Promjene vrijednosti tokom povijesti
“SKUP pravila prema kojima se čovjek upravlja (ili bi se trebao upravljati) u osobnom i društvenom životu.” Tako francuska Encyclopœdia Universalis definira pojam “moral”.
Tu definiciju može se primijeniti na svakoga. Ona uključuje vjernika koji slijedi načela svoje religije kao i onoga koji se ne pridržava nekog etičkog ili religioznog sustava, ali posjeduje određena načela po kojima upravlja svoj život. Čak i anarhist, koji tvrdi da nema “ni boga ni gospodara”, odabrao je svoje vrijednosti, pa bilo to i pravo da sam odlučuje.
No, što je osnov ovih vrijednosti? Na čemu se temelje takva moralna načela? Mijenjaju li se vremenom?
Različite vrijednosti u prošlosti
Riječ “spartanski” upotrebljava se u mnogim jezicima da bi se opisalo nedostatak udobnosti. Izraz se odnosi na stroge uvjete pod kojima su bili odgajani mladi građani starogrčkog grada Sparte. Već od ranog djetinstva bili su odvojeni od svojih roditelja i morali su se učiti bezuvjetnoj poslušnosti. Svrha tog odgoja bila je da postanu primjerni vojnici.
Drugi narodi imali su druge vrijednosti. Drevni Izrael posjedovao je naprimjer zbirku zakona koju je Mojsije dobio od Boga. Ti zakoni uključivali su propise o ishrani i higijeni, kao i moralna i religiozna ograničenja. Izraelci su smjeli obožavati samo Jehovu Boga.
Što se tiče spolnog morala, Mojsijev je Zakon izričito osuđivao blud, preljub, homoseksualnost i sodomiju. Svrha je bila odvojiti Izraelce od susjednih naroda, i to ne samo u religioznom nego i u moralnom pogledu. Susjedni narodi prakticirali su naime sramotan, poguban kult seksa koji je uključivao hramsku prostituciju muškaraca i žena. Neki su čak svojim krivim bogovima žrtvovali vlastitu djecu.
U 1. stoljeću n. e. kršćani su odredbom kršćanskih apostola i starješina u Jeruzalemu bili upućeni ravnati se u osnovi prema istom spolnom moralu kao Židovi, jer im je bilo rečeno ‘da se uzdržavaju od bluda’. Prema djelu Dictionnaire de la Bible od Vigourouxa, bilo je to vrlo dragocjeno uputstvo, jer je blud među tadašnjim poganima bio uobičajen (Djela apostolska 15:29, Stvarnost).
Promjene moralnih mjerila sežu kroz čitavu povijest s izmjeničnim razdobljima tolerancije i strožih etičkih pravila. Homoseksualnost, koju se u srednjem vijeku strogo osuđivalo, tolerirala se manje ili više u vrijeme renesanse u Evropi. Kad se Calvin nastanio u Ženevi, uveo je za vrijeme reformacije u Švicarskoj razdoblje beskompromisnog, strogog morala. Međutim oko 200 godina kasnije Francuska revolucija je legalizirala prije odbačena mjerila, prouzročila novu “moralnu slobodu” i olakšala mogućnost dobivanja razvoda braka.
Današnje različite moralne vrijednosti
Danas ljudi imaju čak unutar istog društva razna moralna mjerila. Jedni zastupaju stroga moralna pravila, dok se drugi zauzimaju za moralnu “slobodu”.
Moralni kodeksi brzo su se promijenili. “Većina Francuza ima jasnu predodžbu o preljubu. Negativan je i suprotan visokom moralu”, piše u francuskoj knjizi Francoscopie. Međutim, ista knjiga također piše da mnogi drugi “više ne smatraju bračnu nevjeru bijegom, nego pravom, pravom koje ne bi trebalo dovesti u sumnju uzajamnu ljubav para, nego bi je naprotiv trebalo obogatiti i ojačati”.
Pobačaj je daljnje područje na kojem su se naglo promijenile etičke vrijednosti. Dok se u nekim zemljama pobačaj još kažnjava, u drugima se tolerira ili čak zahtijeva. Zanimljivo je da je sve do legalizacije 1974. godine, Medicinsko udruženje Francuske smatralo pobačaj kažnjivim djelom. Danas ga mnogi Francuzi smatraju moralno prihvatljivim.
Na čemu se temelje takvi moralni pojmovi? Trebaju li naše moralne vrijednosti biti samo relativne, prilagođavajući se okolnostima?
Čovjek je postavio vlastite moralne vrijednosti
Tokom stoljeća, filozofi su predložili razne ideje u nastojanju da odgovore na takva pitanja. Neki su predložili “univerzalni moralni kodeks” ali ne mogu se složiti čije bi definicije morala trebale biti mjerodavne.
Drugi su mišljenja da bi ponašanjem trebalo upravljati zanimanje za bližnje. Ali to što jedan smatra pravim zanimanjem za druge, ne mora biti i gledište drugoga. Primjerice, stoljećima su robovlasnici smatrali da pravo zanimanje za druge znači brinuti za hranu i smještaj svojih robova, dok su robovi smatrali da bi pravo zanimanje za njih moralo značiti oslobođenje iz ropstva.
Bez sumnje zbunjuje velika množina često proturječnih gledišta o moralnim vrijednostima koja zastupaju filozofi. Njihove ideje nisu proizvele nikakvo opće mjerilo morala, niti je njihovo filozofiranje donijelo ljudskoj obitelji mir i jedinstvo. Ako je njihovim brojnim, proturječnim idejama uopće nešto postignuto, onda je to samo to da je sve više ljudi došlo do zaključka da je nečije osobno mjerilo morala isto tako dobro kao i mjerilo “stručnjaka”.
Zato su mnogi usvojili gledište francuskog filozofa Jean-Paula Sartrea, koji smatra da bi u moralnim pitanjima svatko trebao biti svoj vlastiti sudac. Takvo shvaćanje preuzeli su čak mnogi posjetitelji crkava. Katoličke crkvene vlasti su naprimjer zabrinute, jer mnogi katolici više ne slijede crkvena učenja o seksualnim pitanjima i upotrebljavaju sredstva za sprečavanje začeća, što crkva osuđuje.
Iz povijesti učimo da su ljudi postavili razne moralne kodekse, no s vremenom se posumnjalo u njih, promijenjeni su ili zaboravljeni. Međutim, biblijska načela koja su prije spomenuta u ovom članku nisu podložna hirovima filozofa ili promjenjivim društvenim uređenjima. Koliko vrijede takva biblijska načela danas? Je li moguće živjeti prema njima?
[Okvir na stranici 7]
“BRAČNU NEVJERU NE SMATRA SE VIŠE BIJEGOM NEGO PRAVOM”