Što kaže Biblija?
Trebate li se bojati mrtvih?
Pripadnici nigerijskog plemena Anang vjeruju da će duše umrlih kojima pri pokopu nije bilo ukazano dužno poštovanje i čast nauditi članovima svoje obitelji, možda čak i izazvati njihovu smrt. I neki Kinezi vjeruju da se prilikom pokapanja mrtvih trebaju poštivati običaji jer bi u protivnom duša umrloga mogla nekoga napasti, pa čak i ubiti.
VJEROVANJE da jedan dio čovjeka — duša ili duh — nadživljava smrt tijela uobičajeno je u mnogim kulturama po cijelom svijetu. Mnogi vjeruju i da duša ili duh umrloga mogu utjecati na život članova njegove obitelji ili prijatelja.
No da li doista neki dio čovjeka nastavlja živjeti nakon smrti? Može li to “nešto” nauditi živima? Što o tome kaže Biblija?
Jesu li mrtvi ičega svjesni?
U Bibliji stoji da mrtvi “nisu svjesni ničega” i da su nemoćni (Propovjednik 9:5; Izaija 26:14). U vezi s prvim čovjekom Adamom Božja Riječ kaže: “Jehova Bog načinio je čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša” (1. Mojsijeva 2:7).
Zapazite da je Adam bio stvoren kao duša, odnosno kao živa osoba. Prema Bibliji, Adam nije dobio dušu koja može živjeti izvan tijela. Kad je zgriješio, on je umro. Biblija kaže: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezekijel 18:4). Svi smo od prvog čovjeka naslijedili grijeh, odnosno nesavršenost. Dakle kad mi umremo, umre i duša (Rimljanima 5:12).
Biblija nije tajanstvena kad govori o mrtvima, nego razumljivim riječima opisuje u kakvom se stanju oni nalaze. Naprimjer kaže da “spavaju snom smrti” (Psalam 13:3, bilješka). Jednom prilikom Isus je rekao o jednoj 12-godišnjoj djevojčici: “Nije umrla, nego spava.” Ljudi su mu se “podsmjehivali, jer su znali da je umrla”. No Biblija kaže da ju je Isus probudio iz smrtnog sna (Luka 8:51-54).
Nešto slično dogodilo se i kad je umro Lazar. Isus je rekao svojim učenicima da namjerava otići k njemu kako bi ga “probudio”. Učenici ga nisu razumjeli, pa im je “otvoreno rekao: ‘Lazar je umro.’” I apostol Pavao je za umrle rekao da su zaspali i objasnio je da će ih Bog u određeno vrijeme vratiti u život (Ivan 11:11-14; 1. Solunjanima 4:13-15, bilješka).
Zanimljivo je da Biblija nigdje ne kaže da duša nastavlja živjeti nakon smrti tijela. Dakle nema razloga bojati se mrtvih. Zašto je onda toliko rašireno vjerovanje da neki dio čovjeka preživljava smrt? Tko je odgovoran za to da se ljudi boje mrtvih?
Laž i prijevara
Mnoge religije naučavaju da ljudi nakon smrti zapravo nastavljaju živjeti. Na samom početku ljudske povijesti učenje o besmrtnosti duše postalo je općeprihvaćeno. Zbog toga su nakon smrti pojedinih vladara, naprimjer faraona u starom Egiptu, njihovi robovi bili ubijeni kako bi mogli služiti svom gospodaru i na drugom svijetu.
Mnogi misle da ih uznemiravaju duše ili duhovi umrlih. Oni vjeruju da su to duše umrlih rođaka i drugih ljudi koje im nešto zamjeraju. No iz Biblije se jasno vidi da to nije istina. Iza takvih napada stoje nevidljivi duhovi, odnosno demoni. Oni uživaju uznemiravati i plašiti ljude (Luka 9:37-43; Efežanima 6:11, 12).
Zla duhovna stvorenja, a ne umrle osobe, uživaju uznemiravati ljude
Biblija kaže da je Sotona “otac laži” i da se “pretvara da je anđeo svjetla”. On i njegovi demoni “zavode sav svijet” (Ivan 8:44; 2. Korinćanima 11:14; Otkrivenje 12:9). Sotona je ustvari začetnik laži da je duša besmrtna i da može nauditi živima.
No oni koji vjeruju u Bibliju nisu zavedeni tim lažima. Oni su saznali da Sotona nastoji prevariti ljude i uvjeriti ih da mrtvi mogu kontaktirati sa živima. Međutim Biblija kaže: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega” (Propovjednik 9:5). Božja Riječ sadrži istine koje nas oslobađaju laži o stanju mrtvih (Ivan 8:32).