Isusov život i služba

Velika vjera jednog vojnog zapovjednika

KAD je Isus održao svoju Propovijed na gori, on je tada već bio negdje na polovici puta u svojoj javnoj službi. To znači da mu je ostalo još oko godinu dana i devet mjeseci da potpuno izvrši djelo na Zemlji.

Isus sada ulazi u grad Kafarnaum, koji je neka vrst baze za njegove djelatnosti. Tu mu prilaze židovski starješine s jednim zahtjevom. Poslao ih je jedan zapovjednik rimske vojske, dakle poganin.

Voljeni sluga tog vojnog zapovjednika je na umoru radi ozbiljne bolesti, te on želi da Isus izliječi njegovog slugu. Židovi usrdno mole za svog zapovjednika: “Zaslužuje da mu to učiniš jer voli naš narod. I sinagogu nam je sagradio.”

Isus bez oklijevanja odlazi s tim ljudima. Međutim, kad su se približili, vojni zapovjednik šalje svoje prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se dalje, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov — zato se i ne smatrah dostojnim da pristupim k tebi.”

Kako ponizne riječi zapovjednika koji je navikao da naređuje drugima! Ali, on vjerojatno ima obzira prema Isusu, jer zna da običaj zabranjuje jednom Židovu da održava društvene veze s ne-Židovima. Čak je i Petar rekao: “Vi dobro znate da je Židovu zabranjeno družiti se s Nežidovom ili ući mu u kuću.”

Ne želeći vjerojatno da Isus trpi posljedice povrede tog običaja, zapovjednik šalje svoje prijatelje da ga zamole: “Reci riječ i ozdravit će sluga moj! Jer i ja koji sam podložnik imam pod sobom vojnike, te jednom velim: ‘Idi!’ — i ide; drugome: ‘Dođi!’ — i dođe; i svome sluzi: ‘Učini to!’ — i učini.”

Kad je to čuo, Isus se zadivio i rekao: “Kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u Izraelu.” Izliječivši zapovjednikovog slugu, Isus koristi priliku da bi ukazao kako će ne-Židovi koji vjeruju primiti blagoslove koje su odbacili nevjerni Židovi.

“Zato vam velim”, kaže Isus, “da će mnogi doći s istoka i zapada te sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, dok će sinovi kraljevstva biti bačeni u krajnju tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.”

“Sinovi kraljevstva ... bačeni u krajnju tamu”, to su prirodni Židovi koji ne prihvaćaju mogućnost koja je prvo njima ponuđena da budu vladari s Kristom. Abraham, Izak i Jakov predstavljaju pripremu Božjeg Kraljevstva. Na taj način Isus pokazuje kako će pogani biti dobrodošli da sjednu uz nebeski stol, tj. “nebesko Kraljevstvo.”

Luka 7:1-10; Matej 8:5-13; Djela apostolska 10:28 (ST).

◆ Zašto su Židovi došli s molbom u korist poganskog vojnog zapovjednika?

◆ Zbog čega zapovjednik nije želio da Isus uđe u njegovu kuću?

◆ Što je Isus mislio kad je dao svoju zaključnu primjedbu?