‘Dijadema i svjedočanstvo’
“TADA je [svećenik Jehojada] izveo kraljeva sina i stavio na njega dijademu i Svjedočanstvo; tako su ga učinili kraljem i pomazali” (2. Kraljevima 11:12). Ovako knjiga o Kraljevima opisuje krunidbu kralja Jehoaša. Jesi li primijetio kako je Jehojada, osim “dijademe”, ili kraljevskog obilježja na glavi, stavio na mladog kralja i “Svjedočanstvo”? Što je bilo Svjedočanstvo? I zašto je bilo dio krunidbenog obreda?
Hebrejska riječ ovdje prevedena kao “Svjedočanstvo” obično se odnosi na Deset zapovijedi ili na Božji zakon općenito (2. Mojsijeva 31:18; Psalam 78:5, Revised Standard Version). U skladu s tim, odgovarajući izvještaj iz 2. Dnevnika 23:11 u The Jerusalem Bible (1966) glasi: “Tada Jehojada izvede kraljevog sina, okruni ga i metnu na nj Zakon.” Usprkos tome, ovaj prijevod u 2. Kraljevima 11:12, riječ “Svjedočanstvo” zamjenjuje riječju “narukvice”, iako se u oba retka pojavljuje ista hebrejska riječ. Zašto?
Poznati njemački biblijski tumač, Herders Bibelkommentar, objašnjava da neki prevoditelji ne mogu zamisliti da bi kralj nosio Zakon na svojoj glavi ili ruci. Budući da 2. Samuelova 1:10, kad govori o kralju Saulu, spominje narukvicu (ili, grivnu) zajedno s dijademom koju je nosio, oni smatraju da redak iz 2. Kraljevima 11:12 mora izvorno glasiti “dijademu i narukvice”. Međutim, to su proizvoljna tumačenja. Zamijeniti “Svjedočanstvo” s “narukvice” predstavlja korijenitu tekstualnu promjenu.
Zbog toga The New Jerusalem Bible (1985) obnavlja pravi smisao riječi Zakon, ili zakon saveza, prevodeći kraj rečenice “i dade mu primjerak saveza”. Ali, da li je Jehojada dao Jehoašu “Svjedočanstvo“? Istina je da se hebrejska riječ prevedena kao “stavi”, može prevesti i kao “dade”. Međutim, i u Kraljevima i u Dnevnika, ona se pojavljuje samo jedanput, odnoseći se i na dijademu i na Svjedočanstvo. Osim toga, nju neposredno slijedi hebrejska riječ “na”. Prema tome, “stavi na” mora biti ispravan prijevod. I dijadema i Svjedočanstvo bili su ‘stavljeni na’ mladog kralja Jehoaša, kako to pokazuje The New World Translation.
Zašto — i kako — je, dakle, prvosvećenik “stavio” Svjedočanstvo na mladog kralja? Uzmimo u obzir primjedbu njemačkog znanstvenika Otta Theniusa: “Zakon, knjiga u kojoj su zapisani Mojsijevi zakoni. Ona je simbolično držana na kraljevoj glavi, nakon što je bio ukrašen dijademom” (Die Bücher der Könige). Slično zapaža i profesor Ernst Bertheau: “Polaganje Zakona [na kralja] ima uistinu simboličan smisao, a taj je da je kralj bio obavezan vladati u skladu s njim“ (Die Bücher der Chronik).
Bog je zapovijedio da kralj, kad sjedne na svoje prijestolje, mora sebi prepisati primjerak Zakona, proučavajući i primjenjujući ga sav svoj život (5. Mojsijeva 17:18-20). Stavljanje ‘Svjedočanstva’ na novog kralja mogla je biti mala simbolična gesta koja je pojašnjavala da on, iako je sada kralj, nije iznad Jehovinog zakona. Na nesreću, poslije smrti prvosvećenika Jehojade, Jehoaš je zaboravio ovu životovažnu poduku i postepeno napustio obožavanje Jehove, da bi konačno umro od ruku ubojica (2. Dnevnika 24:17-25).