Vjerski objekti — jesu li nam potrebni?

‘Tisuće hodočasnika u raznobojnim nošnjama iz različitih dijelova zemlje, skupine Indijanaca koje uz zvuk bubnjeva oživljavaju plesove za koje vjeruju da potječu iz vremena prije nego što su Španjolci osvojili neke dijelove Južne Amerike, revni vjernici koji hodajući na koljenima teškom mukom kroz mnoštvo ljudi krče sebi put prema svetištu preplavili su atrij bazilike i ulice oko nje.’

TIM je riječima u prosincu 2001. list El Economista opisao jedno ogromno mnoštvo ljudi. Tom je prilikom približno tri milijuna ljudi posjetilo baziliku u Ciudad de Mexicu s ciljem da pokaže svoju vjeru u Djevicu od Guadalupea. I drugi vjerski objekti, kao što je bazilika Sv. Petra u Rimu, privlače mnoštva posjetilaca.

Sakralni objekti zauzimaju posebno mjesto u srcima mnogih pobožnih ljudi. “Za mene je crkva bila mjesto gdje sam mogla biti blizu Boga”, kaže Maria iz Brazila. “Ona je za mene bila sveto mjesto. Vjerovala sam da odlaženje u crkvu čisti dušu te da je grijeh ne ići svake nedjelje na misu i ne ispovjediti se.” Consuelo iz Meksika kaže: “Kad bih ušao u crkvu obuzeli bi me snažni osjećaji; crkva je za mene bila nešto izrazito dragocjeno. U njoj sam se osjećao kao da sam na nebu.”

Dok neki ljudi crkvama pridaju veliku važnost, drugi se baš i ne slažu s tim da su one neophodne u štovanju Boga. Osvrćući se na slabu posjećenost crkava, Peter Sibert, katolički svećenik u Engleskoj, kaže: “[Ljudi] prihvaćaju one elemente religije koji im se sviđaju. Mnogi stariji ljudi katolici su i oni žive u skladu sa svojom religijom — no kod mlađih ne postoji takav osjećaj obaveze.” U izdanju londonskog Daily Telegrapha od 20. studenog 1998. stajalo je sljedeće zapažanje: “U Engleskoj je od 1979. zatvoreno otprilike 1 500 crkava, a za usporedbu 495 novih je dano na korištenje i 150 je obnovljeno.”

Godine 1997. minhenski list Süddeutsche Zeitung izvijestio je: “Crkve se pretvaraju u kina i stanove. Vjernici ne idu na misu, vjerski objekti mijenjaju svoju namjenu. (...) Ono što je već postalo uobičajeno u Nizozemskoj ili Engleskoj sad se događa i u Njemačkoj.” U članku je dalje stajalo: “U Njemačkoj se u zadnjih nekoliko godina dogodilo nešto senzacionalno — prodano je 30 do 40 crkava.”

Jesu li vjerski objekti doista neophodni u štovanju Boga? Ukazuje li Biblija na to da bazilikama i bogato ukrašenim crkvama treba pridavati posebnu važnost? U kakvim se vrstama objekata obožavalo i obožava pravog i živog Boga? Što nam to govori o potrebi za vjerskim objektima i o tome kakva bi se služba tamo trebala odvijati?