Sigurna budućnost — kako je postići?

 1. Kakvu sigurnost želiš sebi i svojoj obitelji?

LJUDI sviju socijalnih slojeva čeznu za sigurnošću. Sigurno i ti želiš sigurnost za sebe i svoju obitelj. Većina ljudi nije zadovoljna obećanjima, da će jednom u budućnosti biti bolje. Nas sada neposredno pogađaju rastući problemi života. Mi trebamo nešto, što nam sada i u dolazećim godinama pruža sigurnost. A da li je takva sigurnost moguća?

 2. (a) Što kaže Biblija u Izaiji 32:17, 18 o sigurnosti? (b) Želiš li takvo stanje?

² Ima ljudi ikoji su u to uvjereni — ljudi sviju rasa i sviju zemalja. Sigurnost za koju se zanimaju, opisao je u davno vrijeme Božji nadahnuti prorok ovako: “I mir će biti djelo pravde, što će pravda učiniti bit će pokoj i bezbrižnost do vijeka. I moj će narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanim, na počivalištima tihim” (Iza. 32:17, 18). Stotine tisuća ljudi po svuda na Zemlji postižu već sada mir i sigurnost, i to usprkos sadašnjim nemirima u svijetu. A imaju i razlog gledati u susret još boljoj budućnosti. To je moguće i tebi.

 3. što još obećaje Biblija, što će donijeti sigurnosti čovječanstva? (Otkr. 21:4, 5).

³ Te osobe naziru vrijeme, koje je već veoma blizu, kada “neće biti nikoga da ih plaši” — vrijeme kad više neće biti kriminala i kad se više nitko neće bojati za svoje vlasništvo i svoj život (Mih. 4:4). Imaju dobar razlog da vjeruju da će taj dan doživjeti mnogi koji danas žive, te da tada više nitko neće gladovati, jer će “biti izobilno pšenice na Zemlji” (Ps. 72:16, NS). Oni se raduju i što će doživjeti ispunjenje obećanja: “On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe” (Otkr. 21:4, ST). A kako mogu te osobe biti tako sigurne, da će se sve to stvarno dogoditi? Jer je to obećano u Božjoj riječi, Bibliji.

 4. Kako sadržaj Biblije potječe od Boga kad su upotrebljeni ljudi da je napišu? (2. Tim. 3:16, 17).

⁴ Ono, što Biblija govori o našoj budućnosti, nije samo rezultat ljudskih nastojanja da tumače povijesni razvoj. Doduše, bili su ljudi upotrijebljeni da to napišu, ali bili su vođeni duhom Božjim. Stoga ta vijest potječe od Boga. O porijeklu svoga sadržaja kaže sama Biblija: “Nijedno proročanstvo Pisma (ne potječe) od vlastitog izlaganja... Jer proročanstvo nije nikada proizvedeno voljom nekog čovjeka, nego su ljudi govorili potaknuti od Boga, koji ih je vodio sveti duh” (2. Petr. 1:20, 21, NS). Nama danas ne treba biti teško razumijeti kako je to Bog mogao učiniti. Ljudi su iz svemira slali na Zemlju vijesti, koje su bile primljene začuđujućom jasnoćom. Pa zar nije mogao Bog na još bolji način posredovati s neba vijesti vjernim muževima, koji su bili s tim sporazumni? Posve sigurno! Stoga te s dobrim razlogom pozivamo da ispitaš, što Biblija kaže o postizanju sigurne budućnosti.

 5. Koje realno gledište o novcu i drugim materijalnim dobrima zastupa Biblija? (Prop. 7:12).

⁵ Biblija nam pomaže da realno gledamo život. U pogledu našeg vječnog dobra zahtijeva od nas da gajimo povjerenje prema onome što je postojano. Danas se milijuni ljudi oslanjaju na materijalne posjede. Biblija priznaje vrijednost novca i drugih materijalnih dobara, no ona pokazuje, da to nije najvažnije u životu. Ona izlaže nepobitnu istinu, da, “ako je netko i bogat,... njegov život (ipak ne dolazi) od stvari koje posjeduje” (Luka 12:15, NS). Posjedi mogu izgubiti svoju vrijednost. Mogu biti ukradeni ili razoreni. Čak i život vlasnika može biti ugrožen kad mu netko pokuša ukrasti novac. Prava sigurnost mora dakle, imati neki drugi temelj. No, koji?

 6. Zašto bi bilo nerazumno sve naše nade za budućnost temeljiti na obećanjima ljudskih vođa?

⁶ Ima ljudi koji sve svoje nade za budućnost stavljaju na obećanja ljudskih vođa. Da li i ti to činiš? Da uopće i ne pitamo, misle li ljudski vođe pošteno, ili jesu li u stanju da ostvare svoja obećanja, Biblija pogađa suštinu stvari podsjećajući nas da svi oni moraju umrijeti. “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći. Iziđe iz njega duh i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove” (Ps. 146:3, 4). Ljudski vođe mogu utjecati na probleme neke grupe ljudi samo nekoliko godina. No, gledano na dulje, mogu ti dati jednako malo sigurnosti kao i sebi samima.

 7. (a) Tko nam može stvarno pružiti trajnu sigurnost i zašto? (b) Što je potrebno ako se želimo radovati toj sigurnosti? (Dj. ap. 17:28)

⁷ Ali, ima netko koji to može. To je Stvoritelj neba i Zemlje. On je bio tu prije negoli je bila stvorena Zemlja a bit će još ovdje i nakon što prođe dvadeseto stoljeće. U Psalmu 90:2 piše o njemu: “Od vijeka i do vijeka ti si Bog.” On je izvor života, i on je Zemlju opremio da se na njoj može održati život. Naše sadašnje dobro i naši izgledi za budućnost ovisni su zato o njemu. Zato moramo biti s njim u dobrim odnosima ako se želimo radovati istinskoj sigurnosti.

 8. (a) Kakve osobe traži Bog? (b) Što trebamo kao pojedinci biti spremni činiti da bismo ispunili te preduvjete? (Mat. 7:21-23)

⁸ Znači li to, da je dovoljno biti religiozan? To bi bio krivi zaključak. Bog dozvoljava samo određenoj vrsti ljudi da budu s njim u dobrim odnosima. A kakvi su to ljudi? Biblija ih ovako opisuje: — “Pravi bogomoljci (će se) moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takvih bogomoljaca. Bog je DUH; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole” (Ivan 4:23, 24). Moliš li se ti Bogu istinom? Jesi li ispitao svoju vjeru uz pomoć Riječi Božje, da bi utvrdio, da li je potpuno suglasna s onim, što je izložio “Bog istine”? (Ps. 31:5). Jesi li spreman da to uradiš? Nauke i običaji koji nisu suglasni s istinom, ne donose nikakvu trajnu korist. Navode ljude da ignoriraju činjenice, vode ljude u zablude. Zadovoljstvo, povezano s istinskom sigurnošću, možemo postići samo ako stvarno želimo upoznati istinu i ako smo spremni poduzeti i potrebne promjene, da bismo svoj život doveli u suglasnost s istinom. A jedna od najvažnijih istina odnosi se na samu osobu Boga.

 9, 10. (a) Kako glasi ime Božje? (b) Koji biblijski stavak bi upotrijebio da pokažeš prijatelju, kako glasi Božje ime? (c) Zašto su neki prevodioci željeli sakriti to ime? (Ps. 110:1).

⁹ Znaš li Božje osobno ime? Ono ne glasi “bog” ili “gospodin”. To su samo titule, jednako kao što su titule “doktor” i “kralj”. Prema prijevodu Biblije izdavačke kuće Stvarnost glasi Psalam 83:18: “Neka znaju: ti si komu je ime Jahve (Jehova, NS) jedini Višnji nad svom zemljom.” To ime Bogu nisu dali ljudi, i kao što možemo čitati u Izaiji 42:8, govori Bog za sebe: — “Ja sam Jehova, to je ime moje”. Neki prijevodi Hebrejskih spisa daju to ime sa “Jahve”, dok drugi upotrebljavaju jednostavno izraz “Gospodin”, ali ga podvlače naročitim pisanjem. Na primjer, stoji u revidiranoj Lutherovoj Bibliji “GOSPODIN”, a to rade i drugi prijevodi. To pokazuje da u hebrejskom tekstu stoji više nego li to izražava prijevod.

¹⁰ Na primjer, otvori u svojoj Bibliji Izaiju 61:1. U Stutgarskoj jubilarnoj Bibliji stoji: “Duh je Gospodina, GOspodina na meni.” Zapazi tu razliku u pisanju riječi “Gospodin”! U prvom slučaju velikom “g” slijede mala slova, a u drugom su prva dva slova velika a druga mala. Drugi prevodi, koji ne traže da nešto sakriju, daju taj stavak jednostavno: “Duh je Gospodina Jehove na meni”.

11. (a) Je li zbilja važno znati Božje ime i upotrebljavati? (Dj. ap. 15:14). (b) Kako da mi osobno upotrebljavamo to ime ako ljubimo Jehovu? (Iza. 43:10).

¹¹ Neki prevodioci misle da će Bibliju prihvatiti veći broj ljudi ako u njoj ne piše Božje vlastito ime. No, jesu li takvi prevodioci pošteni ako žele sakriti ime koje se u pratekstu javlja češće od bilo kojeg imena? Pravi Bog želi da ljudi znaju njegovo ime. To je jasno izrazio kad je naredio svom sluzi Mojsiju da kaže jednom vladaru starog Egipta, zašto ga je do tada poštedio. “Ali te ostavih da pokažem na tebi silu svoju i da se pripovijeda ime moje po svoj Zemlji” (2. Mojs. 9:16). Važno je da upotrebljavamo Božje ime i to s puno poštovanja. Ako ljubimo istinu, nećemo se suzdržavati da se pokažemo obožavaocima Jehove, jedinoga istinitoga Boga.

12. Kako misli Bog o upotrebi slika pri obožavanju? (Ps. 115:3-8; 5. Mojs. 7:25).

¹² Ali, mi moramo paziti da Božje ime ne dovedemo u vezu s nečim što on ne odobrava. Misli na to: “Bog je DUH; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole” (Iv. 4:24). Ako smo svjesni da je Bog duh i ako ga “duhom” odnosno na duhovan način molimo, tada nećemo upotrebljavati nikakvu stvar, koja bi trebala prikazivati Boga. “Boga niko nije vidio nikad” stoji u Ivanu 1:18. Stoga je nemoguće zorno ga prikazati. Slika ne može vidjeti, slušati niti govoriti. Ne može maknuti niti jednim prstom da bi pomogla onome koji se pred njom moli. Prema tome, ne može nikakva slika niti kip ispravno prikazati živoga Boga. Naravno, neke slike ne predstavljaju samoga Boga, no moramo se pitati: Služe li za religiozno obožavanje? Kad je Bog dao Deset zapovijedi, objasnio je izričito da se ne smije izraditi nikakva slika u svrhu obožavanja. Zapovijedio je: “Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike... Nemoj im se klanjati niti im služiti” (2. Mojs. 20:4, 5). Ljubav prema istini će nam pomoći da ne upotrebljavamo nikakve stvari, koje Jehova ne odobrava, nego da umjesto toga upoznamo Boga onakvim, kakav on zaista i jest.

13. (a) Kakav Bog je Jehova? (b) Koja od njegovih svojstva djeluju na tebe naročito privlačno?

¹³ Njegova su svojstva takva, da pridobiju povjerenje svakog pravdoljubivog čovjeka. Neka njegova svojstva, kao što je svemoćnost i mudrost, možemo promatrati u njegovim djelima stvaranja. I, ne nalaziš li da ljepota zalaska Sunca, lijepe melodije ptica pjevica, miris cvijeća i raznoliki okus kome se radujemo, odražava Božju ljubav prema čovječanstvu? No, Biblija ide još korak dalje. Izvještava nas još više o Bogu. Ona otkriva da Jehova zastupa pravdu, da je i suosjećajan i obziran. Opisuje ga kako slijedi: “Jehova, Jehova Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom, koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga” (2. Mojs. 34:6, 7). Biblija nas izvještava o Božjim djelima u razdoblju od mnogo stoljeća u vezi s nacijom Izraela. Božja djela otkrivaju mnogo o njegovim svojstvima. Taj povijesni dokument dokazuje i da “Bog nije pristran, nego da mu je prihvatljiv čovjek svakog naroda, koji ga se boji i pravedno postupa” (Dj. ap. 10:34, 35, NS). On želi da ljudi svih vrsta dođu u dobar odnos s njim, a u svojoj je dobroti stvorio i pripreme, koje to omogućuju.

14. Kako se odražava na život, ako se stvarno oslanjamo na Jehovu? (Pr. Sal. 3:5, 6).

¹⁴ A što se događa ako netko razvija cijenjenje za ta mnoga, divljenja vrijedna, svojstva istinitog Boga? “Ime” Božje dobiva za njega sve veće značenje. Oslanja se na Jehovu, postupa u svemu po Božjoj volji, te je zato od njega zaštićen. Tome je tako, kako piše u Pričama Salamunovim 18:10 — “Tvrda je kula ime Jehovino, k njemu će uteći pravednik, i bit će u visokom zaklonu.”

15. (a) Zašto naša budućnost ovisi o Jehovi? (b) Pred kojom važnom odlukom se svaki nalazi? (5. Mojs. 30:19, 20).

¹⁵ Ta se zaštita odnosi i na našu budućnost. U stvari, budućnost čitavog čovječanstva ovisi o Jehovi. A zašto? Jer je Zemlja njegovo stvarstvo i svi koji na njoj žive, ovisni su o njegovim pripremama za održanje života. U Bibliji je opisao svoju namjeru da će za svoj narod stvoriti sigurne i stvarne uvjete života. Ništa na nebu ni na Zemlji ne može zadržati Boga, Svemogućeg, da ostvari svoju namjeru. Međutim, ta nam namjera ne oduzima slobodnu volju. On ne određuje udes svakog od nas, tako da mi na to ne bismo utjecali. Ali, postavlja nas pred važnu odluku: Navodi li nas cijenjenje za sve što je Jehova uradio za nas i što će u budućnosti uraditi, da svoj život dovedemo u sklad s njegovom voljom? Tko ne vjeruje u Jehovu ne mijenja činjenicu da je Jehova istiniti Bog, a neće moći ništa promijeniti ni u njegovoj namjeri. No, naša vjera odlučuje, hoćemo li se osobno koristi tom ljubaznom namjerom. Pri tom izboru radi se zaista o životu i smrti.

16. Koji su neki od činioca koji danas život čine nesigurnim?

¹⁶ Da bismo mogli razumijeti zašto Jehovina namjera znači istinsku sigurnost, bilo bi korisno, da se malo pozabavimo nekim činiocima koji danas život čine nesigurnim. Ovamo spada neljubaznost, omalovažavanje zakona, pomanjkanje poštivanja vlasništva drugih, te upotreba laži i nasilja, da bi se dostigli osobni ciljevi. Osim toga, tu igraju ulogu i bolesti, kao i svijest da prije ili kasnije umiremo. Iz vlastitog iskustva i opažanja znamo da te stvari utječu na život. Ali, kako je sve to započelo? Na to Biblija odgovara.

17. Što je doprinijelo tome da su Adam i Eva u početku živjeli u sigurnosti? (1. Mojs. 1:31; 2:8, 15).

¹⁷ Iz prve knjige Biblije saznajemo da je Jehova kod stvaranja naših praroditelja, Adama i Eve, izveo veoma dobar posao. Njihova tijela nisu pokazivala nikakve manjkavosti, koje bi mogle dovesti do bolesti; imali su izgled da vječno žive. U svojoj ljubavi Bog im je u Edenu dao vrtu sličan park, raj za prebivalište. Velikodušno je prouzročio, da u tom vrtu raste bilje i drveće, koje je nosilo sjeme, da bi se mogli hraniti. Dao im je i svrhu postojanja, naredivši im da vladaju ribama, pticama i svim drugim životinjama, da obrade Zemlju i da je napuče svojim potomstvom, sve dok čitava kugla zemaljska ne bi postala raj poput onoga u koji ih je postavio. U takvoj se okolini naravno, moglo osjećati sigurnim. Ali, da bi se postojano radovali sigurnosti, morali su nešto raditi.

18. (a) što se zahtijevalo od Adama i Eve ako su željeli i dalje živjeti u sigurnosti? (b) Kako je Jehova ispitao njihovu poslušnost i zašto je to bila važna stvar? (Luka 16:10)

¹⁸ Morali su spoznati svoj položaj prema Bogu. Zemlja i sve na njoj pripadalo je njihovom Stvoritelju. On je stoga imao pravo odlučivati kako se ljudi trebaju s time ophoditi. Život je bio dar koji je ovisio o jednom uvjetu; to znači da su se Adam i Eva mogli pod tim uvjetima radovati životu, odnosno da ostanu uvijek od srca poslušni svom nebeskom Ocu. Da bi podvukao ozbiljnost tog zahtjeva dao je Jehova čovjeku slijedeću zapovijed: “Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijet ćeš” (1. Mojs. 2:16, 17). Poslušnošću bi čovjek pokazao da priznaje Boga za Vladara. Neposlušnošću bi pokazao da odbija Božju savršenu volju. Taj zakon nije predstavljao nikakvu krutost; nije branio čovjeku ništa što bi on trebao. Predstavljao je međutim jednostavno i djelotvorno ispitivanje, ispit koji je bio primjeran njegovim životnim okolnostima. Dao je Adamu i njegovoj ženi Evi priliku da pokažu svoju ljubav prema svom nebeskom Ocu.

19. (a) Koji su se uzroci nesigurnosti prvi puta pokazali u vezi grijeha Adama i Eve? (b) Kako su prema objašnjenju Rim. 5:12, time pogođeni svi Adamovi potomci?

¹⁹ Biblijski izvještaj 1. Mojsijeve 3. poglavlje pokazuje da su promašili. Hotimično su jeli s drveta, kojemu im je Bog zabranio pristup. Sigurnost, koju je ljudski par do tada uživao, bila je uzdrmana. Tada su se očitovali upravo oni faktori koji danas uzrokuju nesigurnost: neljubaznost prema Bogu, nepoštivanje njegovih zakona i pomanjkanje poštivanja njegovog vlasništva. Odbačeni od Boga, bili su Adam i Eva istjerani iz Edena. Izvan raja mnogi njihovi potomci su se još više izopačili, kao njihov sin Kain postavši nasilnicima, čak i osobe, koje nisu namjerno omalovažavale Božji zakon osjetile su u svom tijelu djelovanje naslijeđenog grijeha. U Rimljanima 5:12 piše: “Kroz jednog čovjeka (Adama) dođe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagriješiše.”

20. (a) Od koga je potekla pobuna u Edenu? (Otkr. 12:9). (b) Kako je postao sotonom, đavlom? (Jak. 1:14, 15).

²⁰ Zapazi, međutim, da prvi korak pobune nije potekao od Adama ili njegove žene. Biblija spominje “zmiju” koja je govorila Evi te ju prijevarom navela da prestupi zakon. Naravno, doslovna zmija ne može govoriti. Biblija kasnije objašnjava, da je iza zmije bila nevidljiva duhovna osoba. Ta duhovna osoba nije bila stvorena zla. No, kao i ljudi, imao je i taj duhovni Božji sin slobodnu volju — slobodu da odluči, kako će upotrebljavati svoje sposobnosti. I kako je hranio neispravne želje, postao je ponosan; htio je da ga druga stvorenja obožavaju kao Boga. I načinom, na koji je htio postići taj cilj, načinio se Božjim protivnikom, sotonom, i klevetnikom, đavlom.

21. (a) Što je tvrdio sotona kad je govorio Evi? (b) Zašto nije poboljšala svoj položaj, kad je postupila po sotoninim riječima?

²¹ Obratio se Evi i najprije joj postavio nekoliko pitanja. Tada se izravno suprostavio Bogu, rekavši Evi: “Nećete vi umrijeti (ako jedete od zabranjenog drveta), nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojs. 3:1-5). Ženi je to primamljivo zvučilo, izgledalo joj je bolje od onoga što je već imala. I, povjerovala je. Ali, da li je time stvarno postigla veću sigurnost? Je li si njen muž poboljšao položaj pošto se priključio njenom prijestupu? Ne; jer je sve to bila laž. To se jasno pokazalo kad su umrli. I do današnjega dana ljudi umiru.

22. (a) Koja su važna sporna pitanja postavljena u Edenu, i kako se tiču sigurnosti čitavog stvarstva? (b) Koje daljnje predbacivanje se pojavilo u vrijeme Joba, i što je sotona time htio nagovijestiti? (Job 1:7-12; 2:1-5).

²² U Edenu su postavljena važna sporna pitanja. Odnosila su se na sigurnost čitavog stvarstva. Posumnjano je u Božju istinitost, a time je stavljena u pitanje pravovaljanost i pravednost njegove vladavine. Ustvrđeno je da bi čovjeku bilo bolje kad bi sam odlučivao što je dobro a što zlo, kad bi postavio svoja vlastita mjerila i ponašao se kao svoj vlastiti gospodar. Sotoninom pobunom i promašajem prvog ljudskog para da ostane vjeran Bogu postavilo se i pitanje kako će postupati i druga razumno obdarena stvorenja Božja. Hoće li koje od njih ostati vjerno Bogu? Kasnije, u vrijeme Joba, predbacio je sotona Bogu, da oni koji mu služe, to rade iz sebičnih poticaja, a ne iz ljubavi. “E da li se uzalud Job boji Boga?” argumentirao je sotona (Job 1:9). Time je nagovijestio, da nitko ne bi sačuvao čistoću prema Jehovinoj vladavini, kad bi on, Božji protivnik dobio priliku, da iskuša ljude. Tek kad budu raščišćena ta sporna pitanja, moći će ljudi postići potpunu sigurnost. Jehova je, međutim, znao da ta sporna pitanja mogu biti raščišćena na potpuno zadovoljstvo svih pravdoljubivih ljudi, i načinio je odgovarajuće pripreme.

23. (a) Što nam je omogućio Jehova kad je osudio naše praroditelje? (2. Petr. 3:9). (b) Tko igra glavnu ulogu u Jehovinoj pripremi za čovječanstvo?

²³ Kada je Bog osudio naše praroditelje zbog njihove pobune, nije zaboravio uzeti u obzir njihovo nerođeno potomstvo. U svojoj ljubavi načinio je pripremu koja omogućuje svakome od nas da odluči za sebe, želi li živjeti pod Božjom vladavinom. U toj namjeri glavnu ulogu igra Božji sin Isus Krist.

24. (a) Kakav je život posjedovao Isus prije nego je postao čovjek? (b) Zašto da ga ne smijemo označavati bogom ili ga izjednačavati s Bogom? (Ivan 17:3).

²⁴ Taj Sin je bio prvo Jehovino stvarstvo u nebeskom području. “Kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na Zemlji”, saznajemo iz Biblije (Kol. 1:15-17). Ali u od Boga određeno vrijeme napustio je njegov Sin svoju nebesku slavu i bio čudom rođen na Zemlji kao čovjek. Anđeo Gabrijel, koji je unaprijed najavio njegovo rođenje, nije rekao, da je dijete koje će se roditi bog. On je objavio rođenje “Sina Božjega” (Luka 1:35). Sam Isus nije tvrdio da je bog. Nije postupao kao sotona koji je htio biti obožavan. Isus je rekao istinito: “Otac je veći od mene” (Ivan 14:28). Da bismo mogli imati ispravan odnos prema Bogu istine, ne smijemo njegovom Sinu pripisivati nikakav drugi položaj, nego ga on stvarno ima. Ne smijemo ga označavati bogom ili ga poistovjećivati s Bogom.

25. Što je bilo postignuto time što je Isus kao čovjek na zemlji sačuvao svoju čistoću i pod velikim pritiskom?

²⁵ Ovdje je na Zemlji Isus stekao iskustva koja nije nikada prije imao. Na nebu je bio besprijekoran i vršio je uvijek volju svog Oca. Ali, hoće li kao čovjek na Zemlji ostati vjeran, naročito ako mora trpjeti boli i nezaslužena poniženja? Sotona je bio odlučan da dokaže, da nitko, pa niti taj najviši Božji Sin neće ostati vjeran, kad bude bio stavljen na kušnju. Međutim, Isus se vjerno držao Božje riječi, dao se njom voditi, citirao je iz nje kad je odbijao iskušenja. Odlučno se suprostavio svakom sotoninom pokušaju da ga navede na neki neispravan postupak. Rekao je: “Idi od mene sotono; jer stoji napisano: Jehovi Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi” (Mat. 4:10). Sve do u smrt ostao je Isus lojalan Jehovi, svom vladaru, i to pod daleko težim kušnjama nego ih je imao Adam. Na taj je način Isus oprao ime svog Oca krivih optužbi koje je podizao sotona. Isus nam je svojim primjerom pokazao, kako možemo nadvladati iskušenja i dokazati da i mi lojalno nastupamo za Jehovinu vladavinu.

26. Što je još bilo postignuto time što je Isus umro kao savršen čovjek, i što je time nama omogućeno? (1. Tim. 2:3-6).

²⁶ Međutim, Sin Božji nam je dao više nego samo dobar primjer. Izjavio je da je došao “da dade dušu svoju u otkup za mnoge” (Mar. 10:45). To je bilo potrebno da bi čovječanstvo bilo oslobođeno posljedica grijeha — bolesti i smrti. Prema Božjem zakonu morala je otkupna cijena biti savršeni ljudski život, da bi odgovarao savršenom ljudskom životu, koji je bio izgubljen po Adamu. Nijedan savršeni potomak Adama nije mogao pribaviti tu cijenu. Pribavio ju je sam Bog u svojoj ljubavi. Poslao je na Zemlju svog vlastitog Sina. Nakon što je Isus tada umro, Bog ga je opet probudio u život, i to kao duhovnu osobu, a uzeo vrijednost njegovog ljudskog života kao žrtvu za čovječanstvo. Time se nama otvorila prilika da ponovno postignemo ono što je Adam izgubio. Biblija to ovako objašnjava: “Jer Bog tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni”. (Ivan 3:16). Kakvi li nam se divni izgledi time otvaraju! Samo, mi moramo vjerovati u Sina Božjega, učiti što je On poučavao i u suglasnosti s tim živjeti.

27. (a) Zašto se Isus nije miješao u političke stvari? (Iv. 18:36). (b) Kakav stav trebaju imati sljedbenici Isusa prema vladavinama (Mat. 22:17-21).

²⁷ činimo li to, moramo i razumjeti, koju je ulogu odredio svom Sinu u vladavini. Isus se nije miješao u političke stvari svog vremena; znao je da nijedna ljudska vladavina ne zastupa Jehovu. Bez obzira što bi ti vladari mogli govoriti o svom vjerovanju u Boga. Ipak su svi oni postavljali svoja vlastita mjerila za dobro i zlo. Htjeli to oni shvatiti ili ne, svi su, prema tome, slijedili vodstvo Božjeg protivnika, sotone, đavola, koga Biblija označava “knez ovog svijeta” (Ivan 14:30). Isus je učio svoje učenike da plaćaju porez i slušaju zakon tako dugo, dok Bog bude trpio ljudske vladavine. Ali je dao jasno razumijeti da će samo Božje Kraljevstvo pružiti nadu za sigurnu budućnost, jer će to stvarno biti pravedna vladavina, koja će vladati s neba nad čitavim čovječanstvom. Zato ih je i poučavao da mole Boga: “Da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na Zemlji kao na nebu.” Isus ih je pozvao da žive u suglasnosti s zakonima tog Kraljevstva, koji su izneseni u Bibliji. Naredio im je, da “propovijedaju tu dobru vijest o Kraljevstvu” (Mat. 6:10; 24:14).

28. što je Božje Kraljevstvo i kako možemo pokazati cijenjenje za nj? (Mat. 6:33).

²⁸ Pomoću tog Kraljevstva Jehova će ostvariti svoju volju. On će ujediniti sva razumom obdarena stvorenja pod Jehovinim Kraljevstvom. Toj nebeskoj vladavini pripadat će osobe, izabrane sa Zemlje, koje su lojalno podupirale Jehovinu suverenost i njegovu vladavinu. Označene su kao “malo stado” (Luka 12:32). Iz posljednje knjige Biblije proizlazi da se tu radi o ograničenom broju, o “sto i četrdeset i četiri hiljade, koji su otkupljeni sa Zemlje” (Otkr. 14:1, 3). Međutim, kao glavna osoba bit će postavljen Božji Sin, Isus Krist, kao Kralj. U ispunjenju Božjeg proročanstva je on taj, kojemu Jehova daje vlast i dostojanstvo kralja, da “mu služe svi narodi i plemena i jezici” (Dan. 7:13, 14) Važno je da svaki pojedini od nas prizna tu Božju pripremu i da živi u punoj suglasnosti s time. Tko se ustručava to činiti, neće imati zauvijek priliku da ugrožava sigurnost drugih.

29. (a) Kako dugo već postoje ljudske vladavine i zašto će to uskoro biti prošlost? (Jer. 17:5) (b) Što će to značiti za sotonu? (c) Što će se dogoditi ljudskim vladavinama? (d) Što će se dogoditi zlim ljudima? (e) Što će biti s onima koji su ravnodušni prema Jehovinoj vladavini? (2. Sol. 1:6-9).

²⁹ Od pobune u Edenu imali su ljudi skoro 6 000 godina vremena, da kušaju plodove ljudskih vladavina. Bio je to jedinstven promašaj. Biblija odgovarajuće označava naš naraštaj kao onaj, u kojem će Bog izvršiti svoj sud. A što će to značiti za glavnog neprijatelja čovječanstva, sotonu, đavla? On će sa svojim demonima biti potpuno onemogućen da djeluje. Bit će “bačeni u bezdan” gdje više neće moći zavoditi čovječanstvo (Otkr. 20:1-3). A što će izvršenje Božjeg suda značiti za ljudske vladavine? Biblija i to proriče: “To carstvo... će satrti i ukinuti sva carstva (ljudi) a samo će stajati do vijeka” (Dan. 2:44). Što će to značiti za lašce, kradljivce i nasilnike? “Još malo pa neće biti bezbožnika; pogledat ćeš na mjesto njegovo a njega nema” (Ps. 37:10). Što će to značiti za one, koji iz ravnodušnosti ignoriraju Božju vladavinu? U dane Noine “ne osjetiše dok ne dođe potop i odnese sve”, a slično će biti i sada, kad Bog naredi svom Sinu da izvrši pravdu (Mat. 24:39).

30. Što će sve to značiti za vjerne zastupnike Jehovine vladavine? (Otkr. 7:9, 10, 13, 14).

³⁰ No, što će sve to značiti za one, koji su dokazali da lojalno zastupaju Jehovinu vladavinu? Za njih će to značiti oslobođenje i život u Božjem novom svijetu. Kad je Bog u staro vrijeme saobraćao s nacijom Izrael, stvorio je predsliku djelovanja toga na život. I uslijedilo je točno onako, kako je Bog dao Mojsiju da napiše: “U zemlji, koju vam daje Jehova Bog vaš da je naslijedite i smiri vas od svih neprijatelja vaših u naokolo, te stanete živjeti bez straha” (5. Mojs. 12:10). O okolnostima u vrijeme vladavine kralja Salamuna, piše: “I življahu Juda i Izrael bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana (visoko na sjeveru) do Bersabeje, svega vijeka Salamunova” (1. Car. 4:25). Kao što je Božji zakon predviđao, imala je svaka obitelj svoju zemlju koju je obrađivala i mogla živjeti. Budući da su slušali Boga, on ih je blagosiljao, i kao što je obećao, uključivalo je to i “zemlji kišu u pravo vrijeme” (5. Mojs. 11:13-15, ST). Vladala je ekonomska sigurnost.

31. Koje će stanje prema Ps. 72 doprinijeti da pod Božjim Kraljevstvom na čitavoj Zemlji vlada sigurnost?

³¹ To nije bilo zapisano u Bibliji samo kao povijesni izvještaj, nego nam treba služiti i za ohrabrenje. O gospodinu Isusu Kristu, kog je Jehova postavio za Kralja nad čitavom Zemljom, kaže se u Svetom pismu, da je “veći od Salamuna” (Luka 11:31). Pod Kristovom vladavinom će na čitavoj Zemlji vladati još bolje prilike nego u danima Salamuna u Judeji i Izraelu. U 72. Psalmu opisani su ti blagoslovi ovim lijepim riječima: “Procvjetat će u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladat će od mora do mora i od rijeke (Eufrata) do krajeva zemaljskih. Od prijevare i nasilja iskupit će duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. Bit će pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelujat će se klasje njezino” (Ps. 72:7, 8, 14, 16). Isus Krist je opisao stanje, koje će tada vladati čovjeku, koji ga je molio da ga se sjeti kad dođe u svoje Kraljevstvo. Isus mu je rekao: “Bit ćeš sa mnom u raju” (Luka 23:43).

32. (a) Kako će biti moguće da se čak i umrli koriste tom divnom pripremom? (b) Otkuda će se vratiti uskrsnuli? (Ezeh. 18:4; Job 14:13).

³² Već pomrli zbog naslijeđenog grijeha po Adamu neće tada biti zaboravljeni. I za njih važi otkupnina Sina Božjega. Biblija nam daje ohrabrujući izgled da će “biti usksenje mrtvima, i pravednicima i grešnicima” (Dj. ap. 24:15). Biblija kaže: — “Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa” (Prop. 9:5). Oni su bez života u grobu. Uskrsenje za njih znači da će opet živjeti. Osim onih koji pripadaju “malome stadu” i koji će s Isusom Kristom živjeti na nebu, svi će ostali koji budu uskrsnuli biti probuđeni kao ljudi s izgledom da ovdje na Zemlji vječno žive.

33. (a) Kako će biti odstranjene bolesti i smrt? (Mar. 2:1-12) (b) Želiš li se ti osobno koristiti pripremama koje je učinio Jehova za sigurnu budućnost?

³³ To će za ljudsku obitelj bili vrijeme obnove. Pod vodstvom nebeskog Kraljevstva bit će odstranjeni svi tragovi grijeha i njegovog djelovanja, jer će na sve koji vjeruju biti primijenjena vrijednost Isusove žrtve. Dok je Isus bio na Zemlji, pokazao je, što će to značiti za čovječanstvo. Liječio je sve vrste bolesti, slijepima je omogućio da progledaju a uzetima da prohodaju. U Božjem novom svijetu Zemlja će biti napunjena osobama koje će doživjeti takve blagoslove. Obećanje Biblije glasi: — “I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti neće biti više; jer prvo prođe” (Otkr. 21:4). Da, sve što je činilo život nesigurnim, tada će biti prošlost. Kakvog li veličanstvenog izgleda!

34. Možemo li se već danas radovati istinskoj sigurnosti?

³⁴ No, neće se sve, što doprinosi sigurnosti, dogoditi tek u budućnosti. Mnogo možemo već sada doživjeti.

35. Koji, ovdje spomenuti faktori, bi bitno doprinosili osobnoj sigurnosti?

³⁵ Svatko će se složiti, da netko, kome je zajamčen svakodnevni kruh i dovoljno odjeće ima visoku mjeru sigurnosti, bez obzira, koje još probleme može imati u životu. I, ako pored toga ljudi s kojima uglavnom saobraća pokazuju stvarnu međusobnu ljubav, njegovoj se sigurnosti pridodaje još jedan daljnji faktor. A kad bi znao što nosi budućnost, mogao bi osjećaj nesigurnosti ograničiti na minimum. Međutim većina ljudi ne posjeduje takvu sigurnost. Znači li to, da će ta, u Božjoj riječi obećana sigurnost, postati stvarnošću tek u budućnosti? Ili možemo već danas postići sigurnost vjerujući u ta obećanja i živeći u suglasju s njima? Ima li danas ljudi, koji to u jedinstvu čine?

36. (a) Pod kojim okolnostima Bog već danas brine za naš svakodnevni kruh i odjeću? (b) Tko posjeduje takvu sigurnost i kako im koriste te pripreme? (Efež. 4:28).

³⁶ Kršćani, poznati kao Jehovini svjedoci, su utvrdili da je Božja riječ istinita i spoznali da već sada mogu postići izvanredne rezultate, ako po njoj žive. Te rezultate možemo postići ako u dnevnom životu duhovnim stvarima pripisujemo ispravnu vrijednost. Naravno, svakom može dobro doći prinos sa zemlje bez obzira, zanima li se on za Boga ili ne. Ali, Biblija pokazuje da je Bog naročito zainteresiran za dobro onih, koji daju prednost službi za njega. Da bi ojačao vjeru učenika, rekao je Isus: “Ne brinite se, dakle, govoreći: što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili čim ćemo se odjenuti? Jer sve ovo i neznabošci išću; a zna otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije carstva Božjega i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati” (Mat. 6:31-33). Ali, kako dobiju “sve ovo” što trebaju za život? Ne time što bi ih financijski podupirala kršćanska skupština. Svi su oni spremni da rade. A ako ljudi stave Jehovino Kraljevstvo i pravednost na prvo mjesto u svom životu, Bog blagosilje njihove napore da si pribave ono neophodno za život. On tada sasluša njihovu molitvu: “Kruh naš svagdanji daj nam danas” (Mat. 6:11). Jehova ne obećava svojim slugama materijalno izobilje dok postoji ovaj svijet, ali im jamči da će imati ono što stvarno trebaju. Nitko drugi nije bolje u stanju brinuti da oni to i dobiju.

37. (a) Kakvo ponašanje i stanovište uzrokuju nesigurnost? (b) Koje svojstvo uglavnom manjka takvim ljudima? (c) Gdje bi se prema Isusovim riječima mogla naći takva ljubav?

³⁷ Bog ne brine samo za naše materijalne potrebe nego i za nešto drugo, neophodno za postizanje sigurnosti. Sigurno ćeš priznati da se netko, tko ima sve potrebno za život, ne osjeća zadovoljnim i sigurnim, ako je okružen ljudima koji nisu stvarno za njega zainteresirani. Nesigurnost nastaje kada ljudi lažu i varaju; kad upotrebljavaju svoj jezik bez obzira na osjećaje drugih; kad prosuđuju druge prema materijalnom posjedu, boji kože ili prema podrijetlu, te kad njihova “prijaznost” počiva na skrivenim sebičnim poticajima. Ono, što takvim ljudima najviše manjka, je ljubav − istinsko, nesebično zanimanje za drugoga. A možemo li takvu ljubav stvarno naći − ne samo među nekoliko pojedinaca, nego kao istaknutu oznaku čitave grupe ljudi? Isus Krist nam to jamči. Rekao je: − “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako imate ljubav među sobom.” On je znao da će i danas biti takvih ljudi, jer je rekao svojim učenicima: “I evo ja sam s vama sve dane do svršetka ovog sustava stvari” (Ivan 13:35; Mat. 28:20, NS).

38. Kako nam pomaže Biblija da nađemo one, koji posjeduju takvu ljubav? (1. Iv. 4:20, 21).

³⁸ Ako si utvrdio da ta ljubav manjka među osobama s kojima saobraćaš, tada je moraš potražiti negdje drugdje. Biblija nas u 1. Ivanovoj 4:8 upućuje u ispravnom pravcu, jer tamo piše: “A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav”. Prema tome, tu ljubav možemo naći među ljudima, koji “poznaju Boga”. To naravno ne znači da ćeš je naći među svim religioznim ljudima; i sam znaš da tome nije tako. No, naći ćeš je među onima koji poznaju Jehovu, jedinoga istinitoga Boga, koji poštuju njegovo ime i koji se iskreno trude da svoj život usklade s njegovom voljom. Korist, koju takvo društvo donosi, očigledna je.

39. Što je potrebno osim druženja s takvim ljudima da bi se našlo sigurnost i da se može uživati život?

³⁹ Naravno, na taj način ne postajemo imunima prema djelovanju bezakonih postupaka ostalih ljudi. Ali, ipak djeluje korisno ako priznajemo svoju ovisnost o Bogu i ako potpuno prihvaćamo Božja mjerila za pravdu i nepravdu, kako su u Bibliji izložena. Tako smo sačuvani postupaka koji dovode samo do boli i nevolje. U Pričama Salamunovim 1:33 piše: “Ali ko me sluša (Božju mudrost) boravit će bezbrižno, i bit će na miru ne bojeći se zla.” Život takvog čovjeka može stvarno dobiti smisao ako živi suglasno s voljom Stvoritelja. Umjesto da bude razočaran kao toliki ljudi, može doživjeti radost koju postižemo pomažući drugima da upoznaju jedino pravo rješenje za probleme čovječanstva − Božje Kraljevstvo. Isus Krist je prorekao to djelo riječima: “Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak” (Mat. 24:14, ST).

40. Što misle Jehovini svjedoci o budućnosti i zašto? (Luka 21:28-32)

⁴⁰ Nijedan od onih, koji sudjeluju na tom djelu propovijedanja, ne gleda sa strahom u budućnost. Budući da su proučavali Bibliju i da vjeruju u ono što ona kaže, znaju što će donijeti budućnost. I umjesto da budu utučeni zbog neugodnog razvitka svjetskog stanja, vide u tom ispunjenje biblijskih proročanstava o kraju ovog sustava stvari. Oni znaju, da će Bog uskoro, još za našeg naraštaja, uništiti sve koji i dalje omalovažavaju njegovu pravovaljanu vladavinu i koji stalno kvare svojim bližnjima radost života. Pouzdano gledaju u obistinjenje nade, izražene u 2. Petrovoj 3:13. − “Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu Zemlju, gdje pravda živi.”

41, 42. (a) Zašto uživaju Jehovini svjedoci već danas visoku mjeru sigurnosti, iako žive usred nemirnog svijeta? (b) Je li sigurnost, koju imaju Jehovini svjedoci, ono što ti želiš?

⁴¹ Tu vrstu sigurnosti doživljavaju već danas kršćanski Jehovini obožavaoci koji se “mole Ocu u duhu i istini”. Postižu je priznajući Jehovina pravedna mjerila i primjenjujući ih u svom životu. Time se ispunjuje Izaija 32:17, 18 − “I mir će biti djelo pravde, što će pravda učiniti bit će pokoj i bezbrižnost do vijeka. I moj će narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanim, na počivalištima tihim.” Božji sluge su vjerni podupirači njegove suverenosti. Oni ne postavljaju svoja vlastita mjerila za dobro i zlo. Ne pokušavaju sami riješiti probleme svijeta. Zahvalno priznaju i podupiru pripremu, koju je Jehova učinio u svojoj ljubavi, naime njegovo Kraljevstvo pod Isusom Kristom.

⁴² Da li bi i ti rado dijelio sigurnost, koju oni uživaju? To ti je moguće.

43. Što ćeš sam moći vidjeti, ideš li u kraljevsku dvoranu Jehovinih svjedoka?

⁴³ Jedan od prvih koraka jeste, da se sastaneš s ljudima, koji posjeduju tu sigurnost. Tako možeš sam utvrditi da li zaista posjeduješ ono što tražiš. Jehovini svjedoci te srdačno pozivaju da posjetiš njihove sastanke u nekoj od kraljevskih dvorana u tvojoj blizini. Primijetit ćeš da njihovi sastanci nisu samo ceremonije i da se ne sabire novac. Umjesto toga, tamo se smisaono govori o Božjoj riječi i o tome, kako ona djeluje na naš život. Biblija daje savjet: “Da razumijemo jedan drugoga u podbuđivanju k ljubavi i dobrim djelima, ne ostavljajući skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugoga savjetujući” (Jevr. 10:24, 25). Utvrdit ćeš, da taj duh vlada u kraljevskoj dvorani.

44. (a) Što trebaš, ako osobno želiš uživati sigurnost, koju promatraš u životu drugih, koje susrećeš u kraljevskoj dvorani? (b) Zašto ne smije nitko od nas takav odnos smatrati posve razumljivim, ali kako ga možemo postići?

⁴⁴ Kroz posjete tim sastancima, upoznat ćeš sigurnost, kojoj se drugi raduju, i bez sumnje ćeš prihvatiti njihovu zajednicu. No, potrebno je više, želiš li postići tu sigurnost. Najvažnije je da uspostaviš dobar odnos prema Jehovi, jer o njemu ovisi tvoje sadašnje dobro i tvoji izgledi za budućnost. Ni jedan od nas ne smije takav odnos uzeti kao samo po sebi razumljiv. Mi to nemamo od rođenja, jer svi smo potomci grešnika Adama i prema tome smo rođeni u ljudskoj obitelji, otuđenoj od Boga. Da bi postigli Božju milost, moramo se s njim pomiriti, a to je moguće samo kroz vjeru u ljubaznu pripremu, koju je stvorio žrtvom svog Sina. Isus je sam rekao: “Ja sam put i istina i život; nitko ne će doći k ocu do kroz me” (Ivan 14:6).

45. (a) Što moramo najprije razumjeti o životu i o tome, kako ga treba upotrijebiti? (Otkr. 4:11). (b) Koje stanovište moramo imati prema Jehovi, ako mu se želimo dopadati? (c) Zašto je važno krštenje vodom i što je potrebno prije nego se netko dade krstiti? (Mat. 28:19, 20).

⁴⁵ Moramo uvidjeti, da za život zahvaljujemo Bogu i da je svaka neposlušnost Bogu nepravda. Ako se iskreno kajemo, što smo u prošlosti propustili živjeti suglasno s Božjom voljom, odbacit ćemo taj neispravan način života, okrenuti se, i dovesti naš život u sklad s voljom Božjom. Tome pripada i da “zaniječemo sebe”, što moraju učiniti svi učenici Krista prema Isusovim riječima (Mat. 16:24). Tko to radi, taj više ne tvrdi, da ima “pravo” živjeti za udovoljenje svojim sebičnim željama, bez da se mora brinuti o volji Božjoj. Umjesto toga, potpuno se podvrgava volji Božjoj i pušta se voditi od Sina Božjega. Radi to, jer je to ispravno i jer je uvjeren, da sve što radi Jehova ispunjava dobru i pravednu svrhu i biva nam za blagoslov, ako ljubimo pravdu. On tada stvarno ljubi Jehovu svom dušom svojom, svom misli i svom snagom svojom (Mar. 12:29, 30). Tko je u svom srcu čvrsto odlučio da to radi, taj je spreman javno se krstiti u vodi, kako je to uradio i Isus Krist i kako je zapovijedio da rade i njegovi učenici. Samo na taj način možemo doći u prihvatljiv odnos s istinitim Bogom i imati udjela u sigurnosti, koju uživaju njegovi sluge.

46. Kako možemo dokazati da stvarno želimo Jehovu za našeg vladara?

⁴⁶ Nakon toga moraš dalje dokazivati da stvarno odbacuješ neovisnost, od sotone odobravani put, da ne postavljaš sam mjerilo dobra i zla i da stvarno želiš Jehovu za svog vladara. Morat ćeš učiniti ono, što stoji u Pr. Sal. 3:5, 6, − “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.” Da, on će ti ukazivati put do istinske i postojane sigurnosti.

47. Koju sigurnost postižu oni, koji stvarno prihvaćaju Jehovine ljubazne pripreme?

⁴⁷ Kakvi veličanstveni blagoslovi dolaze svima, koji stvarno prihvaćaju Jehovine ljubazne pripreme za čovječanstvo! Čvrsto nastupajući za njegovu vladavinu, već su sada zaštićeni i mogu s pouzdanjem gledati u budućnost. Zahvaljujući Jehovinoj ljubaznoj dobroti i istinitosti, oni će u punoj mjeri uživati sigurnost, koju će čovječanstvo postići pod Božjim kraljevstvom, kroz njegovog sina Isusa Krista.