatan utjecaj u židovskom društvu (Djela 26:4). No Pavao se nije oslanjao na sebe. Spremno se odrekao časti, položaja i svega drugog zbog čega je u očima svijeta bio netko i nešto (Filip. 3:8). Pavao je platio visoku cijenu zbog toga što je postao Kristov sljedbenik. Njegovi sunarodnjaci su ga mrzili (Djela 23:12–14). A ljudi koji su poput njega imali rimsko građanstvo išibali su ga i bacili u zatvor (Djela 16:19–24, 37). Osim toga, Pavao je bio itekako svjestan svojih mana (Rim. 7:21–25). No on nije dozvolio ni svojim protivnicima ni vlastitim manama da ga pokolebaju. Naprotiv, rekao je: “Uživam u slabostima.” Zašto? Zato što je u trenucima kad je bio slab osjetio kako mu Bog daje snagu (2. Kor. 4:7; 12:10; w20.07 16 odl. 7–8).
Subota, 11. lipnja/juna
Tko vjeruje u mene, činit će i veća djela od ovih (Ivan 14:12)
Danas je izuzetno važno da se posvetimo propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu. Isus je prorekao da će to djelo poprimiti velike razmjere i nastaviti se još dugo nakon njegove smrti. Nakon što je uskrsnuo, učinio je čudo i omogućio nekim svojim učenicima da ulove jako puno ribe. U toj je prilici istaknuo da je propovijedanje i činjenje učenika važnije od bilo kojeg drugog posla (Ivan 21:15–17). Kratko prije nego što je uzašao na nebo, Isus je svojim učenicima rekao da će se djelo svjedočenja koje je on započeo proširiti daleko izvan granica Izraela (Djela 1:6–8). Godinama kasnije Isus je apostolu Ivanu dao viziju u kojoj mu je pokazao što će se događati u “Gospodinovom danu”. Ivan je u viziji vidio kako se pod vodstvom anđela “vječna dobra vijest” propovijeda “svakom narodu, plemenu, jeziku i puku”. Bio je to uistinu impresivan prizor! (Otkr. 1:10; 14:6). Nema sumnje, Jehova želi da mi danas sudjelujemo u tom veličanstvenom djelu svjedočenja sve dok ono ne bude dovršeno (w20.09 9 odl. 5).
Nedjelja, 12. lipnja/juna
Zbog vjere je Abraham, kad ga je Bog stavio na kušnju, takoreći prinio Izaka (Hebr. 11:17)
U Abrahamovoj obitelji pojavili su se ozbiljni problemi. Njegova voljena žena Sara nije mogla imati djece. Zbog toga su se godinama morali nositi s tugom i razočaranjem. Na koncu je Sara dala Abrahamu svoju sluškinju Hagaru kako bi oni preko nje mogli dobiti potomstvo. No kad je Hagara zatrudnjela, počela je prezirati Saru. Odnosi u obitelji postali su toliko napeti da je Sara otjerala Hagaru, koja je bila trudna s Jišmaelom (Post. 16:1–6). Naposljetku je i Sara zatrudnjela i rodila Abrahamu sina, kojemu je on dao ime Izak. Abraham je volio oba svoja sina, i Jišmaela i Izaka. No budući da se Jišmael ružno ponašao prema Izaku, Jehova je rekao Abrahamu da otjera Jišmaela i Hagaru (Post. 21:9–14). Kasnije je Jehova tražio od Abrahama da prinese Izaka na žrtvu (Post. 22:1, 2; Hebr. 11:17–19). U oba slučaja Abraham se morao uzdati u to da će s njegovim sinovima na koncu sve biti dobro, kao što je Jehova i obećao (w20.08 4 odl. 9–10).
Ponedjeljak, 13. lipnja/juna
Obucite novu osobnost, koja je stvorena po Božjoj volji i u skladu je s istinskom pravednosti i vjernosti (Efež. 4:24)
Zamisli samo koliko će uskrsnuli biti radosni dok budu odbacivali obilježja svoje stare osobnosti i trudili se uskladiti svoj život s Božjim pravednim mjerilima. Oni koji se budu trudili promijeniti svoj način života moći će vječno živjeti u raju. S druge strane, onima koji se pobune protiv Boga neće biti dopušteno da narušavaju mir koji ondje bude vladao (Iza. 65:20; Ivan 5:28, 29). Pod vlašću Kraljevstva, svi će se Božji sluge uvjeriti u istinitost onoga što piše u Mudrim izrekama 10:22: “Jehovin blagoslov obogaćuje, a Bog pritom ne zadaje nikakvu bol.” Uz pomoć Jehovinog duha Božji sluge bit će sve sličniji Kristu i napredovat će prema savršenstvu (Ivan 13:15–17; Efež. 4:23). Svaki dan bit će sve snažniji, zdraviji i bolji ljudi. Uistinu će se moći radovati životu! (Job 33:25; w20.08 17 odl. 11–12).
Utorak, 14. lipnja/juna
Trudite se gledati svoja posla (1. Sol. 4:11)
Trebamo imati na umu da postoje razni razlozi zašto netko nije u braku. Neki kršćani sami su odlučili da neće stupiti u brak. Drugi bi voljeli stupiti u brak, ali nisu pronašli odgovarajuću osobu. Ima i onih kojima je smrt oduzela bračnog partnera. U svakom slučaju, je li na mjestu da pojedinci u skupštini pitaju kršćane koji nisu u braku zašto su sami ili da im nude pomoć da pronađu bračnog partnera? Ako nas naša braća i sestre ne pitaju za pomoć, kako bi se mogli osjećati ako bismo im je nudili? (1. Tim. 5:13). Naša braća i sestre koji nisu u braku bit će nam zahvalni budemo li ih cijenili zbog njihovih lijepih osobina, a ne ih sažalijevali zato što nemaju bračnog partnera. Trebamo ih cijeniti zbog toga što vjerno služe Jehovi. Budemo li tako gledali na svoje suvjernike koji nisu u braku, oni se nikad neće osjećati kao da im govorimo: “Ne trebam te” (1. Kor. 12:21). Naprotiv, znat će da ih poštujemo i da smo sretni što su s nama u skupštini (w20.08 29 odl. 10, 14).
Srijeda, 15. lipnja/juna
Krist se pojavio pred više od 500 braće istovremeno (1. Kor. 15:6)
Kasnije se Isus ukazao i samom apostolu Pavlu (1. Kor. 15:8). Kad je Pavao, odnosno Savao, bio na putu za Damask, začuo je glas uskrsnulog Isusa i vidio ga na nebu (Djela 9:3–5). To je bio još jedan dokaz da je Isus doista uskrsnuo (Djela 26:12–15). Pavlovo svjedočanstvo nekima je moglo biti posebno zanimljivo zato što je on svojevremeno progonio kršćane. Nakon što se uvjerio da je Isus uskrsnuo, Pavao je davao sve od sebe da i druge uvjeri da se to uistinu dogodilo. On je podnio mnoge udarce te je više puta završio u zatvoru i doživio brodolom dok je propovijedao o tome da je Isus umro i da je potom uskrsnuo (1. Kor. 15:9–11; 2. Kor. 11:23–27). Pavao je bio toliko uvjeren da je Isus ustao iz mrtvih da je bio spreman umrijeti braneći tu istinu. Nije li to svjedočanstvo prvih kršćana snažan dokaz da je Isus ustao iz mrtvih? Ne jača li to i tvoju vjeru u uskrsnuće? (w20.12 3 odl. 8–10).
Četvrtak, 16. lipnja/juna
Ako budete tražili Jehovu, dat će vam da ga nađete (2. Ljet. 15:2)
Dobro je da se upitamo: “Idem li redovito na skupštinske sastanke?” Na sastancima koje organizira Jehovina organizacija dobivamo istinsku duhovnu okrepu i imamo priliku uživati u društvu svoje braće i sestara (Mat. 11:28). Osim toga, mogli bismo se pitati: “Imam li naviku redovito proučavati Bibliju?” Ako imaš obitelj, odvajaš li svaki tjedan vrijeme za obiteljsko proučavanje? Ako živiš sam, odvajaš li ipak vrijeme za proučavanje kao što bi to činio da živiš s obitelji? Daješ li sve od sebe kako bi sudjelovao u djelu propovijedanja i činjenja učenika? Zašto trebamo ozbiljno razmisliti o tim pitanjima? Biblija kaže da Jehova ispituje što nam je u srcu i u mislima. Stoga je dobro da i mi preispitujemo sami sebe kako bismo bili sigurni da uvijek činimo ono što je ugodno Jehovi (1. Ljet. 28:9). Ako uvidimo da trebamo promijeniti neke svoje ciljeve, stavove ili način razmišljanja, zamolimo Jehovu da nam u tome pomogne. Sada je vrijeme da se pripremimo za ispite vjere koji nam predstoje (w20.09 19 odl. 19–20).
Petak, 17. lipnja/juna
Nitko od vas tko ne ostavi sve što ima ne može biti moj učenik (Luka 14:33)
Isus je ispričao usporedbu kojom je istaknuo što treba učiniti onaj tko želi postati njegov učenik. Usporedba govori o čovjeku koji želi sagraditi kulu i o kralju koji namjerava krenuti u rat. Isus je rekao da čovjek koji želi sagraditi kulu mora najprije sjesti i “izračunati trošak” da vidi može li dovršiti gradnju te da kralj mora “najprije sjesti i posavjetovati se” da vidi može li sa svojom vojskom poraziti neprijatelja (Luka 14:27–32). Isus je htio reći da onaj tko želi postati njegov sljedbenik treba pažljivo ispitati što to podrazumijeva. Zato je važno poticati one s kojima proučavamo da svaki tjedan odvoje vrijeme za biblijski tečaj s nama. Onaj tko vodi biblijski tečaj svaki se put treba dobro pripremiti za proučavanje s interesentom. Razmisli o tome kako bi osobi mogao na jednostavan i jasan način objasniti gradivo kako bi ga ona mogla lako razumjeti i primijeniti (Neh. 8:8; Izr. 15:28a; w20.10 7 odl. 5; 8 odl. 7).
Subota, 18. lipnja/juna
Idite i činite učenike i učite ih da se drže svega što sam vam zapovjedio (Mat. 28:19, 20)
Isus je jasno rekao što trebamo činiti. Moramo poučavati ljude o onome što je on zapovjedio. No ne bismo smjeli smetnuti s uma jednu važnu pojedinost. Isus nije rekao: “Učite ih svemu što sam vam zapovjedio.” Rekao je: “Učite ih da se drže svega što sam vam zapovjedio.” Da bismo činili to što nam je Isus zapovjedio, nije dovoljno da samo poučavamo ljude biblijskim istinama. Trebamo im pokazati i kako primijeniti u životu ono što uče. Držati se neke zapovijedi znači postupati po njoj. Kad s nekim proučavamo Bibliju, učimo ga što Bog očekuje od nas. No moramo ići i korak dalje. Moramo poučiti tu osobu da u svom svakodnevnom životu primjenjuje ono što uči (Ivan 14:15; 1. Ivan. 2:3). Svojim primjerom možemo pokazati interesentu kako može primjenjivati biblijska načela u školi, na poslu ili u slobodno vrijeme. Kad se zajedno s interesentom molimo Jehovi, možemo ga moliti da vodi tu osobu svojim svetim duhom (Ivan 16:13; w20.11 2–3 odl. 3–5).
Nedjelja, 19. lipnja/juna
“Ne vojnom silom ni snagom, nego mojim duhom”, kaže Jehova nad vojskama (Zah. 4:6)
Isusovi učenici suočili su se s nekim problemima. Naprimjer, nisu imali puno primjeraka svetih spisa. Nisu imali ni publikacije za proučavanje koje nama danas stoje na raspolaganju. Osim toga, trebali su propovijedati ljudima koji su govorili mnogo različitih jezika. No unatoč svim tim problemima Isusovi revni učenici ostvarili su ono što se činilo nemogućim – u samo nekoliko desetljeća uspjeli su propovijedati dobru vijest “svim stvorenjima pod nebom” (Kol. 1:6, 23). U suvremeno doba Jehova i dalje vodi svoje sluge te im daje snage da vrše njegovu volju. Naravno, upute i savjete pruža im prvenstveno putem Biblije, koja je nadahnuta njegovim svetim duhom. U njoj čitamo o tome kako je Isus propovijedao dobru vijest i kako je zapovjedio svojim sljedbenicima da nastave djelo koje je on započeo (Mat. 28:19, 20). Jehova nije pristran – on je prorekao da će se dobra vijest objavljivati “svakom narodu, plemenu, jeziku i puku” (Otkr. 14:6, 7). On želi da svi ljudi imaju prilike čuti vijest o Kraljevstvu (w20.10 21 odl. 6–8).
Ponedjeljak, 20. lipnja/juna
Ti spašavaš one koji su ponizni, a oholi ti nisu po volji (2. Sam. 22:28)
Kralj David bio je čovjek koji je volio “Jehovin zakon” (Psal. 1:1–3). On je znao da Jehova spašava one koji su ponizni i da se protivi oholima. Zato je dopustio da Božji zakon oblikuje njegov način razmišljanja. Napisao je: “Hvalit ću Jehovu, koji me savjetuje. Noću me opominju misli koje su duboko u meni” (Psal. 16:7). Ako smo ponizni, dopustit ćemo Božjoj Riječi da ispravi naš pogrešan način razmišljanja prije nego što učinimo nešto neispravno. Božja Riječ bit će poput glasa koji nam govori: “Ovo je pravi put. Njime idite!” Upozorit će nas kad zađemo s pravog puta – bilo nalijevo bilo nadesno (Iza. 30:21). Poslušnost Jehovi koristit će nam na razne načine (Iza. 48:17). Naprimjer, nećemo se dovoditi u neugodnu situaciju da nas netko drugi mora ispraviti. Osim toga, još ćemo se više zbližiti s Jehovom jer ćemo shvatiti da on postupa s nama poput brižnog Oca koji nas jako voli (Hebr. 12:7; w20.11 20 odl. 6–7).
Utorak, 21. lipnja/juna
Kad su čuli za uskrsnuće mrtvih, neki su se počeli rugati (Djela 17:32)
Takvo razmišljanje možda je utjecalo na neke u Korintu (1. Kor. 15:12). Drugi su pak zastupali predodžbu o simboličnom uskrsnuću, govoreći da je čovjek “mrtav” dok god živi u grijehu, ali oživljava u duhovnom pogledu onda kad postane kršćanin. Što god bio razlog zbog kojeg ti ljudi nisu vjerovali u uskrsnuće, njihova je vjera bila uzaludna. Ako Bog nije uskrsnuo Isusa, onda nije plaćena otkupnina i nikome nisu oprošteni grijesi. Prema tome, oni koji nisu vjerovali u uskrsnuće nisu imali nikakvu pouzdanu nadu (1. Kor. 15:13–19; Hebr. 9:12, 14). Apostol Pavao osobno se uvjerio da je Krist “doista uskrsnuo od mrtvih”. To uskrsnuće bilo je bolje od onih prijašnjih zato što su ljudi koji su prije bili vraćeni u život nakon nekog vremena ponovno morali umrijeti. Pavao je rekao da je Isus “prvina onih koji su umrli”. On je bio prva osoba koja je uskrsnula kao duhovno biće i prvi čovjek koji je uzašao na nebo (1. Kor. 15:20; Djela 26:23; 1. Petr. 3:18, 22; w20.12 5 odl. 11–12).
Srijeda, 22. lipnja/juna
Braći su prenosili odredbe koje su donijeli apostoli i starješine te su ih poticali da ih se drže (Djela 16:4)
U 1. stoljeću Vodeće tijelo u Jeruzalemu složno je radilo na tome da sačuva red i mir među Božjim narodom (Djela 2:42). Naprimjer, kad se oko 49. godine pojavilo pitanje trebaju li se kršćani obrezivati, vodeće tijelo razmotrilo je to pitanje pod vodstvom svetog duha. Da je pitanje obrezivanja i dalje stvaralo podjele u skupštini, djelo propovijedanja ne bi se moglo nesmetano nastaviti. Iako su apostoli i starješine bili Židovi, nisu dopustili da na njih utječe židovska tradicija, a niti oni koji su je snažno zagovarali. Naprotiv, istražili su što o tom pitanju kaže Božja Riječ i tražili su vodstvo svetog duha (Djela 15:1, 2, 5–20, 28). Do čega je to dovelo? Jehova je blagoslovio njihovu odluku, u skupštini je zavladao red i mir, a djelo propovijedanja nastavilo se punom parom (Djela 15:30, 31; 16:5). U suvremeno doba Jehovina organizacija uvijek je ulagala puno truda da bi među Jehovinim narodom vladao red i mir (w20.10 22–23 odl. 11–12).
Četvrtak, 23. lipnja/juna
Bog je izabrao mog sina Salamuna (1. Ljet. 29:1)
Zbog poodmaklih godina, zdravstvenih problema ili nekih drugih faktora možda ne možemo dobiti neko teokratsko zaduženje. Ako se nalazimo u toj situaciji, možemo puno naučiti od kralja Davida. Kad je saznao da neće moći sagraditi Božji hram – što je silno želio – dao je punu podršku onome koga je Bog izabrao za taj zadatak. David je čak podupro taj projekt velikodušnim materijalnim darovima. Time nam je pružio izvrstan primjer (2. Sam. 7:12, 13; 1. Ljet. 29:3–5). Brat Hugues iz Francuske zbog zdravstvenih je problema prestao služiti kao starješina i čak više nije mogao obavljati ni jednostavne poslove po kući. On je napisao: “U početku sam bio jako obeshrabren i imao sam osjećaj da ništa ne vrijedim. Ali s vremenom sam shvatio da se moram pomiriti sa svojim ograničenjima. To mi je pomoglo da se radujem onome što još uvijek mogu činiti u službi Jehovi. Poput Gideona i njegovih 300 ljudi – koji su svi bili umorni, ali se nisu predali – i ja ću se nastaviti boriti” (Suci 8:4; w20.12 25 odl. 14–15).
Petak, 24. lipnja/juna
Volimo jedni druge (1. Ivan. 4:7)
U Ivanovom se evanđelju izrazi “ljubav” i “voljeti” spominju više puta nego u ostala tri evanđelja zajedno. Iz biblijskih knjiga koje je napisao apostol Ivan učimo da sve što kršćani čine trebaju činiti iz ljubavi (1. Ivan. 4:10, 11). No Ivanu je trebalo vremena da to nauči. Kad je bio mlad, nije uvijek pokazivao ljubav. To je došlo do izražaja u jednoj prilici kad je s Isusom i drugim njegovim učenicima prolazio kroz Samariju na putu za Jeruzalem. Stanovnici jednog samarićanskog sela nisu ih htjeli ugostiti. Nato je Ivan predložio Isusu da dozovu vatru s neba da uništi sve stanovnike tog sela (Luka 9:52–56). U jednoj drugoj situaciji on i njegov brat Jakov očito su nagovorili svoju majku da zatraži od Isusa da im dodijeli istaknuta mjesta u Kraljevstvu. Kad su drugi apostoli saznali što su Jakov i Ivan učinili, jako su se naljutili (Mat. 20:20, 21, 24). No usprkos svim Ivanovim manama i greškama Isus ga je i dalje volio (Ivan 21:7; w21.01 8–9 odl. 3–4).
Subota, 25. lipnja/juna
Krist nije ugađao sebi (Rim. 15:3)
Jehova pri donošenju odluka misli na dobrobit drugih. Naprimjer, on je odlučio stvoriti život – ne zbog sebe, nego zato što je htio da i drugi uživaju u životu. Nitko ga nije prisilio da svog Sina da kao otkup za naše grijehe. On je to dobrovoljno učinio zato što nam je htio pomoći. I Isus je donosio odluke koje su pokazale da prvenstveno misli na korist drugih. Naprimjer, kad je jednom prilikom bio jako umoran, odrekao se prijeko potrebnog odmora kako bi poučavao mnoštvo ljudi (Mar. 6:31–34). Muškarac koji dobro predvodi svoju obitelj zna da treba donositi mudre odluke kad je u pitanju njegova obitelj i on tu zahtjevnu odgovornost shvaća vrlo ozbiljno. On pazi da pri donošenju odluka ne postupa samovoljno i da se ne vodi svojim trenutnim raspoloženjem. Umjesto toga, dopušta Jehovi da ga pouči kako donositi mudre odluke (Izr. 2:6, 7). Zahvaljujući tome pri donošenju odluka misli na korist drugih, a ne na svoju vlastitu (Filip. 2:4). Ako se muž trudi postupati po uzoru na Jehovu i Isusa, moći će dobro izvršavati svoju ulogu (w21.02 7 odl. 19–21).
Nedjelja, 26. lipnja/juna
Asa je činio ono što je dobro i ispravno u očima Jehove, njegovog Boga (2. Ljet. 14:2)
Kralj Asa u mladosti je bio ponizan i hrabar. Naprimjer, kad je na prijestolju naslijedio svog oca Abiju, počeo je čistiti zemlju od idolopoklonstva. Isto tako, “naredio je Judejcima da štuju Jehovu, Boga svojih predaka, i da se drže Zakona i zapovijedi” (2. Ljet. 14:1–7). A kad je Etiopljanin Zerah napao Judu s vojskom od milijun ljudi, Asa je postupio mudro i obratio se Jehovi za pomoć. Rekao mu je: “Jehova, tebi je svejedno trebaš li pomoći moćnom ili nejakom narodu. Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se u tebe uzdamo.” Te riječi na divan način pokazuju koliko je čvrsta bila Asina vjera u to da Jehova može spasiti njega i njegov narod. Asa se svim srcem uzdao u svog nebeskog Oca i na koncu je “Jehova porazio Etiopljane” (2. Ljet. 14:8–12). Nema sumnje, bilo je zastrašujuće suočiti se s vojskom od milijun ljudi, ali Asa se uzdao u Jehovu i na kraju je izašao kao pobjednik (w21.03 5 odl. 12–13).
Ponedjeljak, 27. lipnja/juna
Svim srcem volite jedni druge (Rim. 12:10)
Biblija sadrži izvještaje o nesavršenim ljudima koji su svim srcem voljeli jedni druge. Uzmimo za primjer Jonatana i Davida. Biblija kaže: “Jonatan i David postali su bliski prijatelji i Jonatan ga je zavolio kao samog sebe” (1. Sam. 18:1). David je bio pomazan za kralja i trebao je naslijediti Šaula na prijestolju. Nakon nekog vremena Šaul je postao jako ljubomoran na Davida i pokušavao ga je ubiti. No Šaulov sin Jonatan nije podupirao svog oca u tome. Jonatan i David zakleli su se jedan drugome da će ostati prijatelji i da će uvijek podupirati jedan drugoga (1. Sam. 20:42). Zanimljivo je da su Jonatan i David bili dobri prijatelji iako ih je u tome mnogo toga moglo spriječiti. Naprimjer, Jonatan je bio oko 30 godina stariji od Davida. Mogao je misliti da nema ništa zajedničko s Davidom jer je on bio puno mlađi od njega i imao je manje životnog iskustva. No Jonatan nije svisoka gledao na Davida, nego se s njim ophodio s velikim poštovanjem (w21.01 21–22 odl. 6–7).
Utorak, 28. lipnja/juna
Braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama, smatrajte to razlogom za veliku radost (Jak. 1:2)
Isus je obećao svojim sljedbenicima da će biti istinski sretni, no ujedno ih je upozorio da će ih snalaziti kušnje (Mat. 10:22, 23; Luka 6:20–23). Mi smo sretni što možemo biti Kristovi učenici. No kako se osjećamo ako se naša obitelj protivi tome da služimo Jehovi, ako nas progone vlasti ili ako kolege na poslu ili u školi vrše pritisak na nas da učinimo nešto neispravno? Razumljivo je da takve situacije mogu u nama izazvati zabrinutost. Ljudi progonstvo obično ne smatraju razlogom za radost. No Božja Riječ potiče nas da se radujemo kad doživljavamo takve nevolje. Naprimjer, učenik Jakov napisao je da nas kušnje ne bi trebale obeshrabriti, nego da ih trebamo smatrati razlogom za radost (Jak. 1:2, 12). A Isus je rekao da trebamo biti sretni čak i kad nas progone (Mat. 5:11). Jehova je nadahnuo Jakova da piše tim kršćanima i pruži im savjete o tome kako mogu ostati radosni unatoč kušnjama (w21.02 26 odl. 1–2; 27 odl. 5).
Srijeda, 29. lipnja/juna
Kloni se ispraznih razgovora koji obezvređuju ono što je sveto (1. Tim. 6:20)
U Timotejevo vrijeme neki kršćani nisu cijenili mogućnost da budu Božji suradnici. Naprimjer, to su bili Dema, Figel, Hermogen, Himenej, Aleksandar i Filet (1. Tim. 1:19, 20; 2. Tim. 1:15; 2:16–18; 4:10). Svi ti ljudi očito su nekad bili duhovno jaki, ali su prestali cijeniti ono što je istinski vrijedno. Kako nas Sotona pokušava navesti da se odreknemo blaga koje nam je Jehova povjerio? Zapazi neke od njegovih taktika. Služeći se medijima i svijetom zabave, Sotona nas želi navesti da usvojimo stavove i način ponašanja koji će nas postupno udaljiti od istine. On se služi pritiskom okoline i progonstvom kako bi nas zastrašio i naveo da prestanemo propovijedati. Isto tako, pokušava nas namamiti da poklanjamo pažnju “proturječnom nazoviznanju” otpadnika, pa da na koncu napustimo istinu. Ako nismo oprezni, mogli bismo se malo-pomalo udaljiti od istine (1. Tim. 6:21; w20.09 27 odl. 6–8).
Četvrtak, 30. lipnja/juna
Čut će Jehova moju usrdnu molbu, uslišit će Jehova moju molitvu (Psal. 6:9)
Je li te povrijedio i iznevjerio neki prijatelj ili član obitelji? Ako ti se to dogodilo, puno će ti koristiti razmatranje izvještaja o Abšalomu, sinu kralja Davida (2. Sam. 15:5–14, 31; 18:6–14). Imajući na umu Davidovu situaciju, reci Jehovi kako se osjećaš zbog nepravde koju si doživio (Psal. 6:6–8). A sada zamisli kako se negdje David osjećao dok mu se sve to događalo. On je volio Abšaloma i vjerovao je Ahitofelu. No obojica su ga izdala. Ti ljudi s kojima je bio jako blizak duboko su ga povrijedili i čak su ga pokušali ubiti. David je mogao izgubiti povjerenje i u svoje druge prijatelje i posumnjati da su se i oni pridružili Abšalomu u pobuni. Mogao je misliti samo na sebe i pokušati sam pobjeći iz zemlje. A mogao se i prepustiti očaju. Umjesto toga molio se Jehovi za pomoć. Isto tako, tražio je pomoć od svojih prijatelja i svoje je odluke brzo provodio u djelo. I dalje se uzdao u Jehovu i vjerovao je svojim prijateljima (w21.03 15 odl. 7–8; 17 odl. 10–11).