Blagodati Obećane zemlje

Obećana zemlja u koju su Izraelci trebali ući u Bibliji se opisuje kao zemlja “potoka, izvora i voda dubinskih što izviru u dolinama i u brdima”. Krasile su je brojne priobalne ravnice i gorske visoravni. Na sjeveru te zemlje planine su gotovo cijelu godinu bile prekrivene snijegom, dok se na jugu prostirala pustinja. Zbog reljefne raznolikosti te pogodnih klimatskih uvjeta ondje su uspijevale mnoge poljoprivredne kulture. Mojsije je svoje sunarodnjake želio pripremiti za blagodati koje ih očekuju u toj dobroj zemlji te ju je opisao kao “zemlju pšenice, ječma, vinove loze, smokava i šipaka, zemlju maslina, što daju ulje, i meda” (5. Mojsijeva 8:7, 8).

U povijesti su neki od plodova zemlje koje je Mojsije spomenuo bili otisnuti na izraelskom novcu, a danas ih se može vidjeti na poštanskim markama. To svjedoči o plodnosti te zemlje. Kako je izgledalo poljodjelstvo u biblijsko doba? Što je ono uključivalo? Navest ćemo samo neke detalje.

Pšenica i ječam: Sjetva pšenice i ječma odvijala se ujesen, ali ječam je dozrijevao mjesec dana prije pšenice. Te su žitarice imale određenu ulogu u religiji Izraelaca. Primjerice na Blagdan beskvasnih kruhova, koji se slavio u mjesecu nisanu (u ožujku i travnju po današnjem kalendaru), Izraelci su svom Bogu, Jehovi, u hramu prinosili snop prvina od žetve ječma. A na Blagdan tjedana, odnosno Pedesetnicu, koji se svetkovao u mjesecu sivanu (po današnjem kalendaru u svibnju), prinosili su dva kruha spravljena od pšeničnog brašna (3. Mojsijeva 23:10, 11, 15-17).

Sjetva u Izraelu stoljećima se obavljala ručno. Radnici su rukom bacali sjeme, koje su držali u naborima haljine. Sjeme ječma jednostavno bi razasuli po tlu, ali sjeme pšenice trebalo je pokriti zemljom. Zbog toga se nakon sijanja polje moralo izgaziti ili preorati.

Biblija često spominje sjetvu, žetvu, vršidbu te vijanje i mljevenje žitarica. Svi ti poslovi bili su prilično naporni. Ljudi su svaki dan mljeli žitarice, a od brašna su spremali kruh za cijelu obitelj. Stoga nije neobično što je Isus svoje učenike poučio da se mole: “Kruh naš svagdanji daj nam danas!” (Matej 6:11, Jeruzalemska Biblija). Kruh od pšeničnog ili ječmenog brašna bio je glavna namirnica u biblijsko doba (Izaija 55:10).

Vinova loza, smokva i šipak: Dok su Izraelci nakon izlaska iz Egipta još bili utaboreni u pustinji, Mojsije je poslao uhode da izvide zemlju u koju ih je vodio. Uhode su sa sobom donijeli smokve i šipke te “mladicu s jednim grozdom” koji je bio tako težak da su ga “dvojica ponijela na motki” (4. Mojsijeva 13:20, 23). Možemo samo zamisliti kako su se ljudi koji su danima putovali pustinjom obradovali kad su vidjeli te plodove. Izraelci su doista mogli biti sigurni da ih njihov Bog vodi u “dobru zemlju”. Četrdeset godina kasnije, pred sam ulazak u Obećanu zemlju, Mojsije je svoje sunarodnjake podsjetio na blagodati koje ih ondje očekuju.

Kad su se nastanili u Obećanoj zemlji, Izraelci su počeli uzgajati vinovu lozu. Imali su pune ruke posla i prije berbe grožđa jer je lozu trebalo obrezivati i zalijevati. Budući da su se vinogradi obično nalazili na obroncima brežuljaka, valjalo je uložiti puno truda kako bi se napravile terase na kojima su rasli trsovi te kako bi se podigla kamena ograda i napravila kula koja je služila kao stražarnica. Izraelci su bili vrsni vinogradari i znali su da loza neće uspijevati ako zapuste vinograd (Izaija 5:1-7).

Vino bi se počelo praviti već tijekom berbe grožđa. Grozdovi su se gazili u kacama ili gnječili u vinskom tijesku, a sok koji se na taj način dobivao ostavljao se da fermentira u vino. Jedan dio tog soka kuhao se dok se ne bi zgusnuo u slatki sirup. Zbog klime i konfiguracije tla izraelska je zemlja bila veoma pogodna za uzgoj vinove loze.a

U Obećanoj zemlji uspijevale su i smokve. Najukusniji su bili sočni i slatki plodovi tek ubrani sa stabla. Budući da nakon berbe smokve brzo propadnu, Izraelci su ih obično sušili, prešali i oblikovali u grude. Sušene smokve spominju se i u Bibliji (1. Samuelova 25:18).

Kao što smo već rekli, ondje je rastao i šipak. Njegova čvrsta kora u sebi krije na stotine crvenkastih sočnih sjemenki osvježavajućeg okusa. To je voće prava poslastica, a usto je vrlo zdravo i hranjivo. Koliko je u Izraelu šipak bio cijenjen vidi se po tome što je poslužio kao ukras na rubu tunike velikog svećenika, a bio je i ornament na stupovima u Salamunovom hramu (2. Mojsijeva 39:24; 1. Kraljevima 7:20).

Masline i med: U Bibliji se masline spominju gotovo 60 puta. Maslinici još uvijek krase mnoge dijelove Izraela (5. Mojsijeva 28:40). Berba maslina, u kojoj obično sudjeluje cijela obitelj, glavni je posao tijekom listopada. Berači tresu grane, a potom sa zemlje skupljaju otpale plodove. U starom Izraelu masline su se jele svježe ili čuvale u slanoj vodi. Od njih se, naravno, pravilo i ulje. Na arheološkim nalazištima pronađeno je na stotine preša za ulje. Obitelji su tu dragocjenu zlatnozelenu tekućinu čuvale i koristile sve do iduće berbe ili su je prodavale na tržnici. Maslinovo ulje nije se upotrebljavalo samo u prehrani nego i u izradi kozmetičkih preparata te za rasvjetu.

Ne zna se točno je li med o kojem je Mojsije govorio bio pčelinji proizvod ili pak slatki sirup od datulja i grožđa, koji se i danas koristi kao zaslađivač. Bilo kako bilo, u Bibliji se spominje med što se vadio iz saća divljih pčela, naprimjer u izvještajima o Samsonu i o Jonatanu (Suci 14:8, 9; 1. Samuelova 14:27). Arheolozi su nedavno u Tel Rehovu, na sjeveru Izraela, pronašli više od 30 košnica, što pokazuje da je uzgoj pčela bio raširen još od vremena Salamuna.

Na živopisnim tržnicama diljem Izraela, s mnoštvom pekarnica te štandova prepunih svakovrsnog voća i povrća, i dan-danas može se vidjeti obilje smokava, šipaka, maslina i drugih blagodati koje se na tom području uzgajaju od davnina. To su samo neke namirnice koje se ondje mogu kupiti jer se zahvaljujući suvremenim poljoprivrednim metodama u Izraelu uzgajaju mnoge vrste biljaka koje potječu iz raznih dijelova svijeta. Velika raznolikost voća, povrća i žitarica što ondje uspijevaju očit je dokaz da se tu zemlju još uvijek može nazvati “dobrom zemljom” (4. Mojsijeva 14:7).