Jesu li religiji odbrojeni dani?

“Jer će zemlja zasigurno biti ispunjena spoznajom Jehovinom kao što vode prekrivaju samo more”

(IZAIJA, IZRAELSKI PROROK IZ 8. STOLJEĆA PR. N. E.).

TIME je hebrejski prorok Izaija predvidio da će jednoga dana svi ljudi na Zemlji biti ujedinjeni u obožavanju Svemoćnoga Boga. Danas međutim može djelovati da je takav izgled dalji nego ikad.

Ranije u ovom stoljeću komunistički revolucionari u Rusiji vjerovali su naprimjer da je uništenje religije neophodan korak k oslobođenju proletarijata. Ateizam će, tvrdili su oni, ‘osloboditi radne mase od bremena predrasuda i zabluda prošlosti’. Do 1939. Staljin je broj pravoslavnih crkava koje su u Sovjetskom Savezu bile u funkciji smanjio na 100, u usporedbi s preko 40 000 prije 1917.

I Hitler je na religiju gledao kao na prepreku na svom putu do apsolutne moći. “Možeš biti ili kršćanin ili Nijemac. Ne možeš biti i jedno i drugo”, izjavio je jednom prilikom. Namjeravao je postupno odstraniti sve oblike obožavanja koje nije mogao kontrolirati. Imajući taj cilj na umu, nacisti su razvili vlastite kvazireligiozne molitve, praznike, krštenja te čak pogrebne obrede. Hitler je bio njihov mesija, a domovina njihov bog. Mogla se počiniti bilo kakva okrutnost ako je Hitler tako naumio.

Posljednji dani religije?

Ni Staljin a ni Hitler svojom kampanjom nisu uspjeli ugušiti religiju. Ali izgleda da je sada apatija preuzela tiransku ulogu. Istraživače Biblije ne iznenađuje ovaj razvoj događaja. Apostol Pavao rekao je Timoteju da će u “posljednjim danima” ljudi biti “ljubitelji užitaka mjesto ljubitelji Boga” (2. Timoteju 3:1-4, NW).

Uči li Biblija da će ovi ‘posljednji dani’, koje obilježava ravnodušnost prema religiji, biti uvod u smrt svih religija? Ne. Umjesto da predviđa kraj svih religija, Biblija objašnjava da će kriva religija — kojoj je dano simbolično ime Babilon Veliki — doživjeti kraj.a Knjiga Otkrivenje kaže: “Uze jedan angjeo jak kamen veliki, kao kamen vodenični, i baci u more govoreći: tako će sa hukom biti bačen Babilon grad veliki, i ne će se više naći” (Otkrivenje 18:21).

Međutim, nestanak krive religije neće dovesti do bezbožnog svijeta. Naprotiv, Psalam 22:28 (Šarić) proriče: “Sjećajući se toga obratit će se Gospodu svi zemaljski krajevi i pred tobom će se baciti klanjajući se sva plemena narodâ.” Zamislite samo vrijeme kad će se “sva plemena narodâ” ujediniti u obožavanju jedinog pravog Boga! Pod vladavinom Božjeg Kraljevstva, to jedinstveno obećanje doživjet će veličanstveno ispunjenje (Matej 6:10). Kad to vrijeme dođe, religija — prava religija — bit će od velike važnosti. Ali kako danas stvari stoje?

Popunjavanje duhovne praznine

Duhovna praznina koja je danas u Evropi toliko proširena odgovara situaciji koja je vladala u Rimskom Carstvu prvog stoljeća. Povjesničar Will Durant opisuje da je kršćanstvo prvog stoljeća uspješno zadovoljavalo duhovne potrebe tog vremena: “U moralni vakuum umirućeg poganstva, u hladnoću stoicizma i izopačenost epikureizma, u svijet koji je osjećao gađenje zbog brutalnosti, okrutnosti, tlačenja i seksualnog kaosa, u pokoreno carstvo koje je djelovalo kao da mu više nije potrebna muška snaga ili pak bogovi rata, ono je unijelo nove moralne vrijednosti u obliku bratstva, dobrote, pristojnosti i mira.”

Moralni i duhovni vakuum u životu ljudi našeg vremena može se popuniti tom istom snažnom porukom koju su rani kršćani propovijedali po čitavom Rimskom Carstvu. I nailazi se na uho koje sluša. Mnogi Evropljani, iako izvana ne djeluju kao religiozne osobe, još uvijek osjećaju da Bog igra važnu ulogu u njihovom životu. Možda više ne prisustvuju tradicionalnim crkvenim obredima, no neki su svoju duhovnu prazninu popunili na drugom mjestu.

Juan José, mladi čovjek iz Palma de Mallorce (Španjolska), obrazovao se u katoličkoj školi i služio kao ministrant sve do svoje 13. godine. Sa svojom je obitelji svake nedjelje prisustvovao misi, ali kad je postao tinejdžer prestao je ići u crkvu. Zašto? “U prvom redu, bilo mi je dosadno ići na misu”, objašnjava Juan José. “Liturgiju sam znao napamet. Sve je izgledalo kao ponavljanje onog što sam već prije čuo. Osim toga, naš župni svećenik često je grubo postupao prema nama ministrantima. A smatrao sam i da je neispravno da siromašni ljudi moraju plaćati svećeniku kako bi održao pogrebni obred.

Ja sam i dalje vjerovao u Boga, ali sam smatrao da mu mogu služiti na vlastiti način, izvan crkve. Zajedno s grupom prijatelja, pokušao sam uživati u životu kako sam najbolje mogao. Mislim da bi se moglo reći da mi je zabava postala najvažnija stvar u životu.

Ali kad mi je bilo 18 godina počeo sam proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Što su mi imali ponuditi a da to nisam našao u crkvi? Čvrstu vjeru temeljenu na Bibliji umjesto na tradicijama i ‘tajnama’ koje nikad nisam mogao razumjeti. Međutim, moja nova uvjerenja značila su velike promjene za mene. Umjesto da svaki vikend provedem organizirajući zabave po diskoklubovima, počeo sam ići od kuće do kuće kako bih svojim bližnjima prenosio svoju nedavno otkrivenu vjeru. Aktivno uključivanje u pomaganje drugima dalo je mom životu smisao. Posljednjih sedam godina punovremeni sam propovjednik Jehovinih svjedoka.”

Nisu samo mladi ljudi ti koji žele popuniti svoju prazninu u religioznom pogledu. Antonia, vremešna žena iz Extremadure u Španjolskoj, većinu je svog života provela “tražeći Boga”, kako to ona sama kaže. Tokom tinejdžerske dobi, svakog je dana odlazila na misu i na koncu je stupila u katolički samostan budući da je vjerovala “da ako se Boga ne može naći u samostanu, onda ga se nigdje ne može naći”. Ali tri godine kasnije napustila je samostan, osjećajući se još razočaranije i praznije nego prije.

Konačno, kada je zašla u 50-e godine života, postala je Jehovin svjedok. “Bila sam toliko sretna kad su me Svjedoci posjetili i odgovorili mi na pitanja i to iz moje vlastite Biblije”, objašnjava ona. “Otkad sam postala Jehovin svjedok, moj život ima smisao. Imam svojih problema, ali mogu izići s njima na kraj zato što sam sada pronašla pravog Boga.”

Ova dva iskustva nisu usamljeni primjeri. Odupirući se ovom religioznom trendu, sve veći broj ljudi povezuje se s Jehovinim svjedocima i otkriva da život u skladu sa svojom vjerom te propovijedanje drugima o tome donosi smisao i svrhu njihovom životu.

Prava religija ima važnost veću nego ikad

Iako živimo u vremenima kad mnogi odbijaju religiju, bilo bi nemudro prosuditi sve religije kao nevažne. Istina je da ljudi u 20. stoljeću odbacuju isprazne rituale i zastarjele i nebiblijske dogme te da omalovažavaju posjećivanje crkava kad se radi samo o tome da netko želi ostaviti utisak na druge. Biblija ustvari preporučuje da se klonimo takvih licemjernih religija. Apostol Pavao je prorekao da će tokom ‘posljednjih dana’ neki ljudi ‘imati oblik pobožnosti, ali će se pokazati lažnima prema njenoj sili’. Takvi ljudi zadržavaju religioznu fasadu, ali njihovo ponašanje poriče njenu vrijednost. Kako bismo trebali reagirati na takvo religiozno licemjerstvo? “Njih se kloni”, savjetovao je Pavao (2. Timoteju 3:1, 5, NW).

Ali Pavao je također rekao da “religija doista donosi velik dobitak” (1. Timoteju 6:6, New English Bible). Pavao nije govorio o bilo kojoj vrsti religije. Grčka riječ koja je ovdje prevedena “religija” jest eusébeia, a znači “odanost ili poštovanje prema Bogu”. Prava religija, istinska odanost Bogu, “sadrži obećanje sadašnjeg života i onoga koji treba doći” (1. Timoteju 4:8, NW).

Kao što ranije navedeni primjeri pokazuju, prava religija može dati smisao našem životu i pomoći nam da se odvažno suočimo s problemima. Osim toga, prava religija jamči vječnu budućnost. Vrijedi težiti za ovim oblikom obožavanja, budući da smo sigurni da će ono na koncu ‘ispuniti zemlju’b (Izaija 11:9; 1. Timoteju 6:11; NW). Nema sumnje, sada je vrijeme kada prava religija ima najveću važnost.

[Bilješke]

[Okvir/slike na stranici 10]

Priča o dva zdanja

Španjolska je puna religioznih zdanja, ali izgleda da je žar kojim se nekad podupirala gradnja skupih katedrala nestao. Naprimjer, u gradiću Mejorada del Campo, na periferiji Madrida, jedna je impresivna katolička crkva u izgradnji. Justo Gallego Martínez, bivši benediktinski redovnik, započeo je ovaj projekt prije nekih 20-ak godina. Ali zdanje još uvijek ima samo vanjsku konstrukciju. Martínez, osamljeni graditelj, sada ima preko 60 godina, pa stoga izgleda ne postoji mogućnost da će crkva ikada biti završena. Međutim, 300 kilometara južnije, ispričana je jedna drugačija priča.

“Vjera pomiče gore” bio je naslov kojim su lokalne novine opisale dvodnevnu izgradnju Dvorane Kraljevstva Jehovinih svjedoka u Martosu u Jaéni (Španjolska). “Kako je to moguće”, pitale su se lokalne novine, “da u današnjem svijetu koji počiva na sebičnosti, dobrovoljci iz različitih područja [Španjolske] nesebično putuju u Martos kako bi podigli zdanje koje je potuklo sve rekorde u brzini, besprijekornosti i organizaciji?” U odgovoru na ovo pitanje, novinski je članak citirao riječi jednog od dobrovoljaca: “Zasluga za to jednostavno leži u činjenici da smo mi ljudi koji su poučeni od Jehove.”

[Slike na stranici 10]

Mejorada del Campo

Dvorana Kraljevstva u Martosu