“Neka se sveti ime tvoje” — koje ime?

JESI li religiozan? Tada, bez sumnje, poput mnogih drugih, vjeruješ u vrhovno biće. I vjerojatno veoma poštuješ dobro poznatu molitvu tom biću, molitvu koju je Isus naučio svoje sljedbenike a poznata je kao “Gospodinova molitva” ili “Oče naš”. Ona počinje ovako: “Oče naš, koji jesi na nebesima. Sveti se ime tvoje” (Matej 6:9, ST).

Jesi li se ikad pitao zašto je Isus izraz ‘svetiti’ Božje ime stavio na prvo mjesto u molitvi? Kasnije je spomenuo ostale stvari, kao što je dolazak Božjeg kraljevstva, da Božja volja bude na Zemlji i da nam se oproste grijesi. Ispunjenje ostalih molbi značit će napokon trajan mir na Zemlji i vječan život za ljude. Možeš li zamisliti nešto važnije? Usprkos tome, Isus je izrekao da prije svega svetimo Božje ime.

Nije bilo slučajno što je Isus svoje sljedbenike učio na prvo mjesto u svojim molitvama staviti Božje ime. Svetost tog imena bila je odlučujuća za njega, te ga je ponavljao u vlastitim molitvama. Jednom prilikom dok se javno molio Bogu, čulo se kako kaže: “Oče proslavi ime svoje!” (Ivan 12:28, ST).

Uveče prije smrti, Isus je molio u prisustvu svojih učenika i još su ga jednom čuli kako ističe važnost Božjeg imena. Rekao je: “Ja sam objavio ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta.” Kasnije je ponovio: “Objavio sam ime tvoje, i ubuduće ću ga objavljivati” (Ivan 17:6, 26).

Zašto je Božje ime Isusu bilo toliko važno? Zašto je pokazao da je i za nas važno rekavši da molimo neka se sveti? Da to razumijemo, moramo shvatiti kako se na imena gledalo u biblijska vremena.

Jehova Bog je očito usadio u čovjeka želju da imenuje stvari. Prvi čovjek imao je ime, Adam. U izvještaju o stvaranju, jedna od prvih stvari o kojoj se govori jeste da je Adam imenovao životinje. Kada mu je Bog podario ženu, odmah ju je prozvao “ženom” (Iššá, hebrejski). Kasnije joj je dao ime Eva, što znači “živa” jer je kasnije “postala majka svih živih” (1. Mojsijeva 2:19, 23; 3:20). I danas je uobičajeno ljudima davati imenâ. Doista, bilo bi teško i zamisliti kako bi se bez imena snalazili.

U izraelsko doba imena nisu bila samo etiketa. Nešto su značila. Na primjer ime Izak, “smijeh”, što sjeća na smijeh ostarjelih roditelja kada su prvi put čuli da će imati dijete (1. Mojsijeva 17:17, 19; 18:12). Ezavovo ime znači “kosmat”, što označava tjelesnu karakteristiku. Njegovo drugo ime, Edom, “crven” ili “rumen” podsjetnik je njegove prodaje prvenaštva za zdjelu crvena variva (1. Mojsijeva 25:25, 30-34; 27:11; 36:1). Jakov, iako neznatno mlađi od svog brata blizanca Ezava, kupio je od njega prvenaštvo te dobio blagoslov prvorodstva svog oca. Od rođenja značenje imena Jakov bilo je “držati se za petu” ili “onaj koji istiskuje” (1. Mojsijeva 27:36). Tako ime Salamun, tijekom čije je vladavine Izrael uživao mir i napredak, znači “miroljubiv” (1. Dnevnika 22:9).

Zato, u The Illustrated Bible Dictionary (svezak 1, 572. str.) stoji: “Proučavanje riječi ‘ime’ u Starom zavjetu otkriva koliko mnogo ono znači u hebrejskom. Ime nije samo etiketa, nego značaj stvarne osobnosti onoga kome pripada”.

Da Bog na imena gleda kao na nešto važno, vidi se iz toga, što je preko anđela buduće majke Ivana Krstitelja i Isusa uputio kako da nazovu svoje sinove (Luka 1:13, 31). Povremeno on je mijenjao imena ili je ljudima dodavao imena kako bi pokazao koje mjesto imaju u njegovom naumu. Na primjer, kada je Bog prorekao da će njegov sluga Abram (“uzvišeni otac”) postati ocem mnogih naroda, promijenio je njegovo ime u Abraham (“otac mnoštva”). Promijenio je i ime Abrahamove žene Saraja (“borbena”), u Sara (“kneginja”), budući da je postala majkom Abrahamovog sjemena (1. Mojsijeva 17:5, 15, 16; usporedi 1. Mojsijeva 32:28; 2. Samuelova 12:24, 25).

Isus je također, shvatio važnost imena te je dodijelio ime Petru dajući mu prednost službe (Matej 16:16-19). I duhovna stvorenja imaju imena. Dva se spominju u Bibliji, Gabrijel i Mihajlo (Luka 1:26; Juda 9). I kada čovjek imenuje beživotne stvari kao što su zvijezde, planete, gradovi, planine i rijeke, on samo oponaša svog Stvoritelja. Na primjer, u Bibliji stoji da Bog zove sve zvijezde po imenu (Izaija 40:26).

Da, imenâ su važna u Božjim očima, i on je usadio želju u ljude da njima označuju ljude i stvari. Zato i anđeli, ljudi, životinje, kao i zvijezde, te ostale beživotne stvari imaju imena. Je li dosljedno da Stvoritelj svih stvari ostane bez imena? Naravno da nije, osobito obzirom na riječi psalmiste: “... Svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo uvijek i dovijeka” (Psalam 145:21, ST).

U The New International Dictionary of New Testament Theology (svezak 2, str. 649) stoji: “Jedna od najbitnijih i temeljnih značajki biblijskog otkrivenja je činjenica da Bog nije bez imena, on posjeduje osobno ime, kojim se on može zazvati i zaziva se.” Isus je sigurno na to ime mislio kada je poučavao sljedbenike moliti “Oče naš koji si na nebesima sveti se ime tvoje” (Matej 6:9, ST).

Obzirom na sve izneseno, očigledno je važno za nas znati kako glasi ime Božje. Da li ti znaš osobno ime Božje?

Iznenađujuće je, da bi se većina od stotina milijuna članova crkava kršćanstva vjerojatno našla u poteškoći odgovoriti na pitanje u podnaslovu. Neki bi rekli da je Božje ime Isus Krist. No, Isus Krist se molio nekom drugom kada je rekao: “Ja sam objavio ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta” (Ivan 17:6, ST). Molio je oca na nebu, kao sin kad govori ocu (Ivan 17:1). Proizlazi, dakle, da je trebalo “svetiti” ili “slaviti” ime njegova oca.

No, mnogi suvremeni biblijski prijevodi ne sadrže Božje ime, a rijetko se upotrebljava i u crkvama. Stoga, ne samo što je daleko od “slavljenja” nego je izgubljeno za milijune biblijskih čitatelja. Kao primjer, kako prevoditelji Biblije gledaju na Božje ime, razmotri samo jedan citat gdje se ono pojavljuje: Psalam 83:18. Ovdje slijedi kako je taj citat preveden u četiri različite Biblije:

“I neka znadu da si ti kojemu je ime Gospodin, jedini najviši nad svom zemljom” (Prijevod Biblije Daničić—Karadžić).

“Da se nauče da si ti, o Vječni, da si ti svevišnji Bog nad cijelim svijetom” (Novi prijevod Biblije od Jamesa Moffatta iz 1922. godine).

“Nek poznaju: ti si kome je ime Jahve, jedini Višnji nad svom zemljom” (Prijevod izdavačke kuće Stvarnost iz Zagreba iz 1969. godine).

“I nek znaju da si ti sam, kome je ime Jehova, Svevišnji nad celom zemljom” (Prijevod Biblije od dra Luje Bakotića iz 1933. godine).

Zašto Božje ime izgleda tako različito u navedenim verzijama? Je li njegovo ime Gospodin, Vječni, Jahve ili Jehova? Ili su sva ta imena prihvatljiva?

Da bi na to odgovorili, trebamo se prisjetiti da Biblija nije izvorno pisana na hrvatskom jeziku. Biblijski pisci bili su Hebreji i većinu pisama napisali su na hebrejskom i grčkom jeziku svoga vremena. Većina nas ne govori tim starim jezicima. No, zato je Biblija prevedena u brojne suvremene jezike, tako da možemo koristiti te prijevode kad zaželimo čitati Božju riječ.

Kršćani duboko poštuju Bibliju i zato s pravom vjeruju da je “cijelo pismo od Boga nadahnuto” (2. Timoteju 3:16). Zato je prevođenje Biblije teška odgovornost. Ako bi netko hotimice promijenio ili ispustio dio njena sadržaja navlači gnjev napisan u toj nadahnutoj riječi. Za takve postoji upozorenje: “Ako netko nadoda ovim stvarima, Bog će mu dodati zla napisana u ovome svitku, i ako netko oduzme od riječi ovog proročanskog svitka, Bog će oduzeti njegov dijel od drveta života” (Otkrivenje 22:18, 19, NS; vidi i 5. Mojsijevu 4:2).

Većina Biblijskih prevoditelja svakako poštuje Bibliju i iskreno želi učiniti je razumljivijom u ovom suvremenom dobu. No, prevoditelji nisu nadahnuti. Većina ima čvrsta mišljenja u vezi religioznih stvari i tako na njih mogu utjecati osobne ideje i sklonosti. Osim toga, mogu učiniti ljudske greške u prosuđivanju.

Zato imamo pravo postaviti veoma važna pitanja: Koje je Božje stvarno ime? Zašto različiti biblijski prevoditelji daju drugačija imena Bogu? Dok smo pronašli odgovor na pitanja vratit ćemo se našom prvobitnom problemu: Zašto je slavljenje Božjeg imena toliko važno?