Gubeći bitku sa zločinom

“KRIMINAL bi se preko noći moglo dovesti pod kontrolu ako bi svatko bio spreman poduzeti određeni napor”, rekao je bivši načelnik Metropolitanske policije u engleskom listu Liverpool Daily Post. Doista, da svatko poštuje zakon, ne bi bilo kriminala.

Ipak, u većini dijelova svijeta kriminal je u porastu. Ove riječi izgovorene prije nekoliko tisuća godina odgovaraju našem vremenu: “Zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja” (1. Mojsijeva 6:11). (Pogledajte okvir na suprotnoj stranici.)

Kriminal počinje s malim stvarima

Prestupanje zakona u malim stvarima može dovesti nekoga do toga da prestupi zakon u većim stvarima. Da bi svojim učenicima naglasila ovu činjenicu, jedna je nastavnica objasnila: “Pljačkaši banaka počinju s krađom olovaka u školi.”

Što se kasnije često događa na radnom mjestu? Ljudi izostaju s posla zbog navodne bolesti, a potom prime plaću na koju nemaju pravo. Ovakvo nepoštenje raširenije je nego što bi netko mogao misliti. U Njemačkoj, naprimjer, 6 posto od dana bolovanja koje radnici prijave otpada na srijedu, 10 posto na utorak i 16 posto na četvrtak, dok ogromnih 31 posto otpada na ponedjeljak, a najviši postotak, 37 posto, otpada na petak! Jesu li ljudi doista češće bolesni u ponedjeljak i petak, ili je to još jedan oblik krađe?

Tko su kriminalci?

Naravno, krivična djela koja počine obični ljudi obično ne izazivaju iste posljedice kao ona djela koja počine ljudi na vlasti. Početkom 1970-ih Sjedinjene Države potresao je tako težak politički zločin da je ime te afere čak ušlo u engleski jezik.

Izraz “Watergate”, prema djelu Barnhart Dictionary of New English, označuje “skandal, pogotovo onaj koji uključuje pokušaj da se prikriju štetne informacije ili ilegalne aktivnosti”.a Potom dodaje: “Afera Watergate snažno je utjecala na jezik u 1970-ima. Riječ je bila izvorište za mnoge kovanice i kombinacije izraza korištenjem sufiksa -gate, kojima se označavalo skandal ili korupciju.”

Otada su razne afere tipa Watergate pokazale da je kriminal posvuda prisutan, čak i među onima koji bi trebali biti primjer u poštivanju zakona. U Japanu je politička korupcija postala toliko raširena da su se početkom 1990-ih morali donijeti novi zakoni kako bi se suzbilo ovaj oblik kriminala. Godine 1992. predsjednik Brazila bio je prisiljen dati ostavku nakon što su protiv njega bile pokrenute optužbe vezane za korupciju.

Nije li očito da protuzakonito postupanje onih koji imaju autoritet, uključujući i roditelje, školske nastavnike i policijske službenike, pridonosi tome da se mase upuštaju u kriminal?

Dobre namjere nisu dovoljne

Većina ljudi složila bi se s tvrdnjom da vlasti žele iskorijeniti kriminal. Ipak, jedan je umirovljeni vladin službenik u vezi sa svojom zemljom zapazio sljedeće: “Vlada je premalo učinila u pravcu bržeg i efikasnijeg rada pravosudnog mehanizma. Nema dovoljno sudaca, pa je onih nekoliko koliko ih imamo preopterećeno poslom. Premalo je policajaca i slabo su opremljeni. Ponekad im se plaće ne isplaćuju na vrijeme, što ih dovodi u veliku kušnju da uzmu mito.”

Talijanski časopis La Civiltà Cattolica žali se na “nesposobnost države da se suprotstavi organiziranom kriminalu” i potom zapaža: “Predani rad kriminalističkih službi i pravosuđa u borbi protiv kriminala za svaku je pohvalu, no lako se može uočiti da njihov rad nimalo ne utječe na organizirani kriminal; baš suprotno, on je sve snažniji i moćniji.”

Jasno je da dobre namjere koje imaju vlasti u borbi protiv kriminala nisu dovoljne. Anita Gradin, evropska povjerenica za useljeništvo i pravosudna pitanja, odgovarajuće je primijetila: “Potrebne su nam bolje, djelotvornije metode rada za suradnju u borbi protiv krijumčarenja droge i trgovine drogom, krijumčarenja ljudi i ilegalnog useljavanja te organiziranog kriminala, prijevare i korupcije.”

Koliko su predstavnici vlasti predani svom poslu?

Neki dovode u sumnju stupanj do kojeg su vlasti stvarno predane zadaći suzbijanja kriminala. Bivši glavni policijski inspektor u jednoj zemlji zapaža da svi, barem javno, “osuđuju korupciju i privredne prijestupe”. No ipak kaže da svi nemaju stvarnu želju da se iskorijeni kriminal i korupcija. Sve veći broj ljudi — uključujući i predstavnike vlasti — očito smatra da su mito, prijevara i krađa prihvatljivi načini postupanja na putu prema vrhu.

Činjenica da mnogi “koji počine neko krivično djelo prođu nekažnjeno”, kako je rekao jedan carinski službenik, jest nedvojbeno jedan od razloga za porast kriminala. Naprimjer, jedna ruska publikacija govori o “lakoći kojom kriminalci izbjegnu kaznu”. Ta činjenica, dodaje ova publikacija, “izgleda da obične građane potiče na činjenje najbrutalnijih zločina”. Ova izjava upravo odgovara onome što je biblijski pisac prije nekih 3 000 godina naveo: “Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo” (Propovjednik 8:11, St).

Nije pretjerano reći da vlade vode uzaludnu bitku protiv kriminala. U njemačkim novinama Rheinischer Merkur navodi se sljedeći komentar: “Strah od porasta nasilnih krivičnih djela duboko se ukorijenio u javnosti, i ne mogu ga umanjiti niti uobičajene rasprave među političkim strankama niti statistički podaci koji ukazuju na to da situacija nije tako loša kako možda izgleda.”

No situacija vezana uz kriminal ne da nije tako loša kako možda izgleda, već bi se prije moglo reći da je upravo suprotno posrijedi. Ipak, ima razloga za optimizam. Svijet bez zločina sve se više približava, i vi ga možete doživjeti. Sljedeći članak navodi razloge za ovu tvrdnju.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 6]

Mnogi ljudi smatraju kriminal prihvatljivim načinom postupanja na putu prema vrhu

[Okvir na stranici 5]

Zemlja puna nasilja

BRAZIL: “Kao reakcija na sve veći val nasilja, stotine tisuća ljudi preplavile su ulice u centru [Rio de Janeira], izražavajući strah i gnjev zbog zločina koji je zarobio njihov grad” (International Herald Tribune).

FILIPINI: “Na svakih deset obitelji na Filipinima šest ih kaže da se ne osjeća sigurno ni u svom domu ni na ulici” (Asiaweek).

IRSKA: “Kriminalna udruženja organizirana poput mafije pustila su svoje korijene u centru Dublina i u njegovim siromašnijim zapadnim gradskim četvrtima. Bande su sve bolje i bolje naoružane” (The Economist).

JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA: “Nezaustavljivo i praktički nesavladivo nasilje prijeti svakome od nas i svemu što činimo — zato se nešto radikalno mora poduzeti” (The Star).

KINA: “Gangsteri se vraćaju u Kinu i izgleda da teškim krivičnim djelima nitko ne može stati u kraj. (...) Kineski stručnjaci kažu da broj bandi i ‘tajnih društava’ raste brže nego što ih policija može izbrojiti” (The New York Times).

MEKSIKO: “Kriminal je u tako kratkom roku toliko brzo porastao da je situacija postala alarmantna” (The Wall Street Journal).

NIGERIJA: “Obitelji, crkve, džamije, škole i klubovi nisu ispunili svoju zadaću da zadrže mlade podalje od kriminala, riječi su policijskog predstavnika gosp. Franka Odite” (Daily Champion).

NJEMAČKA: “Razmak između spremnosti da se počini neko nasilno krivično djelo i prilike koja navodi nekoga na takvo postupanje uporno se smanjuje. Stoga nipošto ne iznenađuje činjenica da je nasilje postalo svakodnevna pojava” (Rheinischer Merkur).

RUSIJA: “Bande organizirane po uzoru na mafiju pretvorile su grad koji je u vrijeme Sovjetskog Saveza bio jedan od najsigurnijih gradova u svijetu u pravi kriminopolis. (...) ‘U svojih 17 godina koliko sam proveo u patroli’, kaže policijski poručnik Gennadi Groshikov, ‘nikad nisam vidio toliko kriminala u Moskvi, niti sam ikad vidio takvo zlo’” (Time).

SJEDINJENE DRŽAVE: “SAD je u industrijaliziranom svijetu zemlja s najviše nasilja. (...) Niti jedna druga industrijalizirana zemlja ne može se s njom mjeriti” (Time).

TAJVAN: “Na Tajvanu se (...) sve veći broj pljački, napada i ubojstava polako uvlači u društvo. (...) Zaista, broj krivičnih djela polako se povećava i u nekim slučajevima prelazi njihov broj u zapadnim zemljama” (The New York Times).

VELIKA BRITANIJA: “Sve je niži prag nasilja i sve su veći izgledi da će prijestupnik odmah pribjeći nasilju” (The Independent).