Kriza zahvaća cijeli svijet
UŽASAN masakr brazilske djece koja žive na ulici još je jedan primjer toga koliko su neželjena djeca nezaštićena. U izvještajima iz te zemlje kaže se da svake godine nasilnom smrću umre nekoliko stotina djece.
Okrutni napadi na djecu izvršeni su u Dunblaneu (Škotska), u Wolverhamptonu (Engleska) te u mnogim drugim mjestima. Primjerice, zamislite patnju 12-godišnje Marie, angolske djevojčice koja je ostala bez oba roditelja, bila silovana, te je ostala u drugom stanju. Kasnije je bila prisiljena propješačiti 320 kilometara, nakon čega je rodila nedonošče koje je živjelo samo dva tjedna. Maria je umrla tjedan dana kasnije, bolesna i pothranjena.
U jednom izvještaju Fonda Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF) iz 1992. stajalo je da je “‘rat protiv djece’ izum 20. stoljeća”. Prema jednom izvještaju koji je UNICEF podnio 1996, neki smatraju da se ‘buduće generacije neprijatelja, odnosno djecu neprijatelja, također treba ukloniti’. Jedan je politički komentator tu misao izrazio ovako: “Da biste ubili velike štakore, morate najprije ubiti male.”
U novije vrijeme u jednom je desetljeću nasilnom smrću umrlo dva milijuna djece. Kopnene mine nanijele su ozljede mozga, osakatile ili oslijepile još četiri milijuna djece koja, zajedno s mnogim milijunima one koja su u ratovima izgubila svoje domove, preživljavaju kako najbolje znaju i umiju. Ne čudi što je jedan izvještaj nosio naslov: “Noćne more zbog ratnih okrutnosti nanesenih djeci.”
Ova zvjerstva počinjena na djeci prokletstvo su čovječanstva, siguran dokaz da kriza pogađa djecu i to ne samo u nekoliko zemalja nego širom svijeta. Osim što se mnogu djecu zlostavlja, ujedno se izdaje i njihovo povjerenje.
Izdali su ih oni kojima su vjerovali
Izdaja djetetovog povjerenja može ostaviti užasne ožiljke. To je osobito slučaj onda kada djetetovo povjerenje izda roditelj, prijatelj ili učitelj. Koliko često roditelji zloupotrebljavaju djecu može se vidjeti iz bujice telefonskih poziva koju je primila besplatna linija za pružanje pomoći nakon što je u Sjedinjenim Državama emitiran talk show Oprah Winfrey pod naslovom “Uplašeni šute: Razotkriti i stati na kraj zloupotrebljavanju djece”. “Najšokantnije telefonske pozive primili smo od male djece koja su zvala u strahu, želeći izbjeći bol fizičkog ili seksualnog zloupotrebljavanja”, zapazio je izvršni producent Arnold Shapiro, kao što se citira u časopisu Children Today.
Ova je emisija mnogo doprinijela tome da se razbije predodžba kako su ljudi koji zloupotrebljavaju djecu krupni, strašni neznanci. Činjenica je da “veliku većinu te djece zloupotrebljavaju roditelji i drugi bliski rođaci”, zaključuje Shapiro. Druga istraživanja potvrđuju točnost ovog otkrića i ujedno ukazuju na to da pouzdani obiteljski prijatelji ponekad pripremaju dijete i obitelj za kasnije, dobro planirano zloupotrebljavanje djeteta. Incest je najužasniji oblik izdaje povjerenja.
Seksualno zloupotrebljavanje koje vrše pedofili predstavlja još jednu prijetnju djeci širom svijeta. Trends & Issues in Crime and Criminal Justice navodi sljedeću definiciju: “Pedofilija označava seksualnu privlačnost prema maloj djeci. (...) Pedofilija se redovito sastoji od krivičnih djela kao što su seksualni napadi, povreda javnog morala i prekršaji vezani za dječju pornografiju.”
Iz svih dijelova svijeta preplavljuju nas odvratni izvještaji o lancima pedofila, koji pohlepno seksualno izrabljuju djecu. (Pogledajte okvir na 7. stranici.) Žrtve su kako dječaci tako i djevojčice. Beskrupulozni ljudi ih namame, spolno zlostavljaju, a potom im prijete ili ih pretjerano razmaze kako bi ih ponukali da ostanu u “klubu”. Ljudi koji planiraju i čine te zločine često su ugledne ličnosti u društvu i ponekad to rade uz znanje i potporu policije i sudstva.
Nečuveno je i seksualno zloupotrebljavanje djece koje vrše pripadnici svećenstva. Novinski izvještaji iz cijelog svijeta otkrivaju u kolikim razmjerima svećenstvo zloupotrebljava djecu, ponekad čak i u ime Boga. Naprimjer, jedan osuđeni anglikanski svećenik svojoj je desetogodišnjoj žrtvi rekao da “Bog govori preko njega [svećenika] i da sve što su on ili [dječak] učinili Bog voli i zbog toga je to ispravno”.
U Australiji, u jednom osvrtu na knjigu The Battle and the Backlash: The Child Sexual Abuse War, iznesen je komentar o zloupotrebljavanju djece koje vrše pripadnici svećenstva i drugi koji uživaju povjerenje. U njemu se kaže kako izgleda da se institucije koje su u to umiješane brinu o tome kako će spriječiti da se ljaga nanese njihovom ugledu i kako će zaštititi sebe, a ne nezaštićenu djecu.
Razorne posljedice
Dijete obično svoje povjerenje poklanja potpuno, bezuvjetno. Zbog toga bi eventualna izdaja tog povjerenja imala razoran učinak na um djeteta koje ništa ne sumnja. U publikaciji Child Abuse & Neglect stoji: “Osobe i mjesta koji su prije značili sigurnost i podršku počelo se povezivati s opasnošću i strahom. Djetetov svijet postaje sve nepredvidljiviji i sve ga je teže kontrolirati.”
Zbog slučajeva takvog zloupotrebljavanja, a mnogi traju godinama, kod neke djece u kasnijim godinama života, pa čak i kad odrastu, na vidjelo izbijaju poremećaji u ponašanju i psihijatrijski problemi. Ova izdaja povjerenja tako je razorna zato jer je dijete iskorišteno zbog toga što je dijete. Pa ipak, mnoga djeca koja su žrtve zloupotrebljavanja nikada to ne prijave — što je činjenica na koju se oni koji zloupotrebljavaju djecu uvelike oslanjaju.
Posljednjih se godina gomilaju dokazi o zloupotrebljavanju djece diljem svijeta, tako da danas postoji mnoštvo takvih dokaza koje se više ne može zanijekati ili ignorirati. No većina ljudi priznaje da je iskorjenjivanje zloupotrebe djece ogroman zadatak. Zato se nameću sljedeća pitanja: Postoji li itko tko stvarno može zaštititi našu djecu? Kako možemo mi, roditelji, zaštititi naslijeđe koje smo dobili od Boga i brinuti se za živote naše djece koja bi tako lako mogla nastradati? Kome se roditelji mogu obratiti za pomoć?
[Okvir/slika na stranici 7]
Tajna operacija na Internetu
Prije nekoliko mjeseci, u jednoj od najopsežnijih tajnih operacija ikad provedenih protiv dječje pornografije na Internetu, policija u 12 zemalja pretresla je domove više od 100 osoba osumnjičenih za pedofiliju. U samo jednom lancu pedofila koji je djelovao u Sjedinjenim Državama otkriveno je više od 100 000 pornografskih slika djece.
Britanski detektiv koji je vodio petomjesečnu istragu o pornografiji na Internetu naveo je: “Od onoga što je prikazano zasigurno bi se svakom čovjeku zdrave pameti okrenuo želudac.” Bilo je djece i jednog i drugog spola, a neka od njih imala su samo dvije godine. Belgijska policija izjavila je da su slike na Internetu “najgnusniji prikazi dječje pornografije. (...) To je otišlo toliko daleko da su neki zloupotrebljavali vlastitu djecu kako bi mogli prikazati materijal najšokantnijeg sadržaja.” Jedan je čovjek fotografirao sebe dok je silovao svoju nećakinju i unio te fotografije u svoj kompjuter.
Među osumnjičenima su učitelji, jedan znanstvenik, jedan student prava, jedan student medicine, jedan vođa izviđača, jedan računovođa i jedan sveučilišni profesor.
[Slika na stranici 6]
Eksplozivna naprava osakatila je desnu ruku ovog dječaka
[Zahvala]
UN/DPI Fotografija Armineha Johannesa
[Zahvala na stranici 7]
Fotografija ILO-a/J. Maillard