U PREDGRAĐU jednog velikog afričkog grada tridesetšestogodišnja Josephine živi sa svoja tri sina, koji imaju od 6 do 11 godina. Da bi prehranila sebe i svoju obitelj, sakuplja prazne plastične boce i prodaje ih obližnjoj tvornici za recikliranje otpadnog materijala. Premda vrlo naporno radi, mjesečno zaradi jedva 50 eura. S tako malim prihodima u tom je gradu vrlo teško prehraniti obitelj i plaćati djeci školovanje.

Na kraju dana Josephine se vraća kući. Zidovi te skromne nastambe napravljeni su od sušene opeke, ilovače i tankog pruća. Krov je napravljen od hrđavih željeznih ploča, komada lima i plastike. Na njih je poslagano kamenje, drvo i staro željezo kako jak vjetar ne bi odnio krov. “Vrata” i “prozori” prekriveni su starim jutenim vrećama koje ne pružaju gotovo nikakvu zaštitu od vremenskih neprilika, a još manje od mogućih provalnika.

No čak ni taj skromni dom nije njeno vlasništvo. Josephine i njena djeca strahuju da će se jednog dana morati iz njega iseliti. Zemljište na kojem se nalazi njihov dom predviđeno je za proširenje obližnje prometnice. Nažalost, u mnogim zemljama ljudi žive u sličnim uvjetima.

Domovi koji su opasni po zdravlje

“Siromašni ljudi žive u takvoj bijedi (...) da se djeca stide svog doma. Ukućani su često bolesni i (...) nikad ne znaju kad će doći neki državni službenik ili vlasnik zemljišta i narediti rušenje [njihovog doma]”, kaže Robin Shell, visoki dužnosnik jedne međunarodne organizacije za pomoć u poboljšanju kvalitete stanovanja.

U obiteljima koje žive u takvim uvjetima roditelji neprestano strahuju za zdravlje i sigurnost svoje djece. Često se ne mogu zaposliti kako bi poboljšali svoju situaciju, pa većinu svog vremena i snage troše na to da zadovolje tek najosnovnije potrebe svoje djece, kao što su hrana i krov nad glavom.

Netko tko sve to promatra sa strane možda misli kako bi siromašni mogli poboljšati svoju situaciju kad bi se malo više potrudili. No ma koliko se oni trudili, ne mogu se vlastitim snagama izboriti za bolji život. Stambena kriza uzrokovana je ozbiljnim problemima koje nitko ne može sam riješiti. Stručnjaci ukazuju na pet glavnih problema, a to su porast stanovništva, nagla urbanizacija, prirodne katastrofe, politički sukobi i teško siromaštvo. Poput pet prstiju stisnute šake, ti problemi snažno pritišću siromašne ljude diljem svijeta.

Porast stanovništva

Procjenjuje se da u svijetu svake godine treba udomiti 68 do 80 milijuna ljudi. Prema podacima Fonda Ujedinjenih naroda za populacijska pitanja, godine 2001. svjetsko stanovništvo prešlo je brojku od 6,1 milijarde, a očekuje se da će do 2050. na Zemlji biti između 7,9 i 10,9 milijardi stanovnika. Još više zabrinjava to što stručnjaci predviđaju da će u iduća dva desetljeća 98 posto porasta svjetskog stanovništva otpadati na zemlje u razvoju. Te procjene same po sebi predstavljaju ozbiljan problem. No, situaciju dodatno otežava činjenica da u većini zemalja najveći porast stanovništva bilježe gradovi koji već sada imaju preveliku gustoću naseljenosti.

Nekontrolirano širenje gradova

Veliki gradovi — kao što su New York, London i Tokio — općenito se smatraju simbolom gospodarskog napretka zemalja u kojima se nalaze. Stoga svake godine na tisuće stanovnika seoskih krajeva dolazi u grad u potrazi za boljim životom. Većina njih želi se školovati ili naći posao.

To se događa i u Kini, koja u posljednje vrijeme doživljava velik gospodarski napredak. Zbog toga stručnjaci procjenjuju da će u idućih nekoliko desetljeća u najvećim kineskim gradovima biti potrebno preko 200 milijuna novih stanova. To je gotovo dvaput više od broja svih stanova koji danas postoje u Sjedinjenim Državama. Postoji li uopće stambeni program koji može udovoljiti takvim zahtjevima?

U jednom izvještaju Svjetske banke rečeno je da se “u zemljama u razvoju gradsko stanovništvo svake godine poveća za 12 do 15 milijuna novih obitelji, koje trebaju jednako toliko stanova”. Budući da je vrlo teško doći do stana, siromašni građani moraju živjeti u kojekakvim privremenim nastambama koje obično podižu tamo gdje nitko drugi ne bi želio živjeti.

Prirodne katastrofe i politički sukobi

Mnogi su zbog siromaštva prisiljeni živjeti u područjima u kojima često dolazi do poplava, potresa i jakih kiša koje stvaraju bujice blata. Tako, naprimjer, u venezuelskom gradu Caracasu više od pola milijuna ljudi “živi u bespravno sagrađenim nastambama na strmim planinskim obroncima na kojima stalno dolazi do odrona zemlje”. Prisjetimo se i nesreće koja se 1984. dogodila u jednoj tvornici u indijskom gradu Bhopalu. Tom je prilikom poginulo više tisuća ljudi, a još ih je mnogo više bilo ozlijeđeno. Zašto je broj žrtava bio tako velik? Prvenstveno zato što se obližnje sirotinjsko naselje toliko proširilo da su se neke kuće nalazile svega pet metara od tvorničke ograde.

Politički sukobi, kao što su građanski ratovi, također često dovode do toga da ljudi ostaju bez krova nad glavom. U izvještaju koji je 2002. objavila jedna organizacija za ljudska prava procjenjuje se da je u Turskoj za vrijeme građanskog rata koji je trajao od 1984. do 1999. čak 1,5 milijuna ljudi, uglavnom seoskog stanovništva, moralo napustiti svoje domove na jugoistoku zemlje. Mnogi od njih nisu imali drugog izbora nego živjeti s rođacima i susjedima u skučenim nastambama koje su na brzinu sami sklepali. Neki su živjeli u unajmljenim sobama, a neki u stajama ili na gradilištima. Na jednom je imanju nekoliko obitelji živjelo u velikoj staji. U svakoj je prostoriji živjelo 13 i više osoba. Imali su samo jedan zahod i jednu slavinu koja se nalazila u dvorištu. “Već nam je dosta ovakvog života”, rekao je jedan od tih izbjeglica. “Živimo u nastambi koja je sagrađena za životinje.”

Ekonomski problemi

Stambena kriza izravno je povezana i s ekonomskim problemima siromašnih. Prema ranije spomenutom izvještaju Svjetske banke, još je 1988. bilo procijenjeno da u zemljama u razvoju ima 330 milijuna siromašnih ljudi koji žive u gradovima te da se u narednih nekoliko godina situacija neće znatno poboljšati. Ako su ljudi toliko siromašni da ne mogu zadovoljiti ni svoje najosnovnije potrebe za hranom i odjećom, kako bi onda mogli unajmiti stan ili sagraditi pristojnu kuću?

Zbog visokih kamatnih stopa i inflacije mnoge obitelji ne mogu otplaćivati kredite. Vrtoglavi porast cijena komunalnih usluga dodatni je problem koji otežava ljudima da isplivaju iz financijskih problema. U nekim se zemljama stopa nezaposlenosti popela na čak 20 posto, tako da mnogi ljudi jedva spajaju kraj s krajem.

Zbog ovih i nekih drugih razloga na stotine milijuna ljudi iz svih dijelova svijeta prisiljeno je živjeti u izuzetno lošim uvjetima. Ljudi žive u starim autobusima, kontejnerima i kartonskim kutijama. Neki žive ispod stepeništa, a neki u skrovištima napravljenim od plastičnih ploča ili starog građevnog drva. Neki čak žive u napuštenim tvorničkim pogonima.

Što se poduzima kako bi se riješilo problem?

Mnogi pojedinci, organizacije i državne vlasti svesrdno rade na rješavanju stambene krize. U Japanu je osnovano nekoliko organizacija čiji je cilj pomoći u izgradnji jeftinijih kuća i stanova. U sklopu programa za izgradnju stanova koji je 1994. pokrenut u Južnoafričkoj Republici dosad je sagrađeno preko milijun obiteljskih kuća. U Keniji je usvojen ambiciozni plan po kojem bi svake godine trebalo sagraditi 150 000 stanova u velikim gradovima i još dvaput toliko u ruralnim područjima. U nekim drugim zemljama, među kojima je i Madagaskar, nastoji se pronaći metode gradnje koje bi omogućile jeftiniju kupnju stanova.

Osnivanjem međunarodnih organizacija kao što je UN-HABITAT svijet pokazuje da želi “spriječiti i ublažiti probleme koji su posljedica neobuzdanog širenja gradova”. Mnoge neprofitne i nevladine organizacije također nastoje pomoći u rješavanju problema. Jedna takva neprofitna organizacija omogućila je da preko 150 000 obitelji iz raznih zemalja dobije odgovarajući prostor za stanovanje. Ta organizacija tvrdi da će zahvaljujući njenim naporima do kraja 2005. ukupno milijun ljudi dobiti skroman, ali prikladan i po cijeni pristupačan stambeni prostor.

Mnoge takve ustanove i organizacije pružaju lako dostupne i korisne informacije kako bi pomogle ljudima koji žive u neadekvatnim stambenim uvjetima da lakše izađu na kraj sa svojom situacijom ili čak pronađu bolji smještaj. Ako se i vi nalazite u sličnoj situaciji, bilo bi dobro da iskoristite tu vrstu pomoći ukoliko imate priliku za to. No možete poduzeti i neke vrlo jednostavne korake kako biste poboljšali kvalitetu svog života. (Vidi okvir “Kuća i zdravlje” na 7. stranici.)

Međutim, bez obzira na to u kojoj mjeri možete poboljšati situaciju u kojoj se nalazite, malo je nade da bilo koji pojedinac ili ljudska organizacija mogu ukloniti uzroke ove krize koja zahvaća čitav svijet. Međunarodna zajednica ne može izaći na kraj sa sve većom potrebom za ubrzanjem gospodarskog razvoja i pružanjem humanitarne pomoći. Svake godine milijuni djece rađaju se u teškom siromaštvu. Postoji li pouzdana nada u trajno rješenje tog problema?