Kriva religija jaše prema svom uništenju!
DA BISMO saznali jesu li se religije svijeta približile svom kraju, pomno ispitajmo jedno od najdramatičnijih proročanstava u Bibliji. Ono govori o misterioznoj simboličnoj ženi koja je opisana u posljednjoj biblijskoj knjizi, Otkrivenju.
Možete li si predočiti ženu koja vlada kao kraljica nad nacijama, vršeći utjecaj na živote milijardi ljudi kroz čitavu povijest — imućnu ženu raskošno odjevenu u grimiz i skerlet, bogato ukrašenu zlatom, dragim kamenjem i biserima? Na njenom čelu napisano je dugačko ime, misterij: “Babilon Veliki, majka bludnicâ i ogavnosti zemaljskih.” Nju jasno karakterizira neobuzdani, promiskuitetni način života, budući da čini “blud” s vladarima svijeta. Njeni su se grijesi nagomilali do neba. Ona jaše na čudovišnoj skerletnoj divljoj zvijeri koja ima sedam glava i deset rogova (Otkrivenje 17:1-6; 18:5; NW).
Ako si možete predočiti ovu ženu, onda ste stekli predodžbu o glavnom liku u proročanskoj drami koju je Isusov apostol Ivan vidio u viziji, a koja mu je bila dana preko anđela. On je slikovito opisuje u Otkrivenju u 17. i 18. poglavlju. Pročitajte ova poglavlja u svojoj Bibliji. Tako ćete moći slijediti tok događaja od razotkrivanja identiteta ove misteriozne žene do njenog fatalnog kraja.
Identificiranje bludnice
Ključ za razumijevanje njenog identiteta leži u dvije stvari nad kojima kraljica-bludnica simbolično sjedi. U Otkrivenju 17:18, opisana je kao “grad veliki, koji ima carstvo nad carevima zemaljskima”. To joj omogućuje da sjedi na “vodama mnogima”, koje predstavljaju ‘ljude i narode, i plemena i jezike’ kako pokazuje Otkrivenje 17:1, 15. Prema 3. retku tog istog poglavlja, vidi se da ona sjedi i na sedmoglavoj divljoj zvijeri — a zvijeri se u Bibliji obično koriste kao simboli svjetskih političkih sila ili organizacija.
To ukazuje da je bludnica, Babilon Veliki, personifikacija jednog uzdignutog carstva, carstva koje dominira nad drugim vladavinama i njihovim podanicima. To jedino može biti carstvo krivih religija svijeta.
Utjecaj religioznih vođa na stvari koje se tiču državne uprave i državne politike pripada dobro poznatom dijelu povijesti. U djelu The World Book Encyclopedia navodi se sljedeće: “Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva [5. stoljeće], papa je imao veću vlast od bilo koje osobe u Evropi. (...) Papa je imao i političku i duhovnu vlast. Godine 800, papa Leon III okrunio je franačkog vladara Karla Velikog za rimskog cara. (...) Leon III utemeljio je to pravo da papa učini vlast cara pravovaljanom.”
Vlast koju su Katolička crkva i njeni “prinčevi” imali nad vladarima još bolje ilustrira primjer kardinala Thomasa Wolseya (1475?-1530). Opisuje ga se kao osobu koja je “mnogo godina bila najmoćnija osoba u Engleskoj”. Pod vladavinom kralja Henrika VIII, on je “uskoro upravljao svim stvarima vezanim za državu. (...) Živio je u kraljevskoj raskoši i uživao u svojoj moći.” Izvještaj u enciklopediji nastavlja: “Kardinal Wolsey svoje je ogromne državničke i administratorske sposobnosti iskoristio uglavnom tako što je za kralja Henrika VIII upravljao vanjskim poslovima Engleske.”
Još jedan istaknuti primjer toga kako je Katolička crkva imala vlast nad sekularnim stvarima države jest francuski kardinal Richelieu (1585-1642), koji je “više od 18 godina (...) bio stvarni vladar Francuske”. Prethodno citiran izvor navodi: “Bio je krajnje ambiciozan i uskoro je nestrpljivo želio viši crkveni položaj.” Godine 1622. imenovali su ga za kardinala “i uskoro je postao najutjecajnija ličnost u francuskoj državi”. On je očito bio čovjek od akcije, budući da je “osobno vodio kraljevsku vojsku prilikom opsade La Rochellea”. Članak dodaje: “Richelieu je najviše bio zainteresiran za vanjske poslove.”
Neprestana veza Vatikana s političkim vlastima jasno se vidi kroz stalne obavijesti u vatikanskim novinama L’Osservatore Romano o tome kako strani diplomati predaju svoje vjerodajnice suverenom papi. Očigledno je da Vatikan ima mrežu lojalnih katolika koji papu neprestano obavještavaju o političkom i diplomatskom razvoju događaja širom svijeta.
Mogli bi se navesti još mnogi primjeri koji ilustriraju snažan utjecaj religioznih vođa — i unutar i izvan kršćanstva — na političke događaje u ovom svijetu. Činjenica da simbolična bludnica sjedi na svim “vodama mnogima” (koje predstavljaju ‘ljude i narode, i plemena i jezike’) i na divljoj zvijeri (koja predstavlja sve političke sile svijeta) također sugerira da je njen utjecaj na narode, nacije i sile drugačije, više prirode od puke političke vlasti. Pogledajmo o kakvoj se vrsti utjecaja radi.
Dio dugačkog imena na njenom čelu glasio je “Babilon Veliki”. To je aluzija na drevni Babilon, koji je prije nekih 4 000 godina osnovao Nemrod, koji je bio “u otporu protiv Jehove”, pravog Boga (1. Mojsijeva 10:8-10, NW). To što nosi ovo ime ukazuje na to da je ona slika drevnog Babilona u velikom, sa sličnim osobinama. Kojim osobinama? Drevni Babilon bio je prožet mističnom religijom, ponižavajućim tradicijama, obožavanjem idola, magijom, astrologijom i praznovjerjem — svim tim što osuđuje Jehovina riječ.
U djelu The New International Dictionary of New Testament Theology kaže se da je u 18. stoljeću pr. n. e. Marduk postao “bogom grada Babilona, i time vodeći u sumersko-akadskom panteonu koji se sastojao od nekih 1 300 božanstava. Time su sve vjerske tradicije bile objedinjene u jedan sustav. (...) U 1. Mojsijevoj 11:1-9 gradnja divovskog hrama u Babilonu ožigosana je kao izraz ljudskog ponosa koji želi zaposjesti nebo.”
Tako je drevni Babilon bio žarište krive religije, koja je s vremenom zarazila čitav svijet. Babilonski religiozni običaji, doktrine, tradicije i simboli prodrli su u sve dijelove svijeta i odražavaju se u smješariji koja je sastavljena od mnogih tisuća religija svijeta. Politička kraljevstva i carstva uzdizala su se i padala, ali ih je babilonska religija sve nadživjela.
Zašto je izvršenje presude tako blizu?
Kao što se često objašnjavalo u prijašnjim izdanjima ovog časopisa, biblijsko proročanstvo i događaji koji potresaju svijet od 1914. jasno pokazuju da sada živimo u vremenu “svršetka sustava stvari” (Matej 24:3, NW). To znači da se kraj zvjerskog svjetskog sustava brzo približava, kao i kraj “skerletnoj divljoj zvijeri” s deset rogova na kojoj bludnica sada jaše (Otkrivenje 17:3, NW). Ova zvijer očigledno predstavlja politički konglomerat sastavljen od gotovo svih nacija na Zemlji — Ujedinjene narode. Prorečeni kraj znači uklanjanje bezbožne političke vlasti nad čovječanstvom koja uzrokuje razdore. Ali što je s kraljicom-bludnicom koja jaše na zvijeri?
Božji anđeo objašnjava: “Zvijer [će] skupa sa deset rogova koje si vidio zamrziti Bludnicu, opustošiti je i svući do gola, meso joj pojesti, a nju spaliti vatrom, jer im je Bog nadahnuo srce da ostvare njegovu zamisao, da svi budu složni i predadnu svoju kraljevsku vlast Zvijeri dok se ne ispune Božje riječi” (Otkrivenje 17:16, 17, St).
Tako proročanstvo pokazuje da će politička divlja zvijer malo prije nego što ode u uništenje zamrziti svoju jahačicu i okrenuti se protiv nje. Zašto? Vladari i vlade očito će smatrati da njihovu moć i vlast ugrožava organizirana religija koja zadire u njihovu sferu. Odjednom, natjerani snažnom silom, oni će sprovesti Božju “zamisao”, njegovu odluku, tako što će izvršiti njegovu presudu nad preljubničkim, okrvavljenim svjetskim carstvom krive religije.a (Usporedite Jeremiju 7:8-11, 34.)
Krivim religijama ovog svijeta doći će kraj dok one još uvijek budu izgledale snažno i utjecajno. Da, proročanstvo pokazuje da će bludnica pred samo uništenje još uvijek u svom srcu govoriti: “Sjedim kao carica, i nijesam udovica, i žalosti ne ću vidjeti” (Otkrivenje 18:7). Međutim, njeno uništenje predstavljat će iznenađenje za milijarde njenih podanika. Bit će to jedan od najneočekivanijih i najkatastrofalnijih događaja u ljudskoj povijesti.
Još od pojave drevnog Babilona, krive su religije posredstvom svojih vođa i podupiratelja; svojih doktrina, tradicija i običaja; svojih mnogobrojnih impozantnih građevina za obožavanje i svog nevjerojatnog bogatstva vršile ogroman utjecaj na čovječanstvo. One sigurno neće nestati nezapaženo. Zato anđeo koji je zadužen da prenese poruku osude nad bludnicom otvoreno objavljuje: “U jedan dan doći [će] zla njezina: smrt i plač i glad, i sažeći će se ognjem; jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi” (Otkrivenje 18:8). Dakle, kraj Babilona Velikog doći će kao grom iz vedra neba i prohujati kao ‘u jednom danu’ (Otkrivenje 18:8; Izaija 47:8, 9, 11).
Anđelove snažne riječi nameću pitanje: Hoće li uopće ostati koja religija, i ako hoće, koja će to biti i zašto će ostati? Što proročanstvo pokazuje? O tome će biti riječi u sljedećem članku.
[Bilješka]
a Za detaljnije razmatranje ovih proročanstava pogledajte knjigu Otkrivenje — blizu je veličanstveni vrhunac!, 33. poglavlje, koju je objavio Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.
[Okvir na stranici 6]
Kršćanske crkve snose krivnju za krv u Africi
U Otkrivenju 18:24, Biblija kaže da se u Babilonu Velikom nalazi krv “sviju koji su pobijeni na zemlji”. Sjetite se ratova koji su se vodili zbog vjerskih razlika i zbog propusta religioznih vođa da ih spriječe. Nedavni očiti primjer toga jest genocid u Ruandi, u kojem je nekih 500 000 ljudi bilo ubijeno — a trećina njih bila su djeca.
Kanadski autor Hugh McCullum izvještava iz Ruande: “Hutu svećenik u Kigaliju [Ruanda] kaže da je neshvatljivo to kako je crkva propustila pružiti moralno vodstvo. Položaj koji biskupi zauzimaju u ruandskom društvu trebao je biti od ogromne važnosti. Znali su za katastrofu koja je predstojala puno prije nego što je ubijanje uzelo maha. Crkvene propovjedaonice mogle su pružiti priliku da gotovo cijelo stanovništvo čuje snažnu poruku kojom se mogao spriječiti genocid. Umjesto toga vođe su ostale nijeme.”
Nakon najgoreg masakra 1994, Justin Hakizimana, crkveni starješina, na malom je sastanku koji se održao u prezbiterijanskoj crkvi u Kigaliju rekao sljedeće: “Crkva je išla ruku pod ruku s politikom Habyarimane [predsjednika Ruande]. Nismo osudili ono što se događalo zato što smo bili korumpirani. Niti jedna od naših crkava, a naročito Katolička, nije osudila masakre.”
Aaron Mugemera, crkveni pastor, na jednom je drugom sastanku u Ruandi nakon genocida rekao sljedeće: “Crkva je osramoćena. (...) Ubijanja su se ovdje događala još od 1959. Nitko ih nije osudio. (...) Nismo javno progovorili zato što smo se bojali i zato što smo lagodno živjeli.”
[Slika na stranici 7]
Ova “bludnica” štetno djeluje na cijeli svijet
[Zahvala]
Zemaljska kugla: Mountain High Maps® Copyright © 1995 Digital Wisdom, Inc.