“Ako sol postane neslana”

ZBOG nje su se vodili ratovi. Koristila se kao sredstvo plaćanja. U drevnoj je Kini po svojoj vrijednosti bila odmah do zlata. Doista, čovječanstvo od davnine smatra sol veoma dragocjenom robom. Sve do današnjeg vremena pripisuju joj se ljekovita i antiseptička svojstva, a usto se u cijelom svijetu koristi kao začin hrani i kao konzervans.

Uzmemo li u obzir njena mnoga korisna svojstva i njenu široku primjenu, ne iznenađuje što se u prenesenom smislu sol koristi i u Bibliji. Naprimjer, Mojsijev je zakon nalagao da se osoli sve što se prinosilo na oltar Jehovi (3. Mojsijeva 2:13). To se nije činilo radi toga da se poboljša okus žrtve, već vjerojatno zbog toga što je sol predočavala oslobođenost od raspadljivosti ili iskvarenosti.

U svojoj poznatoj Propovijedi na gori Isus Krist je rekao svojim sljedbenicima: “Vi ste sol zemlje” (Matej 5:13, NW). Tim je riječima Isus ukazao na to da će njihovo propovijedanje o Božjem Kraljevstvu možda utjecati na slušatelje tako što će ih sačuvati, odnosno spasiti im život. Zaista, oni koji su primjenjivali Isusove riječi trebali su biti zaštićeni od moralne i duhovne iskvarenosti sredine u kojoj su živjeli i služili (1. Petrova 4:1-3).

Međutim, Isus je dalje upozorio: “Ako sol postane neslana, (...) nije više ni za što drugo nego da se baci van i da je ljudi gaze.” Komentirajući te riječi, bibličar Albert Barnes rekao je da je sol za koju su znali Isus i njegovi apostoli “bila nepročišćena, pomiješana s biljkama i sastojcima iz zemlje”. Tako bi, u slučaju da sol izgubi svoju slanoću, možda ostala “znatna količina zemlje”. “Takva tvar”, primjećuje Barnes, “nije bila nizašto korisna osim (...) za posipanje puteva, ili staza, kao što posipamo šljunak.”

Uvažavajući to upozorenje, kršćani bi trebali biti oprezni kako ne bi prestali javno svjedočiti ili kako se ne bi ponovo upleli u bezbožno vladanje. U tom bi se slučaju duhovno iskvarili i mogli bi postati beskorisni poput ‘soli koja je obljutavila’.