Uzaludna traženja sreće
KAMO god se okrenuli, vidimo ljude, koji se žele zabavljati, žele biti sretnima. Je li to neispravno? Ne. Sasvim je prirodno da ljudi žele uživati život. Pa ipak, u svijetu postoje mnogi vrlo nesretni ljudi. Zašto?
Mnogi koji trče za zadovoljstvima ne nalaze ono što traže — sreću. Užici ili radosti nisu isto što i sreća. Radosti mogu doprinijeti sreći, ali mogu prouzročiti i suprotno.
Koga usrećuju zadovoljstva ili radosti?
Radosti se definiraju kao nešto što donosi radost. Protivno tome, sreća je, “stanje radosnog zadovoljstva, unutarnjeg zadovoljenja”. To je raspoloženje.
Radosti su nešto povremeno, ali mogu doprinijeti i nečem trajnijem. Primjerice, nešto dobro pojesti i popiti radost je kratkog vijeka; naprotiv, trajnije je zdravlje podržavano time. Radost biti u društvu prijatelja kratkotrajna je; protivno tome, duljeg je vijeka prijateljstvo, produbljivano na taj način. Sretan brak, vjerna prijateljstva i razmjerno dobro zdravlje, sve to doprinosi raspoloženju koje nazivamo “srećom”. Ali, radosti mogu i štetiti sreći. Ako ono što radimo donosi radost, samo nama osobno, uskoro će nam dosaditi ili će nam izgledati besmisleno. Da bi nas nešto doista usrećilo, ono ne smije radovati samo nas, nego time moramo i drugima poklanjati sreću. Na to ukazuje Biblija riječima: “Više usrećuje davanje, nego primanje” (Djela apostolska 20:35, NS).
Osim toga, kada je riječ o užicima ili radostima, potrebno je uzeti u obzir granice dozvoljenog, inače postoji opasnost da one okrnje sreću.
1. Jelo i piće
Dobro pojesti i popiti pripada radostima života. Ali to nije nipošto usrećilo...
● otprilike 40 posto onih koji su umrli u najboljim godinama života, a koji su, kako piše u stručnom časopisu British Medical Journal, radi prevelike količine jela i pića, sami prouzročili svoju smrt
● alkoholičare i njihove obitelji
● desetine tisuća ljudi, koji svake godine svojim životima plaćaju danak u prometnim nesrećama, prouzročenima radi pijanstva, kao i stotine tisuća onih, koji bivaju povređenima. Samo u Saveznoj Republici Njemačkoj u tim je nesrećama 1979. poginulo 2 930, a ranjeno 66 165 osoba.
Gdje su “granice dozvoljenog” u jelu i piću? Zapazimo da Biblija kaže: “Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa” (Priče Salamunove 23:20, ST). Svaki mudar čovjek uviđa koliko je razuman savjet da se umjereno jede i pije.
2. Opuštanje
I opuštanje može pričinjavati zadovoljstvo, može neko vrijeme i radovati. Ali, time nisu postali sretni...
● Amerikanci — godišnje oko deset tisuća — koji su izgubili živote, jer “su se pod plaštem opuštanja izložili određenim opasnostima”
● tisuće — i njihovi rođaci — koji su za opuštanje, uključivši i svoje hobije, utrošili mnogo više vremena i novca, nego je to bilo razumno i uputno.
Ako opuštanje postane samo sebi svrhom, ono prelazi “granice dozvoljenog” i šteti našoj sreći. U Bibliji čitamo mudre riječi: “Sve mi je dopušteno! Ali sve nije koristio. Sve mi je dopušteno. Ali ja neću ničemu robovati” (1. Korinćanima 6:12, ST).
3. Spolnost
U svojem traženju sreće mnogi su pokušali sa “slobodnim seksom”. I dok nedozvoljeni spolni odnosi mogu pričinjavati neku radost, oni nisu nikako usrećili...
● bezbrojne mlade djevojke, koje su tako ostale trudne, a mnoge od njih odlučile su se na pobačaj neželjenog djeteta;
● milijune žena i muškaraca, čiji je bračni partner učinio brakolomstvo, radi čega su ostali sami a njihova su djeca morala rasti u domu s jednim roditeljem;
● mnoge koji su oboljeli od neke danas harajuće spolne bolesti.
U Bibliji su jasno izložene “granice dozvoljenog” u vezi sa spolnošću: “Ženidbu (brak, NS) da drže svi u časti i postelja ženidbena da bude čista; a kurvarima i preljubočincima sudit će Bog” (Jevrejima 13:4).
Te su granice razumne, iako ne uživaju popularnost u današnjem svijetu željnom uživanja. Spolni odnosi doista usrećuju samo unutar braka.
Što vidimo danas
Ljudi troše danas mnogo vremena i novca za užitke. “Budi dobar prema sebi; ti to zaslužuješ!”, tako glasi načelo mnogih. Pohlepa za uživanjem pogonska je snaga. Svijest o odgovornosti i nesebičnost dolaze u drugi plan, a služba Bogu kod većine uopće ne dolazi u obzir.
To su pokazali radovi djece i omladine, koja su sudjelovala u jednom takmičenju na temu kako njemačke obitelji provode nedjelju. U izvještaju o tome, pisalo je između ostalog slijedeće: “Prevladavaju opisi u kojima se uopće ne spominju ‘normalne’ i ‘lijepe’ nedjelje, što pokazuje da ne vlada zajedništvo među ljudima, pa niti zajedništvo s Bogom.” Te su misli opravdane posebno stoga, jer nam je Bog dao najbolji savjet kako da radosti ili užitke zadržimo unutar razumnih granica i zato što on najbolje zna što nas može istinski usrećiti.
Sjetimo se biblijskog proročanstva: “U posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, .. . ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga” (2. Timoteju 3:1-4, ST).
Oni koji više ljube požude nego Boga i koji misle samo na kratkotrajne radosti, nisu stvarno sretni, a oni to niti ne mogu biti. Okolnost da postoje toliki nesretni ljudi, dokaz je da živimo u posljednjim danima današnjeg društva željnog uživanja. Ono će uskoro biti nadomješteno društvom, čiji će članovi biti doista sretni pod Božjim vodstvom (Otkrivenje 21:3, 4). To je stvarno najznačajnije od svega što vidiš danas u svijetu.