Gandhi — što je utjecalo na tog čovjeka?

DA BISMO mogli razumjeti Gandhija, moramo se upoznati s dva doživljaja, koji su utjecali na njegov način razmišljanja u mladosti. Okrenimo stoga točak vremena unatrag do godine 1869. Područje današnje države Gujarat u sjeverozapadnoj Indiji isušuju vrući, suhi vjetrovi, nakon čega slijede vrlo neugodni prolomi oblaka. U tom je području rođen Gandhi. Njegovi roditelji koji su živjeli u sređenim okolnostima, bili su poput većine stanovnika Gujaratija ponosni što u njihovoj državi žive mnogi brahmani (pripadnici svećeničke kaste). Hindusko je društvo tradicionalno podijeljeno u četiri glavne kaste ili strogo odijeljene društvene slojeve. (Vidi okvir na stranici 12.)

U starosti od 18 godina Gandhi kreće na put za Bombay, sa željom da se ukrca na brod za Englesku, da bi tamo studirao pravo. Ostavlja svoju ženu Kasturbai, s kojom je bio oženjen još kao dijete, i svog sina. Prije nego se ukrcao na palubu SS Clyde, trebao se pojaviti pred starješinama svoje kaste. Zaprijetili su mu isključenjem iz kaste, ako nastavi put za Englesku. Zašto? “Bit ćeš prisiljen jesti i piti s Evropljanima”, objasnili su. “Ne vjerujem da se to putovanje u Englesku bilo kako protivi našoj religiji”, odgovorio je. U očima starješina kaste zabranjeno je stupati u vezu s bijelima, koji su prljavi jer jedu meso i piju alkohol. Gandhi je u tome vidio slučaj diskriminiranja kaste u obratnom smislu. Branio se, ali oni su ostali neumoljivi. Tako je konačno napustio Indiju kao izopćenik iz kaste Vaisya (seljaka i trgovaca).

Gandhi živi u Engleskoj vrlo tegobno. Ne samo da je bio stranac, nego je potjecao iz “kolonije” Indije, pa se mogao kretati samo na rubu engleskog društva. Gandhi je zbunjen, jer oni koji ga diskriminiraju su kršćani. On je već imao svoje mišljenje o kršćanstvu: “Osjećao sam prema njima određenu vrstu odvratnosti”, pisao je, “a imao sam i razloga za to. U ono su vrijeme kršćanski misionari (u Indiji) stajali na jednom uglu u blizini visoke škole i držali govore, ružeći pri tom Hinduse i njihove bogove. Nisam to mogao podnijeti”. U Engleskoj je Gandhiju bilo skoro nepodnošljivo da ga diskriminiraju “kršćani”. I kakav sud je donio s tim u vezi? “Ja ljubim Krista, ali prezirem kršćane, jer ne žive kao kršćani”.

Gandhi je položio ispite i s diplomom pravnika otputovao iz Engleske. Kasnije se naselio u Južnoj Africi. Od samog početka naučio je što znači biti diskriminiran radi svoje rase. Iako je imao putnu kartu prvog razreda, bio je izbačen iz odjeljka prvog razreda s objašnjenjem da mora prijeći u kola za prtljag, u kola za obojene. Gandhi je uzalud protestirao, morao je napustiti vlak i tako je proveo noć u čekaonici.

Važna odluka

Te je noći donio odluku da nikada neće posegnuti za nasiljem da bi postigao neki cilj. Kasnije je pisao o tom iskustvu: “Neugodnosti kojima sam bio izložen, bile su samo simptom duboko ukorijenjenog zla, predrasude prema ‘obojenima’. Pokušat ću, ako ikako bude moguće, istrijebiti to zlo i podnositi neugodnosti u procesima”.

Da se još jednom na kratko pozabavimo doživljajima koji su utjecali na Gandhija. Kad je Gandhi odlučio otputovati iz Indije odrekli su ga se njegovi sunarodnjaci, jer se želio družiti s bijelcima. U drugom slučaju, bijelac ga je izbacio iz vlaka zbog njegove boje kože. Razlog Gandijeva gnjeva nije ležao samo u povrijeđenom ponosu ili poniženju, nego je to bila duboka rak rana nečovječnosti čovjeka prema svom bližnjem samo zato jer je on druge boje kože.

Jednom kasnije, Gandhi je pisao: “Dokle god bijeli budu prezirali obojene, trajat će teškoće”. Međutim, to što je Gandhi rekao odnosi se i na Indijce, kod kojih već tisućljećima postoji sistem kasta, koji se temelji na različitoj boji kože. Kaste dijele Indijce od Indijaca, brahmane od nedodirljivih.

Samopoštovanje za nedodirljive

Kad se Gandhi vratio u Indiju vidio je kakvo je zlo donosio sistem kasta. Ukazivao je na to da Indijci ne bi smjeli osuđivati Engleze, jer su se i sami ogriješili u svoju vlastitu braću, nedodirljive. “Ja smatram nedodirljivost najvećom sramotnom mrljom hinduizma”, rekao je. Prema Gandhijevom shvaćanju hinduizam je pogriješio u tome što je odobrio nedodirljivost.

Gandhi je postao odvjetnikom nedodirljivih. Živio je s njima, jeo s njima, čistio njihove zahode, želeći da im vrati samopoštovanje. Dao im je dostojanstveno ime — mjesto nedodirljivi bili su sada “Harijanci”, što znači djeca boga Višne. “Mi Hindusi se moramo pokajati za učinjenu im nepravdu, ... moramo im vratiti nasljedstvo koje smo im oduzeli”, pisao je.

Što je Gandhi mislio pod “nasljedstvom” Harijanaca? Ljudsko dostojanstvo koje je naslijedio svaki čovjek. Gandhi je naglašavao da s Harišnom treba postupati kao sa čovjekom, a ne kao sa životinjom. Tko mu je oduzeo ljudsko dostojanstvo? Prema Gandhiju, njegova braća u vjeri. “Najbrutalnija nasilja zabilježena u povijesti, počinjena su pod okriljem religija”, tvrdio je. On je posramio cijelu Indiju, odbijajući da posjeti velike temple, čiji su ulazi stoljećima bili zatvoreni za Hinduse nižih kasta. “Tamo nije moguće naći Boga”, objašnjavao je množici ljudi koji su se sakupljali oko njega, “jer da je Bog tamo svakome bi bio dozvoljen pristup”. Jednom je Gandhiju pristupio neki očito bogati misionar i zamolio ga da mu kaže kako bi mogao pomoći nedodirljivima u indijskim selima. Gandijev odgovor bio je izazov kršćanstvu: “Moramo sići sa svog postolja i živjeti s njima — ne kao netko sa strane, nego u svakom pogledu kao jedan od njihovih, pomažući im nositi njihov teret, trpeći zajedno s njima”.

“U rječniku nenasilničkog postupanja uzalud bismo tražili ‘vanjskog neprijatelja’”, rekao je Gandhi. Budući da je na kocki budućnost svijeta, sve su različitosti u mišljenjima, kako piše jedan suvremeni autor, zavisno o drugoj “interne” i ako namjeravamo spasiti čovječanstvo, moramo poštivati svačije ljudsko dostojanstvo. Podjelom ljudi na kaste uskraćuje im se to poštovanje i zato ljudi trpe. Ali, oni više ne podnose te patnje nijemo bez riječi, o čemu svjedoči kriminal. Stoga se pitamo: Jesu li se Gandhijevi ideali pokazali pravednima? Kako je s nenasiljem u Indiji? Jesu li Gandhijeve ideje praktično primjenjive za svijet u općenitom?

[Okvir na stranici 12]

Kaste i boje kože

U hinduskom udžbeniku Mahabharata čitamo:

1. “Brahmani (najviša kasta, kojoj pripadaju samo svećenici i učenjaci) su bijele boje kože;

2. Kšatri (druga kasta kojoj pripadaju samo ratnici i knezovi) su crvene boje kože;

3. Vajšija (treća kasta, seljaci i trgovci) su žuti;

4. Čandalaji (četvrta kasta, robovi) su crni.”

Izvan kastinskog sistema nalaze se nečisti, nedodirljivi.

O tom sistemu kasta pisalo je u novinama The Hindu:

“Komisija Mandal upozorila je na mišljenje da je sistem kasta preživljen ... Ako postoji zemlja u kojoj se religija koristi kao opijum za narod, onda je to sasvim sigurno Indija. Jedna mala kasta svećenika utječe na veliku masu stanovništva na tako rafiniran način, da oni tisućljećima prihvaćaju svoju ulogu poniznih robova. ... Komisija je utvrdila da je okolnost što kasta utječe i kontrolira svaki aspekt života pojedinca, dovela do toga da su niže kaste zaostale ne samo u društvenom pogledu, nego i obzirom na obrazovanje, te na društveni i politički položaj. Za razliku od njih, pripadnici viših kasta napreduju na svim tim područjima.” (4. svibnja 1982.)

[Okvir na stranici 13]

Pripadaš li nedodirljivima

● meteš ulice, čistiš zahode ili odstranjuješ leševe;

● ne smiješ stupiti u kuću nekoga iz više kaste; brahmani ti ne dozvoljavaju da posjetiš neki hinduski templ

● ne smiješ oženiti pripadnika neke druge kaste

● ako stanuješ u gradu, potpuno si siromašan, bez posjeda — stanuješ u siromašnoj četvrti i boriš se za malo hrane, krov nad glavom i nešto vode.

Godine 1950. u Indiji je ukinuta nedodirljivost. Ipak, jedna pred kratkim provedena anketa u oko tisuću indijskih sela pokazala je da 61 posto stanovništva ne trpi nedodirljivog na svom bunaru; 82 posto ne bi dozvolilo nedodirljivom da stupi u templ; 56 posto ne bi ih primilo na konak, 52 posto ne bi pralo njihovo rublje, a 45 posto brijača ne bi ih brijalo.