Nesreće — sudbina ili splet okolnosti?

DOK JE Cristina, privlačna mlada manekenka, prelazila prometnu aveniju Nove de Julho u Sao Paulu u Brazilu, nije vidjela autobus koji joj se približavao. Vozač je očajnički pokušavao zaustaviti vozilo, no bilo je prekasno. Cristina je našla smrt pod kotačima autobusa.

Ova tragična nesreća došla je na prvu stranu brazilskih novina O Estado de S. Paulo (29. srpnja 1990). Ipak, bila je to samo jedna od 50 000 prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama koje se svake godine dogode u Brazilu. I dok tisuće drugih biva obogaljeno takvim nesrećama, neki prođu bez ijedne ogrebotine. Zašto, dakle, ova mlada djevojka nije preživjela? Da li je bilo određeno da tog dana ona mora umrijeti?

Mnogi bi se složili da je tako. Oni vjeruju u sudbinu, vjeruju da su važniji događaji, kao naprimjer vrijeme nečije smrti, unaprijed određeni. Iz tog vjerovanja proizašle su i sljedeće izreke: “Ne možeš se boriti protiv sudbine”, “Došla mu je smrtna ura” ili “Što bude, bit će”. Ima li istine u popularnim izrekama poput ovih? Jesmo li mi samo pioni u rukama sudbine?

Fatalizam, ili shvaćanje da su svi događaji unaprijed određeni, prevladavalo je u antičkoj Grčkoj i Rimu. Čak i danas, ta je ideja ostala snažna u mnogim religijama. Islam se, naprimjer, drži riječi Kurana: “Sve što je živo umire Allahovom voljom u času smrtnom.” Vjerovanje u sudbinu je također rašireno u kršćanstvu, a uzgojeno je doktrinom o predodređenosti koju je naučavao John Calvin. Tako je uobičajeno čuti kako svećenici tugujućim obiteljima govore da je određena nesreća bila “Božja volja”.

Međutim, stanovište da su nesreće proizvod sudbine suproti se zdravom razumu, iskustvu i logici. U prvom redu, automobilske nesreće teško mogu biti rezultat božanske intervencije, jer temeljita istraga obično otkrije savršeno logičan uzrok. Nadalje, statistika jasno pokazuje da poduzimanje razumnih mjera predostrožnosti — kao što je vezivanje sigurnosnim pojasom — uvelike umanjuje vjerojatnost smrtne nesreće. Mogu li bilo koje mjere predostrožnosti zaista osujetiti predodređenu Božju volju?

Međutim, vjerovanje u sudbinu nepovoljno utječe na vjernika. Ne ohrabruje li ono vratolomne poteze, poput nepoštivanja ograničenja brzine i prometnih znakova ili vožnje pod utjecajem alkohola ili droge? Što je još ozbiljnije, fatalističko vjerovanje potiče neke ljude da u slučaju kad nesreća zahvati i njih, krivicu svale na Boga. Ljuti i bespomoćni, uvjereni da Bog ne mari, mogu čak izgubiti vjeru. Prikladne su i riječi pjesnika Ralpha Walda Emersona: “Najgorči tragični element života je vjerovanje u surovu sudbinu.”

Što Biblija kaže o nesrećama? Uči li ona zaista da su one plodovi sudbine? Nadalje, što ona govori o našim izgledima za spasenje? Imamo li u tom pitanju uopće ikakve izglede?

[Istaknuta misao na stranici 4]

“Najgorči tragični element života je vjerovanje u surovu sudbinu.” Ralph Waldo Emerson