Živjeti zajedno u ljubavi

Draga bako i djede!

Jeste li dobro? Mislim da ću se prehladiti.

Hvala vam što ste se neki dan sa mnom igrali. Odveli ste me u park i na kupalište. Bilo mi je jako lijepo.

Iduće godine 11. veljače imamo našu školsku priredbu. Molim vas da, ako možete, opet dođete.

Bako i djede, jako nas raduje kad dođete.

Molim vas, pazite na sebe i budite dobro. Zahladit će, pa se čuvajte da se ne prehladite.

Radujem se sljedećem susretu kad ćete doći i igrati se sa mnom. Molim vas da pozdravite Yumi i Masaki u moje ime.

Mika (Japanka)

JE LI vam unuk ikad napisao pismo poput ovog? Ako jest, ono vas je, kad ste ga primili, sigurno jako obradovalo. Takva pisma svjedoče o divnom i srdačnom odnosu među bakama i djedovima i unucima. No što je potrebno da bi se uspostavio, održavao i jačao takav odnos? I kako se on može pokazati korisnim za sve tri generacije?

Ljubav — “savršena sveza sjedinjenosti”

Roy i Jean, djed i baka iz Britanije, kažu: “Najvažnija načela, prema našem mišljenju, jesu priznavanje poglavarstva i uzajamno slaganje u ljubavi.” Ovo dvoje Jehovinih svjedoka posebno je navelo citat iz Kološanima 3:14, u kome se kršćansku ljubav opisuje kao ‘savršenu svezu sjedinjenosti’ (NW). Ljubav stvara poštovanje, obzirnu brigu, naklonost i jedinstvo u obitelji. Kad tata dođe kući s posla, čitava mu obitelj trči u susret kako bi mu pružila srdačnu dobrodošlicu. Ako u obitelji vlada ljubav, isto se dešava i kad stignu baka i djed. “Došli su baka i djed!” viče uzbuđeno dijete. Te večeri šira obitelj posjeda oko stola, a djed, prema mjesnom običaju, sjeda na njemu namijenjeno mjesto na čelu stola. Možete li zamisliti sebe i svoju obitelj u ovom dirljivom prizoru? Uživate li vi u takvom blagoslovu?

“Sijeda je glava kruna ljepote”

Nesumnjivo, ljubav i poštovanje prema bakama i djedovima mora se pokazivati uvijek, a ne samo u posebnim prilikama. Zbog toga djecu treba stalno poučavati. Djeca u obitelji nauče voljeti svoje rođake i ostale ljude, slijedeći primjer koji su im dali roditelji. Prema riječima mnogih osoba intervjuiranih o toj temi, roditeljski primjer igra ključnu ulogu. Macaiah, otac iz Benin Citya (Nigerija), kaže: “Smatram da je i moj primjer u vezi s poštovanjem roditelja moje supruge pomogao djeci da budu ponizna i puna poštovanja. Roditelje svoje supruge zovem ‘tatom’ i ‘mamom’. Moja djeca čuju i vide da ih poštujem kao vlastite roditelje.”

Ukoliko unuci ne poštuju svoju baku i djeda, ovi bi se mogli naljutiti, ne toliko zbog samog propusta, već zbog toga što ih roditelji ne ukore. Jedan djed iz Rima (Italija), po imenu Demetrio, kaže: “Mogu vidjeti koliko nas vole moja kćerka i moj zet na temelju toga kako uče naše unuke da nas cijene i poštuju.” Ponekad se unuci možda preslobodno ophode s bakom i djedom, naprosto kao da su im kolege u igri i vršnjaci, ili se pak ophode s njima s visine. Na roditeljima leži odgovornost da isprave bilo kakve sklonosti te vrste. Paul, Svjedok iz Nigerije, kaže: “Nekako prije godinu dana, djeca su počela s omalovažavanjem gledati na moju majku. Kad sam to primijetio, pročitao sam im Priče Salamunove 16:31: ‘Sijeda je glava kruna ljepote’ (NW), a podsjetio sam ih i na to da je baka moja majka. Nju trebaju poštovati jednako kao što i mene poštuju. Proučio sam s njima i 10. poglavlje knjige Učini svoju mladost uspješnom,a koje nosi naslov ‘Što misliš o svojim roditeljima?’ Sada im nije nimalo teško poštovati svoju baku.”

Koristi od održavanja obiteljskih veza

Čak i kad članovi obitelji žive daleko jedni od drugih, može se održavati uzajamnu naklonost. Stephen, djed iz Nigerije, kaže: “Svakom od naših unuka pišemo zasebno. To iziskuje mnogo truda, ali nagrada u vidu izgrađivanja i održavanja bliskog odnosa s unucima veoma je velika.” Napori roditelja igraju u tom pogledu ključnu ulogu. Ostali, u skladu sa svojim okolnostima, održavaju kontakt putem telefona.

Djed iz Barija (Italija), po imenu Giuseppe, koji ima 11 unuka, objašnjava kako on njeguje srdačno prijateljstvo s najbližim članovima svoje obitelji: “Od šest obitelji koje sačinjavaju moje ‘pleme’, tri trenutno žive daleko od nas. No to nije prepreka za ugodne kontakte i ugodna zajednička okupljanja. Imamo običaj da se sastanemo barem jednom godišnje, svih nas 24-ero.”

Kad baka i djed žive sami, može doći do zahlađenja odnosa ukoliko nema redovitih uzajamnih posjeta, telefonskih razgovora ili dopisivanja s članovima obitelji. Potrebno je uvijek pokazivati naklonost. Neke bake i djedovi koji su u srednjim godinama ili su dobrog zdravlja žele, dok su još u snazi i ne trebaju tuđu pomoć, živjeti samostalno. No ako se potpuno izoliraju od članova obitelji, moglo bi im se dogoditi da im, onda kad im bude trebalo više ljubavi, neće imati tko odmah pružiti ljubav.

Jedan drugi koristan savjet dolazi od Michaela, djeda iz Nigerije: “Držim se Isusovog Zlatnog pravila — činiti drugima ono što bi htio da oni tebi čine. Zbog toga me moja djeca jako vole. Imamo dobru komunikaciju.” On dodaje: “Ukoliko me bilo tko od mojih unuka naljuti, razgovaram s njim, ukoliko je to potrebno. No ako se radi o nečem preko čega mogu prijeći, onda to najčešće naprosto zaboravim.”

Mali pokloni i mali znaci pažnje od strane bake i djeda izazivaju povoljnu reakciju. Ljubazne, ohrabrujuće riječi, za razliku od neprestanih pritužbi, čine obiteljski život ugodnim. Ako se unucima posvećuje vrijeme, ako ih se uči zabavnim igrama i korisnim sitnim poslovima, ako im se priča biblijske priče ili obiteljske dogodovštine, onda se time stvaraju draga i trajna sjećanja. Takve male, ali važne, stvari čine život radosnijim.

Koristi od uzajamnog poštovanja

“Bake i djedovi”, kaže liječnik Gaspare Vella, “trebaju paziti da se ne sukobljavaju ili da se ne nadmeću s roditeljskim autoritetom s obzirom na odgoj djece.” “U suprotnom”, dodaje on, “oni prekoračuju granice svoje uloge kao djeda i bake i prisvajaju si ulogu roditelja.” Ovaj se savjet slaže s onim što kažu Pisma, naime, da roditelji imaju glavnu odgovornost u odgajanju svoje djece (Priče Salamunove 6:20; Kološanima 3:20).

Bake i djedovi mogu, zahvaljujući svom životnom iskustvu, lako davati savjete. No oni moraju biti oprezni kako ne bi davali savjete koji su nepoželjni i koji ponekad nisu dobrodošli. Roy i Jean kažu: “Važno je uvažiti to da roditelji imaju glavnu odgovornost u poučavanju i pružanju stege svojoj djeci. Osoba možda smatra da su roditelji ponekad malo prestrogi, a da su u drugim prilikama nedovoljno strogi. Zato se treba boriti s pravim iskušenjem da intervenira.” Michael i Sheena, jedan drugi djed i baka iz Britanije, potvrđuju tu istu misao: “Ako nas djeca pitaju za savjet, dat ćemo im ga, ali ne očekujemo da ga nužno i prihvate, niti se ljutimo ako ga ne prihvate.” Uputno je da ostarjeli roditelji imaju povjerenje u svoje oženjene sinove i udane kćerke. Takvim povjerenjem poboljšavaju se odnosi među tim trima generacijama.

Vivian i Jane, koji žive na jugu Engleske, uvijek nastoje podržavati način na koji sin i snaha, s kojima žive, odgajaju njihove unuke: “Ne pokušavamo nametnuti svoje vlastite ideje u stvarima u kojima možda ne mislimo kao oni. Budući da znaju da smo mi na strani njihove mame i njihovog tate, djeca nikad ne pokušavaju s onim ‘zavadi pa vladaj’.” Čak i u odsutnosti roditelja, baka i djed moraju biti oprezni u pogledu pružanja stege unucima. Harold, iz Britanije, kaže: “U slučaju da baka ili djed smatra da je u odsustvu roditelja potrebna bilo kakva stega, o tome je s roditeljima trebalo unaprijed razgovarati.” Harold dodaje da je često dovoljno samo ljubazno, ali odlučno upozoriti unuke ili ih jednostavno podsjetiti na “ono što bi roditelj od njih zahtijevao”.

Kad Christopher, jedan djed iz Nigerije, primijeti neke pogreške kod svoje vlastite djece, onda izbjegava govoriti o tome u prisustvu svojih unuka: “Ako je potreban bilo kakav savjet, dajem ga kad sam nasamo s roditeljima.” Roditelji, pak, trebaju sa svoje strane učiniti sve što je potrebno kako bi se poštovalo ulogu bake i djeda. “Najvažnije je”, kaže jedan otac po imenu Carlo, koji živi u Rimu (Italija), “da se u prisustvu djece nikad ne žalite na propuste bake i djeda ili drugih članova obitelji.” Jedna majka iz Japana po imenu Hiroko kaže: “Kad se pojavi neki problem s rodbinom mog supruga, najprije razgovaram o tome sa svojim suprugom.”

Uloga bake i djeda u odgoju

Svaka obitelj ima vlastitu povijest, običaje i iskustva po kojima se razlikuje od svih drugih obitelji. Bake i djedovi u pravilu predstavljaju sponu koja povezuje obitelj s njenom poviješću. Kao što kaže jedna afrička poslovica, “svaki je starac koji umre kao jedna biblioteka koja izgori”. Bake i djedovi ostavljaju u nasljedstvo uspomene na rođake i na važne obiteljske događaje, kao i obiteljske vrijednosti koje često sjedinjuju obitelj u njenim temeljima. Ne uzimajući u obzir moralno vodstvo koje pruža Biblija, jedan je stručnjak rekao da ukoliko “ne poznaju povijest svoje obitelji, mladi odrastaju bez temelja sačinjenog od iskustva onih koji su živjeli prije njih, lišeni vrijednosti, bez samopouzdanja i nesigurni u sebe” Gaetano Barletta, Nonni e nipoti (Bake i djedovi i unuci).

Unuci rado slušaju priče iz vremena kad su mama i tata i drugi rođaci bili mali. Prelistavanje albuma s fotografijama može biti vrlo poučno i zabavno. Koliko se samo nježnosti i srdačnosti može izazvati dok baka i djed pričaju unucima o događajima iz prošlosti koji su prikazani na fotografijama.

Reg i Molly, djed i baka iz Britanije koji su Jehovini svjedoci, kažu: “Doživjeli smo radost tako što smo imali priliku provoditi vrijeme s unucima, baviti se raznim aktivnostima zajedno s njima, ne ometajući pritom njihov bliski odnos s mamom i tatom, odgovarati na mnoga njihova pitanja, zajedno se igrati, zajedno čitati, učiti ih pisati, slušati ih kako čitaju, pratiti njihovo školovanje sa zanimanjem punim ljubavi.”

Kobna greška koju mnoge bake i djedovi i roditelji učine jest vođenje brige samo o fizičkoj dobrobiti djece i unuka. Ranije spomenuti Molly i Reg, kažu: “Ono najbolje što možemo ostaviti u nasljeđe svojoj djeci i svojim unucima jest pobrinuti se da ih odgojimo u točnoj spoznaji Riječi Božje” (5. Mojsijeva 4:9; 32:7; Psalam 48:13; 78:3, 4, 6).

Postupanje u skladu s božanskom poukom

Riječ Božja, Biblija, ‘snažno utječe’ na ljude. Ona im može pomoći da kontroliraju ili otklone osobine koje podrivaju jedinstvo, kao što su sebičnost i ponos (Jevrejima 4:12, NW). Stoga oni koji primjenjuju njena učenja imaju mir i jedinstvo u obitelji. Jedan od brojnih biblijskih citata koji pomažu tim trima generacijama da otklone bilo kakve generacijske jazove koji možda postoje među njima jest Filipljanima 2:2-4, koji sve njih potiče da pokazuju ljubav i poniznost misli, da čuvaju jedinstvo, ‘ne gledajući samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih’ (St).

Time što postupaju u skladu s božanskom poukom, i roditelji i unuci vrlo ozbiljno prihvaćaju savjet da ‘otplaćuju dužnu naknadu svojim roditeljima te djedu i baki’, u materijalnom, emocionalnom i duhovnom pogledu (1. Timoteju 5:4, NW). Budući da imaju zdrav strah Jehovin, oni pokazuju duboko poštovanje prema baki i djedu, imajući na umu Jehovine riječi: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo, i boj se Boga svojega” (3. Mojsijeva 19:32). Bake i djedovi pokazuju dobrotu time što se trude činiti dobro svojim potomcima: “Dobar čovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih” (Priče Salamunove 13:22).

Bez obzira na to žive li zajedno ili ne, bake i djedovi, roditelji i unuci mogu naći obostranu korist u srdačnim odnosima koji se temelje na ljubavi i poštovanju, upravo kao što kažu Priče Salamunove 17:6: “Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.”

[Bilješka]

[Slika na stranici 8]

Kad se obitelj ponovo nađe na okupu, to može doprinijeti obiteljskom jedinstvu

[Slika na stranici 9]

Vaši su djedovi i bake ohrabreni kad im napišete pismo

[Slika na stranici 10]

Prelistavanje obiteljskog albuma s vašim unucima može biti obogaćujuće iskustvo