Prenošenje života — evolucijom ili od Boga?
“ZAČUĐUJUĆE složen”. Tako je časopis Science News (Znanstvene novosti) opisao ženski reproduktivni sistem. Ali, jajašce iz ženskog ovarija ne može samo po sebi proizvesti život. Da bi se to dogodilo, stanica sperme iz muškog reproduktivnog sistema mora se spojiti sa jezgrom jajašca. No, na koji način sperma potiče razvoj jajašca? To pitanje još uvijek zbunjuje znanstvenike.
Vjerovanje u evoluciju potiče jedno drugo pitanje: Ako su se muški i ženski reproduktivni organi razvili, kako se život prenosio prije nego što su oni bili potpuno oblikovani?
Reprodukcija uključuje i druga čuda. Genetska građa oplođenog jajašca može se vidjeti samo uz pomoć mikroskopa. Međutim, to je jedna “velika biblioteka informacija”, kako kažu profesori Frair i Davis u svojoj knjizi Slučaj za stvaranje. “Nema drugog slučaja minijaturizacije koji bi se mogao bar donekle usporediti s tim”, dodaju oni. Ova mikrobiblioteka upravlja rastom svih tjelesnih organa, uključujući i takve detalje kao što je boja očiju i kose.
Ubrzo nakon oplodnje stanica se dijeli na dvoje, zatim na četvero, itd., sve dok se ne stvori mnoštvo stanica. Razdioba stanica uključuje udvostručenje i raspoređivanje milijuna molekula. To je poput tvornice koja se automatski razdjeljuje na dva odvojena odjeljenja s potpuno identičnom mašinerijom kojom se ostvaruje isti proizvod, a to umnožavanje se neprestano ponavlja. Nakon toga se dešavaju druge zadivljujuće stvari.
Različito oblikovane stanice počinju formirati živčane stanice, mišićne stanice, stanice kože i sve druge vrste stanica koje sačinjavaju ljudsko tijelo. Razdioba stanica je tajna. Isto tako i nagomilavanje stanica. “Nitko zasigurno ne zna”, kaže časopis Science Digest (Znanstveni pregled), “zašto se određene stanice gomilaju da bi oblikovale bubreg, dok se druge udružuju da bi oblikovale jetru, itd.” Konačno se potpuno oblikuje ljudsko tijelo, koje je sačinjeno od oko 100 000 000 000 000 stanica.
Prema teoriji evolucije, ljudski se život razvio iz jednostavnih mikroorganizama. Ali, za razliku od ljudi, većina mikroorganizama proizlazi iz samo jednog roditelja. Oni se sami reproduciraju. Kako se taj oblik prenošenja života razvio u složeniji oblik koji zahtijeva dva roditelja? Evolucionistima je teško odgovoriti na to pitanje, kao što to pokazuje okvir na prethodnoj stranici.
Taj veliki skok se brzopleto opisuje kao “izum seksualne reprodukcije”. Ali, neki znanstvenici imaju hrabrosti tome prigovoriti. Profesor Joap Kies s univerziteta Western Cape, Južna Afrika, opisuje to kao “nečuvenu špekulaciju”.
Postoji samo jedno zadovoljavajuće objašnjenje za prenošenje života. To je dar od premudrog Stvoritelja, Jehove Boga. Kako kaže Biblija: “Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je” (Jakov 1:17).
[Okvir na stranici 3]
Što evolucionisti priznaju u vezi prenošenja života
“Mi ne znamo ama baš ništa o krajnjem uzroku seksualnosti; zašto nova bića trebaju nastati sjedinjenjem dva seksualna elementa, a ne procesom partenogeneze (prenošenje života koje zahtijeva samo jednog roditelja) ... Čitava ta stvar je još uvijek skrivena u tami”. — Charles Darwin, 1862.
Časopis Science News od 8. 8. 1984. piše s obzirom na Darwinovo gledište slijedeće: “On bi to isto mogao i danas napisati”.
“Ova knjiga”, kaže profesor George C. Williams u predgovoru knjige Seks i evolucija, “napisana je iz ubjeđenja da je pretežitost seksualne reprodukcije kod viših biljaka i životinja nespojiva sa današnjom evolucionom teorijom”.
U svojoj knjizi Evolucija seksa, profesor John Maynard Smith predstavlja “skicu za porijeklo seksa”, rekavši da je to “najbolja skica koju može ponuditi”. U zaključku kaže: “Ne mogu zahtijevati da se u ovo objašnjenje ima baš mnogo povjerenja”.
“Seks je najveći problem u evolucionoj biologiji ... Izgleda da evoluciona biologija skoro uopće nije postavila najosnovnija pitanja ... Najveće od tih pitanja i ono koje se ne može zanemariti i koje je najtvrdokornije je — zašto seks?” — Remek-djelo prirode, od profesora Grahama Bella.