Pitanja čitalaca

● Kakvo je biblijsko gledište o rađanju djece iz epruvete?

Najprije ukratko pogledajmo što se prema izvještajima dogodilo, na osnovu prvog slučaja u Engleskoj.

Žena nije mogla normalno zatrudnjeti zbog problema sa jajovodom (Fallopijevom tubom) kroz koju jajna stanica mora proći da dođe do uterusa ili maternice. Zato su kirurzi malom operacijom oduzeli sazrijelo jajašce i namjestili ga u laboratorijsku posudu sa hranjivim tvarima koje su je održavale na životu. Dodali su muževljevo sjeme i tako se izvršila oplodnja. Poslije nekoliko dana skupina rastućih stanica (blastocista) bila je pažljivo usađena u njenu maternicu gdje je normalno rasla i tako se rodilo dijete.

U tom slučaju sperma i jajašce dobiveni su od muža i žene. To je vrijedno zapaziti sa biblijskog stanovišta. Zašto? Zbog zakona danog drevnim Izraelcima: “Nemoj svoje ispuštanje sjemena davati ženi svojeg druga i time se onečistiti” (3. Mojsijeva 18:20, 29, NS). Taj zakon je bio dan prije pojave suvremene oplodnje i rađanja djece iz epruvete, no ipak pokazuje kakvo je Božje mišljenje.

Na osnovu Biblije moramo doći do zaključka, da se začeće do kojeg nije došlo oplodnjom sperme i jajašca muža i žene, može ubrajati među blud odnosno nemoral. Pismo ne ostavlja nikakve sumnje u vezi Božjeg gledišta o toj stvari: “Bog će suditi bludnike i preljubnike” (Jevrejima 13:4; Matej 19:9). Ali što, ako se bračnom paru, koji drugačije nije uspio dobiti dijete, predloži mogućnost gore opisanog postupka? Navest ćemo neke aspekte koje je potrebno razmotriti.

Da li će svi uključeni mehanički koraci — sa začećem koje će se odvijati u epruveti — učiniti čitavu stvar tako neprirodnom ili bizarnom, da bi se joj moglo prigovoriti sa etičkog stanovišta?

Jajašce u epruveti (prije i poslije oplodnje) se održava na životu pomoću hranjivih tvari. Kod barem nekolicine slučajeva bila je ta hranjiva tvar krvni serum. Tu dolazi u pitanje Božji zakon o krvi (Djela apostolska 15:28, 29; 3. Mojsijeva 17:13, 14).

Novinski izvještaji kažu, da su u nekoliko slučajeva nakon začeća znanstvenici odlučili uništiti oplođena jajašca jer su smatrali da se neće pravilno razvijati ili će biti genetski deformirana. Ako je tako, zar to nije jednako pobačaju?a A do koje će mjere “roditelji” imati svoju riječ odnosno odgovornost za takvo dokrajčenje novozačetog života?

Nadalje, neki su znanstvenici zabrinuti zbog genetskih abnormalnosti koje se pojavljuju, bilo u toku razvoja u maternici ili kasnije.

To su ospekti koje bi kršćani trebali pravilno razmotriti, iako im mora biti jasno da će morati, u krajnjem slučaju, osobno odlučiti.

[Bilješka]