Dobrohotni rimski centurion

RIMSKI centurioni nisu bili poznati po dobrohotnosti. Opunomoćen da vodi četu od sto borbom okorjelih vojnika, centurion je morao biti tvrd, strog narednik, održavatelj reda, a ponekad čak i izvršitelj osude. Ipak Biblija nas izvještava o rimskom centurionu Augustove čete koji je pokazao pravu velikodušnost i samilost prema apostolu Pavlu. Kako se zvao? Julije.

Biblija nam predstavlja tog čovjeka u 27. poglavlju Djela apostolskih. Pavao je zahtijevao da cezar čuje njegovu žalbu u Rimu. Tako je, zajedno s nekoliko drugih zatvorenika, bio predan pod nadzor “kapetanu, po imenu Juliju, od ćesareve čete”. Oni su isplovili iz Cezareje, morske luke sjeverozapadno od Jeruzalema, koja je služila kao glavni štab za rimske trupe. Povjesničar Luka kaže: “Drugi dan dodjosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju” (Djela apostolska 27:1-3).

Što je Julija zapravo potaklo na takvu dobrohotnost nije navedeno u Bibliji. Možda mu je pod zapovjedništvom Upravitelja Festa bilo naređeno da posebno postupa s Pavlom. Ili se možda dobro upoznao s okolnostima Pavlovog pritvora, možda se Julije jednostavno divio Pavlovoj hrabrosti i besprijekornosti. U svakom slučaju, izgleda da je Julije uviđao da Pavao nije bio običan zatvorenik.

Unatoč tomu, Julije je odabrao ne poslušati Pavlovo upozorenje da ne isplovi iz Dobrih pristaništa. Uskoro je brod sustigao silni vjetar koji ga je prijetio nasukati na pješčanu obalu sjeverne Afrike (Djela apostolska 27:8-17). Pavao je ustao usred te oluje i uvjeravao zastrašene putnike da ‘ni jedna duša od njih ne će propasti osim ladje’. Ipak su neki od mornara kasnije pokušali pobjeći. Pavao je tada rekao Juliju: “Ako ovi ne ostanu u ladji, vi ne možete živi ostati” (Djela apostolska 27:21, 22, 30, 31).

Ovaj put je Julije odlučio poslušati Pavla i bijeg mornara je bio osujećen. Točno kako je Pavao predskazao, brod se nasukao na plićak i razbio se. Bojeći se da će zatvorenici pobjeći, vojnici na brodu su odlučili sve ih pobiti. No, Julije se još jednom umiješao i spriječio svoje ljude, spasivši tako Pavlov život (Djela apostolska 27:32, 41-44).

Biblija ne kaže što se dogodilo s tim dobrohotnim centurionom, niti da li je ikad prihvatio kršćansku vjeru. Dobrohotnost koju je pokazao bila je u najboljem slučaju dokaz o djelovanju od Boga dane savjesti (Rimljanima 2:14, 15). Kršćani, međutim, idu dalje od ljudske dobrohotnosti i pokazuju božansku dobrohotnost koja proizlazi iz posjedovanja Božjeg duha (Galaćanima 5:22). Ako je pak poganski vojnik koji nije poznavao Boga mogao pokazivati dobrohotnost, koliko bi više Božji narod trebao biti potaknut da to isto čini!