Evanđelja — polemika se nastavlja

PITANJA poput ovih razmatra otprilike 80 izučavatelja na Seminaru o Isusu, koji se od 1985. održava dvaput godišnje. Oni utvrđuju odgovore na ovakva pitanja na neobičan način. Učesnici Seminara glasaju pomoću kuglica o svakoj izjavi iz Evanđeljâ koja se pripisuje Isusu. Crvena kuglica znači da je izjava Isusova. Ružičasta kuglica znači da je Isus možda to rekao. Siva kuglica znači da misli možda jesu slične Isusovim, ali da izjava ne potječe od njega. Crna kuglica predstavlja posve negativnu procjenu, da izjava potječe iz kasnije predaje.

Koristeći ovu metodu, učesnici Seminara o Isusu negativno su odgovorili na sva četiri u uvodu spomenuta pitanja o Evanđeljima. Ustvari, 82 posto riječi iz Evanđelja koje se pripisuju Isusu dobilo je crnu kuglicu. Prema njihovom mišljenju, čini se da je autentično samo 16 posto događaja vezanih za Isusa o kojima izvještavaju Evanđelja i drugi izvještaji.

Takva kritika Evanđeljâ nije nova. Napad na Evanđelja započeo je 1774. kada je posthumno objavljen rukopis od 1 400 stranica Hermanna Reimarusa, profesora orijentalnih jezika u Hamburgu (Njemačka). U njemu je Reimarus iznio duboke sumnje u povijesnu vjerodostojnost Evanđeljâ. Njegovi se zaključci temelje na lingvističkoj analizi i naizglednim proturječnostima koje se nalaze u izvještajima o Isusovom životu u četiri Evanđelja. Otada su kritičari često izražavali sumnje u autentičnost Evanđeljâ, što je u stanovitoj mjeri potkopalo pouzdanje koje su ljudi općenito imali u te izvještaje.

Takvim izučavateljima zajedničko je to da izvještaje Evanđeljâ smatraju religioznom izmišljotinom koja potječe od niza pojedinaca. Uobičajena su pitanja koja postavljaju sumnjičavi izučavatelji: Jesu li možda pisci četiri Evanđelja pod utjecajem svojih vjerovanja uljepšali stvarne činjenice? Jesu li zbog političkih interesa rane kršćanske zajednice nešto mijenjali u Isusovom izvještaju ili mu pridodali? Koji bi to dijelovi Evanđeljâ predstavljali istinito izvještavanje, a ne stvaranje mita?

Ljudi koji su odrasli u ateističkom i sekulariziranom društvu vjeruju da je Biblija — uključujući i Evanđelja — knjiga puna legendi i mitova. Drugi se pak zgražaju nad povijesti kršćanstva koja je ispunjena krvoprolićem, ugnjetavanjem, nejedinstvom i bezbožnim postupanjem. Takvi pojedinci ne vide razlog da poklone imalo pažnje zapisima koje kršćanstvo smatra svetima. Smatraju da djela koja je stvorila licemjerna religija ne mogu biti ništa više do beskorisne bajke.

Što ti misliš? Bi li trebao dozvoliti da nekolicina izučavatelja koja dovodi u pitanje povijesnu vjerodostojnost Evanđeljâ i u tvojim mislima izazove sumnje? Kada čuješ da su pisci Evanđeljâ navodno pisali mitove, bi li trebao dozvoliti da to uzdrma tvoje pouzdanje u njihove zapise? Da li bi te bezbožna prošlost crkava kršćanstva trebala navesti da posumnjaš u pouzdanost Evanđeljâ? Pozivamo te da razmotriš neke činjenice.