Mladi pitaju...

Zašto čitati?

PETNAESTOGODIŠNJI Pierre (Pjer) rijetko čita. “Naravno, čitam stripove”, rekao je, “a ponekad i literaturu o automobilima”. Ipak, on pročita cijelo školsko gradivo, obavezno za polaznike pariških škola.

A kako je s tobom? Je li moguće da ti čitanje, čak ako se radi o kratkom članku poput ovog, predstavlja strahovito mučenje? Ako da, nisi ti jedini. U francuskom televizijskom časopisu Telerama moglo se u članku pod naslovom “Čitanje? To nije samo za djecu!” pročitati slijedeće: “Tako se o čitanju izražavaju omladinci, sasvim otvoreno. Oni čitaju vrlo malo, ako uopće da, i to iz jednostavnog razloga, jer se pri tom dosađuju.” Članak donosi žalosni zaključak: “Niti svaki treći ne može biti označen pravim čitateljem.”

“Zar je stvarno tako loše?”, mogao bi pitati. Sigurno, jer Sir Richard Steele, pisac iz 18. stoljeća piše: “Čitanje je za duh isto što i gimnastika za tijelo.” Ti, doduše, smatraš možda samo po sebi razumljivim pregledati neku tiskanu stranicu i shvatiti smisao, ali znanstvenici su zbunjeni tom pažnje vrijednom sposobnošću. Čitanje zahtijeva tako složenu suradnju između očiju i mozga, da s tim u vezi kaže jedan naučnik u časopisu Science Digest: “Kad bismo krenuli od mogućnosti kompjutora, zaključili bi da oko ne može čitati.” Ali, ono to može, brzo i dobro.

Ali, čitanje je nešto daleko više od samo znanstvene rijetkosti, koja pobuđuje zanimanje. Ono otvara vrata tvog intelekta i tvoje moći predočavanja. Bez potrebe da ustaneš sa stolice, ti se možeš premještati u sve krajeve svijeta, upoznati zanimljive ljude, čitati literarna djela, prihvaćati nove i zanimljive ideje, analizirati aktualne događaje i proživljavati povijest. Ipak, daleko je najvažnije to, što je čitanje ključ za razumijevanje Biblije. Samo čitanjem Biblije ti doznaješ zašto smo ovdje, kuda idemo i što moramo sada raditi da bismo se dopali Bogu.

Stoga nas Biblija hrabri na čitanje — i to na dobro čitanje. Jozua, kome je bio povjeren ogroman zadatak da dovede Božji narod u obećanu zemlju, trebao je ‘dan i noć prigušenim glasom čitati zakon Božji’(Jozua 1:8, NS). Kraljevi Izraela su si morali dati prepisati zakon Božji, kako bi ga mogli “čitati sve vrijeme svoga života da nauče bojati se Jahve, Boga svoga, držati sve riječi njegova zakona i vršiti sve odredbe” (5. Mojsijeva 17:19, ST). Zar je to gradivo za tebe danas manje važno?

Zašto ne čitaju rado?

Mnogi mladi čitaju silom (nevoljko). Neki učitelji pripisuju krivicu za to metodama učenja u školi. Možda se još sjećaš izgovaranja napamet dosadnih i tupoglavih rečenica. Istraživači koji su razgovarali sa preko 300 djece kažu: “Sva su se djeca bez razlike, žalila kako su bile nezanimljive priče iz udžbenika za početnike, priznajući kako su ih čitala na silu. ... Te knjige vrijeđaju dječju inteligenciju”. Kad si porastao jedva da se što promijenilo, jer si počeo upoznavati takozvanu klasičnu literaturu — knjige koje su ti se unatoč svom izvanrednom stilu, činile strahovito dosadnima ili teško razumljivima. Tako je čitanje postalo neugodnom obavezom.

Ipak, škola je samo djelomično kriva što ti nisi oduševljeni čitatelj. U gore spomenutoj anketi koju je provela Telerama, 21 posto anketiranih se ovako izrazilo o svom pomanjkanju volje za čitanjem: “Radije gledam televiziju”. Kako to djeluje? U jednom izvještaju National Institute of Mental Health (SAD) moglo se pročitati: “Dokazano je mišljenje da se čestim gledanjem televizije u općenitom gubi vrijeme potrebno za vježbanje čitanja, pisanja i ostalih školskih zadataka. ... Čini se da gledanje televizije djeluje uglavnom protivno školskim ciljevima.”

I što je posljedica toga? U jednom članku časopisa International Herald Tribune je pisalo: “I danas diljem zemlje dolazi u visoke škole sve veći broj učenika, bez spretnosti u čitanju, potrebne za studij povijesti. U posljednja dva stoljeća u američkim visokim školama, povijest je kao samostalni predmet gotovo iščezla.” Iz jednog izvještaja fundacije Ford za 1979. godinu proizlazi da 25 milijuna amerikanaca uopće ne zna čitati, a 35 milijuna daljnjih, mogu se što se tiče praktične primjene, smatrati nepismenima.

No, da li je u našem stoljeću televizije i kompjutera, čitanje uopće toliko potrebno? Da, svakako. Naime, tko ne zna čitati i ispuniti obrazac za namještenje, često ne dobiva čak niti fizički posao. Da li će ikada najsposobniji kompjutori moći nadomjestiti ljudsku maštu? Čitanje potiče tvoju maštu, jer te prisiljava da si predstaviš ono što čitaš. “Gledanje televizije ne ostavlja mašti mnogo prostora”, rekla je dvanaestogodišnja Betty. Iako televizija doprinosi tvom obrazovanju, ne trebaš li ipak knjige i časopise, kad tražiš neke posebne informacije? Omogućava li ti televizija da staneš načas i da ponovno pročitaš nešto što nisi razumio ili da još jednom razmisliš o nekoj izrazitoj točki? Čak ako kompjutori izgledaju zanimljivijima od knjiga, možeš li naučiti posluživati kompjutor bez tiskanih uputa za rukovanje?

Dakle, sposobnost čitanja ostaje i dalje važnim sastavnim dijelom života. Osobe koje čitaju toliko slabo da nisu u stanju pročitati neki recept za kuhanje ili vozni red autobusa, jako su prikraćene. Neki učitelj je to označio vrlo ozbiljnom stvari, rekavši: “Nepismenost je zaista mnogo veća smetnja od gubitka udova.”

Poboljšaj sposobnost čitanja

Spoznaja da moraš čitati, ne olakšava tu stvar. Da bi mogao postati dobar čitač, moraš se naprezati. Možda poznaš nekoga tko dobro svira gitaru. No, jesi li ikada razmišljao koliko je sati morao vježbati, da bi stigao tako daleko? Njemu nije bilo dovoljno znati kako se proizvode određeni tonovi ili kako se čitaju note. Morao je postizati sve veću brzinu i spretnost, vježbajući ljestvicu. Težak posao? Svakako. Ali, on se nije pokajao što je za to uložio toliko vremena.

Samo poznavanje riječi još ne čini nekoga dobrim čitačem. U francuskom tjedniku L’Express prikazano je da je, primjerice, minimalno kad netko “gradivo prilagođeno njegovoj starosnoj dobi, čita brzinom manjom od 8 000 do 10 000 riječi na sat”. (Neka te ne uznemiri taj naizgled brzi tempo, jer ti vjerojatno pročitaš taj članak najmanje jednakom brzinom.) S druge strane, ako ne čitaš dovoljno brzo (najmanje 150 riječi u minutia), utvrdit ćeš da se u tom slučaju mučiš s riječima, umjesto da analiziraš misli. Ako se stalno moraš vraćati natrag jer si izgubio nit, tada će ti čitanje biti naporno.

Dakle, radi se o tome da navikneš svoje oči na veći vidokrug, kako bi istovremeno mogao pročitati više riječi po tiho u sebi, jer te to sigurno zadržava. (Naravno, ponekad je posve uputno čitati “prigušenim glasom”, na primjer prilikom razmatranja biblijskog gradiva.) Prilikom čitanja pitaj se razumiješ li što čitaš. Uspoređuj to s onim što već znaš o dotičnoj temi. To će ti pomoći sačuvati zanimanje i ne popustiti u koncentraciji.

Važna je okolina. Sjedenje u udobnoj stolici i slušanje glasne muzike, neće nam pomoći u svladavanju teškog gradiva. Jednako neprikladna je zagušljiva prostorija. Koristi za čitanje stol s kojeg si skinuo sve što bi moglo odvraćati tvoju pažnju, također stolicu koja će unapređivati tvoju koncentraciju.

Američki filozof H. D. Thoreau piše: “Čitanjem knjige za mnoge počinje novo razdoblje u životu”. To bi uskoro moglo biti i kod tebe slučaj, prije svega ako nađeš radost u čitanju “knjige nad knjigama” — Riječi Božje, Biblije (1. Petrova 2:2). To će zahtijevati vremena i truda, ali isplatit će se!

[Bilješka]

[Slika na stranici 23]

Čitanjem otkrivaš ogromno polje znanja i dobivaš mogućnost da upoznaš svog Stvoritelja

[Slika na stranici 24]

Željeti čitati u okolini koja bi nas previše odvraćala ili bila suviše ugodnom, bio bi neproduktivan poduhvat