Došli su usprkos neudobnosti i opasnosti
DATUM je bio 2. siječnja 1992. Mjesto — Maxixe, provincija Inhambane. Afrički večernji zvukovi u Mozambiku bili su naglo prekinuti kad je uključen radio. “Jehovini svjedoci održavaju svoj kongres ‘Ljubitelji slobode’ u našoj provinciji”, najavio je komentator. “Njihova namjera je da pouče ljude o tome kako se u današnjem svijetu može naći prava sloboda. Svi su pozvani da prisustvuju.”
Tamo, u tom udaljenom kutku Afrike, stvarala se povijest! Po prvi put bio je održan oblasni kongres Jehovinih svjedoka i 1 024 osobe su bile prisutne i radovale su se tome. Nekoliko godina ranije nije se u Mozambiku nikako mogao održati takav događaj tako javno, budući da je tada djelo Jehovinih svjedoka bilo zabranjeno. Želiš li nešto čuti o hrabrim žrtvama koje su učinjene da bi se prisustvovalo tom kongresu?
Provincija Inhambane je, poput mnogih drugih dijelova Afrike, izvanredno lijepa. Ribarski čamci koji su slični arapskim jedrenjacima s trokutnim jedrom plove s njene obale na more. Kokosove palme su obilne. No, u taj se kraj ušuljala opasna avet: građanski rat!
Za one koji spavaju u kolibi od palminog lišća nije neobično da ih u ranim jutarnjim satima probudi mukla tutnjava teškog topništva iz obližnjih sela kad po noći u šumama bijesne borbe. Prečesto stradaju nedužni građani. Ponekad se vide djeca koja šepaju jer im nedostaju ili su im osakaćeni udovi. Čak i neki od Jehovinih svjedoka nose ožiljke na svom licu ili tijelu kao posljedicu brutalnosti koju su pretrpjeli.
Pod takvim okolnostima svi su prisutni duboko cijenili kongres “Ljubitelji slobode”. Unatoč mogućnosti zasjedâ na putu do kongresa, mnoge obiteljske grupe iz seoskih područja čvrsto su odlučile doći. Stići tamo nije bilo ni udobno, budući da je javni prijevoz većinom na velikim otvorenim kamionima. Ponekad se do 400 putnika ugura na jedan kamion! Nekoliko takvih kamiona se poreda da bi stvorili konvoje koje prati naoružana vojna pratnja.
Nora i njene tri kćerke u starosti od jedne, tri i šest godina, bile su obitelj koja je svoj život izložila opasnosti putujući na takav način. Mjesecima je štedjela da bi si mogla priuštiti put. Nije je odvratila činjenica da na kongresu nije bio na raspolaganju osiguran smještaj i hrana. Zajedno s mnogim drugima, Nora je sa svojom obitelji jednostavno kuhala, jela i spavala pod vedrim nebom na mjestu održavanja kongresa.
Čak ni žestoka tropska vrućina koju slijede prolomi oblaka nije mogla umanjiti neograničenu radost braće koja su zajedno uživala u duhovnoj gozbi. Osjećali su da za njih nije bilo ništa važnije nego biti na tom kongresu. Ukupno 17 osoba je u toploj vodi Indijskog oceana simboliziralo svoje predanje. Kad se obavljalo krštenje, veliko mnoštvo radosnih promatrača bilo je spontano potaknuto na pjevanje hvale Jehovi.
Ta grupa obožavatelja zaista je uvidjela što znači postati ljubiteljima božanske slobode. Hans, predstavnik iz glavnog grada Maputa, rekao je: “Upravo smo vidjeli početak novog poglavlja u djelu Jehovinih svjedoka u ovom dijelu Afrike.”